Jedna od najpopularnijih domaćih pjevačica Doris Dragović danas slavi 59. rođendan. Pravim imenom Dorotea Dragović rođena je 16. travnja 1961. godine u Splitu, kao kćer jedinica knjigovotkinje Alice u Dalmi i poštanskog službenika Jakova (Brace) Dragovića.
Kao djevojčica silno je željela biti učiteljica, a potom su je privukle i baletne papučice. Vrlo brzo i glazba joj ulazi u uho pa, mada se silno srami čitati svoje sastavke pred razredom, u osami svoje sobe glasno pjeva. Uzori su joj tada bili Tereza Kesovija, Gabi Novak i Arsen Dedić. Kao desetogodišnjakinja već je imala impresivnu kolekciju autograma koje su joj darivali Vice Vukov, Mišo Kovač, Arsen Dedić, Maruška Sinković, Gabi Novak, Ana Štefok i Tereza Kesovija.
Čuvala ih je kao najveće bogatstvo u starinskoj kutiji. Nakon osnovne škole upisala je splitsku klasičnu gimnaziju "Natko Nadilo", koju je završila s odličnim uspjehom. Ljubav prema glazbi naslijedila je od maminog brata, trubača Edija Radosavljevića, jednog od osnivača "Splitskog festivala".
Ranih osamdesetih pristupila je grupi More, a 1986. Započela je solističku karijeru. Jedan od njezinih, iz tog vremena, poznatijih singlova "Hajde da se mazimo" uvršten je na CD "Zlatne osamdesete". S grupom More izdala je i CD "Tigrica" te započela suradnju s Tuticom. Iste godine s pjesmom Zrinka Tutića "Željo moja" osvaja 11. mjesto na Eurosongu u Bergenu i postaje zvijezda ondašnje estrade.
Godine 1995. imala je uspješnicu Baklje Ivanjske, duet s Mladenom Bodalcem. Četiri godine kasnije, 1999., HRT ju ponovo šalje na Eurosong u Izrael gdje se s pjesmom Tončija Huljića "Marija Magdalena" plasira na visoko četvrto mjesto. Ondašnja urednica Zabavnog programa, Ksenija Urličić, i danas tvrdi da je ta pjesma trebala pobijediti. Bila je favorit, ali je Hrvatskoj naknadno oduzeto 33 posto od ukupno osvojenih bodova jer su na matrici imali snimljen glas čitavog zbora, a to pravila EBU-a strogo zabranjuju.
Za vaterpolista Marija Budimira udala se 1990., a u rujnu iste godine rodila je sina Bornu. Ni jedna veza dvoje javnih ljudi nije bila praćena s toliko simpatija i medija i javnosti. Slike navijačice Doris na tribinama bile su u svim novinama. Doris je u to vrijeme proglašena kraljicom Torcide. Titulu „kraljice Torcide“ je izgubila kad je 2000. godine u novogodišnjoj noći pjevala crnogorskom predsjedniku Mili Đukanoviću. Premda je tu informaciju pokušala demantirati, hrvatski novinari otkrili su kako je u Igalu pjevala za 120 tisduća njemačkih maraka.
Tada je nastavila je suradnju s bračnim parom Huljić, a iz te suradnje je rođen album „Lice“ sa pjesmama „Gabrijel“, „Vrijeme praštanja“, „Dug“, „Kalvarija“, „Robujem“, „Petak“ i drugima. Poslije dvije godine diskografske pauze koju je ispunila brojnim nastupima Doris Dragović je objavila CD „Malo mi za sriću triba“ s pjesmama „Zemlja i stina“, „Ne sudi mi pogledom“, „Kazna“ i druge. S pjesmom „Malo mi za sriću triba“ je nastupila na Melodijama hrvatskog Jadrana, te osvojila treće mjesto. Iste, 2002. godine otpjevala je pjesme „Nije mi vrime“ i „Krivi ljudi“. Ponovno je osvojila prvo mjesto na Zadarfestu, te se prvi put pojavila pred publikom Hrvatskog radijskog festivala. Bila je to ujedno njena posljednja „burna godina“, jer je poznata Splićanka odlučila smanjiti intenzitet snimanja i nastupa. Na „Splitskom festivalu“ 2003. godine je osvojila prvo mjesto s pjesmom „Teret ljubavi“, a na istu manifestaciju se vratila pet godina kasnije sa „Svit ne more znat“. U godinama koje su dolazile Doris je ponovno dobivala na popularnosti, a njeni koncerti redovito su bivali rasprodani.
Krajem 2018. bila je uz supruga Marija Budimira, koji je preživio težak infarkt. Lani je napunila zagrebačku Arenu, a pjesmom "Brod za nabolje" auora Ivana Huljića najavila je i novi album, nakon punih 11 godina.
Lijepa zena uvijek ostaje lijepa, godine nebitne. Stas i glas.