Tom Waits pjevao je nedavno “Bella ciao”, a pjevali su je i Sandie Shaw, Milva, Yves Montand i mnogi drugi. Postoje snimke na kojima se to jasno čuje i vidi, a svi su oni, ako još niste znali – komunisti. Bio bi to novopronađeni zaključak nekih nakon što je spomenuta pjesma izvedena na zatvaranju otvaranja manifestacije “Rijeka europska prijestolnica kulture”.
I što je najbolje, bila je to dobra izvedba, zanimljivo postavljena, ali, naravno, ne govorimo ovdje o umjetničkom dojmu i sličnim kriterijima, nego o crvenoj krpi koju neki ne samo da vide, nego jedva čekaju kako bi nas upozorili na skorašnju apokalipsu; komunizam ne samo da se vraća, nego nije ni otišao, Jugoslavija nije nestala, nego je tu kraj nas, na moru pod Učkom i vrijeme je da se svi zbog toga zabrinemo. Sve to u vrijeme dok se na prvom programu HTV-a tjedno emitira dokumentarna serija “Predsjednik” u kojoj se više nego nekoliko puta, zapravo stalno, tvrdi da je prvi predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman bio komunist. I partizan, dapače. No, ako to njemu nije bilo problem da postane predsjednik, gdje bi bio problem da pjesma koju je i on vjerojatno pjevao danas doživi takvo osporavanje nekih njegovih sljedbenika?
Kao što su neki postali veći katolici i od samog pape, tako je još više njih postalo manjim komunistima i od samog Tuđmana, pa i pjesmu koju su nekad možda pjevali, danas proglašavaju “krivom”, a ne sebe. No, neke pjesme važnije su od drugih, ne zbog izbora glazbenih kritičara nego zbog povijesne uloge, značaja i pozicije koje su stekle tijekom desetljeća. Pa je tako “Bella ciao” izvedena na otvaranju EPK Rijeka, ponovno isplivala kao jezičac na vagi kojim su “Riječke pičke” – pardon, ali radi se o pjesmi Leta3 – naizgled podijelile javnost. No, nije pjesma podijelila javnost, već samo izazvala njezin zločesti dio kolokvijalno nazivan “desnicom”, koji se protupametnim tumačenjima sam trpa u ladicu nerazumnih. Dio komentatora opet je nakon otvorenja EPK Rijeka tu protestnu, radničku narodnu pjesmu iz 19. stoljeća, koju su pjevali i talijanski antifašisti u 2. svjetskom ratu, proglasio još jednim dokazom komunizma kojim nam Rijeka opet podvaljuje, a nitko da je kazni.
Tim nepotrebnije jer su državne strukture i ministarstva jasno potpomogli program EPK Rijeka i šteta je da se osim ministrice kulture Nine Obuljen-Koržinek i drugi nisu više javno hvalili time. Imalo bi čak i smisla raspravljati o tome kad bi argumenti do neke mjere bili zdravorazumski, ali radi se o banalnim interpretacijama koje teško mogu imati uporište u stvarnosti i kulturnoj javnosti. Jer, onda bi i Tom Waits i mnogi drugi koji su spomenutu pjesmu pjevali bili osvjedočeni komunisti. Premda je i vrapcima jasno da komunizma nema ni u naznakama, pobjegao je i davno nestao pred navalom domoljublja čiji se protagonisti iza domoljubnih izjava skrivaju u još većem komunizmu nego što smo ga imali, i javnim novcem poreznih obveznika pune džepove, dodaju četvorne metre, ponosno držeći ruku na srcu dok svira himna “Lijepa naša”.
To je kod nas vjerojatno najveći komunizam od svih, a ovo s “Bella ciao” više pripada kulturi i prošlosti koju takvi žele izbrisati, dakako, sa srcem na ruci dok svira himna ili u crkvi u koju vjerojatno prije 1991. nisu išli. No, kao što ni spomenuta pjesma nije kriva i nema veze sa zločestim impresijama nekih, možda je najbolje u vezi s tim, ili sa zastavom SFRJ na vremenskoj crti riječkog EPK, navesti komentar koji smo čuli; ne možemo prebrisati povijest. Drugim riječima, činjenice su činjenice, bez obzira na to što neki mislili o njima.
Ne radi se o pjesmi nego o zapišavanju teritorija. Jasno su nam pokazali da je tamo Jugoslavija u kojoj samo jugosloveni trebaju smiju vladati.