Za uskrsne blagdane nadbiskup splitsko-makarski Marin Barišić u propovijedi izrekao je zanimljivu usporedbu, rekavši da je i “slučaj Isusa iz Nazareta bio proglašen lockdownom”. Ako je i utjeha, zadnjih godinu dana većina je pritisnuta nametnutim novonormalnim i polako “puca”. Glavno pitanje postaje ono hoće li se pronaći ikakav način za brži povratak nekadašnjim navikama. I hoće li napokon (i kada) uskrsnuti i tzv. event industrija koja je, kao i njezini konzumenti, među najjače pogođenima u posljednjih godinu dana.
Nije stvar samo u glazbi i koncertima, sportu ili turizmu, nego o čitavom konceptu ponude i potražnje u raznim sektorima s masovnom publikom, koja je u godinu dana od dolaska korone zapela “na nuli”. Bitno se računa na procjepljivanje, ali ni to, barem kod nas i u EU, ne ide kako se planiralo, pa se čini da će skorašnje ljeto i jesen ostati “negativni” za bilo kakve pomake na bolje u toj industriji. Mnogima bi najveći događaj bio odlazak na neki veliki koncert ili festival, no teško da će se to dogoditi prije 2022., iz jednostavnog razloga što veliki koncertni biznis i rock-industrija u svjetskim razmjerima – čitaj, SAD i Velika Britanija – prvo trebaju imati pripremljenu strategiju s jasnim pokazateljima popuštanja zagrljaja COVID-19 da bi se uopće počelo planirati na velikoj skali. Drugim riječima, bez sigurnije i jasnije situacije u većini zapadnog svijeta, ni poneki primjeri jače procijepljenosti ne znače ništa na zajedničkom tržištu.
Vidi se to ne samo po prebacivanju još 2020. najavljenih koncerata prvo u 2021., a sada i u 2022. Najkraće, sve dok nema normalnih putovanja i prelazaka granice, neće biti ni brze izmjene publike i izvođača, pa ni koncertnih turneja. Doduše, neki pokušaji ispitivanja novih modela ponašanja su vidljivi. Prvo je u Wuhanu, odakle je krenula cijela priča, prošlog ljeta održan masovno posjećen koncert s nagužvanom publikom, čak i bez maski, kao da pandemija ondje nije ni počela. Lani je u Njemačkoj pozvano 4000 dobrovoljaca za koncertni korona-eksperiment s ciljem procjene rizika prenošenja koronavirusa na priredbama s više publike. Proba je pokušala pridonijeti ukidanju zabrane većih manifestacija u sportu i glazbi, pozvali su publiku u Arenu u Leipzigu, a dobrovoljci od 18 do 50 godina mogli su sudjelovati ako im je prethodni test na koronavirus bio negativan. Slično tomu, prije desetak dana je pet tisuća ljudi prisustvovalo dvoranskom koncertu u Barceloni, najvećem u Europi nakon početka pandemije. Bio sam nekoliko puta u Palau Sant Jordi koja inače prima oko 17 tisuća ljudi, publika je testirana prije koncerta, a rezultate su dobivali 15-ak minuta prije koncerta putem aplikacije na mobitelima.
Također u Španjolskoj, veliki festival Primavera krajem 2020. napravio je probu s 1000 ljudi, a dobiveni razultati pokazali su da nije bilo ni jednog slučaja prijenosa zaraze. Ukratko, biste li išli u Arenu Zagreb ili Tvornicu kulture na neki veliki koncert uz prethodno besplatno testiranje na koronu? I hoće li baš to postati najlogičniji novi način poslovanja dok se ne riješe sve nedoumice vezane za koronavirus? Postoje naznake da bi rješenje moglo biti u koncertima za koje ćete osim kupljene ulaznice trebati imati i dodatnu “ulaznicu” poput “COVID-free” putovnice, iz koje bi bilo vidljivo da ste ili cijepljeni ili nedavno testirani. Po mogućnosti besplatno. Naime, Velika Britanija svojim građanima nudi dva besplatna testa tjedno, pa je pitanje jesu li Srbija s golemim procjepljivanjem i Britanija zaista toliko bolje od nas, ili bismo se kao jaka turistička destinacija možda mogli odlučiti za neki sličan smjer djelovanja? S obzirom na spomenute europske eksperimente, možda je baš to model koji bi sinkronim djelovanjem države i sektora poput sporta, turizma i event industrije mogao dovesti do nekog praktičnog rješenja. Ukratko, uskrsnuće event industrije moglo bi, kao i putovanja zrakoplovima ili prelasci granica, postati moguće s dokazima o cijepljenju ili testiranju, što ponovno vraća u igru priču o nejednakom tretmanu slobodnog kretanja ljudi u navodno slobodnom suvremenom svijetu.
No, teško se oteti dojmu da bi mnogi nakon jednogodišnjeg zatvaranja i to potpisali samo da mogu vratiti neke stare navike. Neki dobar koncert, gužvanje i grljenje s ljudima oko sebe, susret s onim što su izgubili u posljednjih godinu dana.
VIDEO Zbog ljubavi princ Philip odrekao se vjere i zahladio odnos s obitelji
