Ne, nije ovo još jedna vijest o tome što je jutros odjenula, što je danas objavila na Instagramu ni s kim je u kafiću matičnog kazališta popila kavu. Ovo je podsjećanje da će Bojana Gregorić Vejzović ovih dana u ruke uzeti još jedno veliko priznanje za svoja umjetnička dostignuća. Naime, mjesec dana nakon što je na Festivalu glumca dobila nagradu "Fabijan Šovagović", 19. ovog mjeseca kući će odnijeti i godišnju nagradu "Vladimir Nazor" za, kako je to samo vješto formulirano, "najbolja umjetnička ostvarenja na području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primijenjenih umjetnosti, kazališne umjetnosti te arhitekture i urbanizma". Dakle, žena s osmijehom koji razoružava poput onog Julije Roberts nagrađena je sada i visokim državnim priznanjem za ulogu majke u predstavi "Majka" Floriana Zellera, u režiji svog supruga Enesa Vejzovića, u produkciji kazališta Gavella i Ludens Teatra. Dakle, za glumu, ne za odjevnu kombinaciju. Htio sam s njom porazgovarati i odmah je pristala, iako ima dvije probe na dan, a u međuvremenu se brine o djeci i ostalim obvezama.
Koliko je zahtjevno raditi predstavu "sa svojima", mislim na "Majku"?
– Raditi sa "svojima" vodi dugim raspravama, ali donosi sjajne rezultate. Samo te "tvoji", kojima apsolutno vjeruješ, mogu odvesti do toga da sam sebe iznenadiš u pedesetoj, haha. Kada to isto oduševi toliki broj kolega, žirija i, ono najvažnije, rasproda gledalište, ganut si do suza. Osjećam ogromnu čast, zahvalnost i poniznost za sve što se odvilo, pogotovo u zadnjih mjesec dana. Zapravo još uvijek ne mogu vjerovati da mi je ukazana ovolika čast. Naravno, uspjeh je to koji dijelim uz svoje kolege Tenu Nemet Brankov, Amara Bukvića i Matiju Gašparija.
VEZANI ČLANCI:
Glumac živi u budućnosti pripremajući nešto što će publika tek vidjeti. Na čemu ste trenutačno profesionalno angažirani, u što ulažete dane i energiju?
– Trenutačno mi traju probe za predstavu "Opera za 3 groša" Bertolda Brechta u režiji Lenke Udovički. Predstava će biti premijerno održana 19. srpnja na Brijunima. Riječ je o koprodukciji Gavelle i Teatra Ulysses. Devet kolegica i jedan kolega, predvođeni smo Barbarom Nolom, Nikom Ivančić, Dijanom Vidušin i Denijem Sankovićem. Osobno igram Jenny i baš se veselim projektu, mislim da će biti zabavno i s dozom cinizma. Vrijeme je bitan dio interpretacije pa je upravo ovo djelo u ovim društvenim i svjetskim okolnostima važno postaviti.
U Gavelli ste u stalnom angažmanu, neke glumice s kojima sam razgovarao nisu baš presretne načinom na koji je obnovljena i završnim projektom, vi?
– Gavella je moj drugi dom, dugo smo čekali završetak obnove i s veseljem ga dočekali. Kada se čovjek "useli u novi stan", uvijek nađe nešto što još treba doraditi. Naša uprava bavi se rješavanjem pojedinih manjih nedostataka, no sve u svemu Mala Gavella fantastična je nova pozornica. Posjedujemo najsuvremeniji rasvjetni i tonski pult i na maloj i na velikoj sceni, koji omogućava našim majstorima za svjetlo i ton stvaranje čarobnih rješenja. Odradili smo neke sjajne premijere, puno se divnih stvari dogodilo u ovoj sezoni.
GALERIJA Gledali ste seriju 'Naša mala klinika'? Evo kako su glumci izgledali na snimanju prije 18 godina
Postoji li predstava ili autor koji "piše za vas", čije likove posebno osjećate?
– Imala sam sreću da su mi tijekom karijere uvijek dolazili pravi likovi u pravo vrijeme, kada sam bila glumački zrela baš za njih. Nikada nisam promišljala na nivou "joj baš to i to želim igrati". Najbolje uloge dolazile su kada sam se najmanje nadala.
U kazalištu odmah imate reakcije publike, na filmu je taj interval i višegodišnji, kako se s time nosite?
– I za jedno i za drugo imam "leptiriće" iščekivanja. Čekanje je dio ovog posla, naviknula sam se čekati.
Radio sam davno za TV emisiju koju ste suvodili, kako vam leži ta vrsta posla? Slušalice, organizatori, režija, stres, brojnost publike?
– Bio je to intenzivan period, kako i priliči jako mladoj osobi. Bilo je stresa, ali veselilo me. Imala sam sjajne suradnike pa bi svaka trema brzo nestala, pogotovo uz mojeg dragog prijatelja Duška Ćurlića.
Rajko Dujmić govorio mi je da mu nije lako "nositi vlastitu glavu po cesti", kako uspijevate živjeti, posebno kao žena u ovom poslu i pozivu te uz medijsku pozornost?
– Odrasla sam uz najveću filmsku zvijezdu bivše države. Uz mamu sam, još kao djevojčica, shvatila da je glumački posao kao i svaki drugi, a reflektori bljesak u koji nikada ne treba povjerovati do kraja jer često mijenja putanju i nestalan je suputnik. Treba raditi umjetnost koju voliš, ono u što vjeruješ. Ako kao umjetnica uspiješ trajati, onda si na putu da budeš sretna, zadovoljna i ispunjena osoba. A susreti na ulici… Naši ljudi uglavnom su sramežljivi i diskretni; u prolazu pohvale predstavu ili me u tramvaju zatraže autogram za dijete. Vjerujem da sve ovisi o tome kako se postavite prema svemu.
Anja, Filip, Matija Dedić, Lucija i drugi opisivali su mi kako je imati roditelja koji je ostavio trag, je li vam to ikada bila obveza u glumi?
– Nema tu usporedbi, obveza… Božidarka Frajt je jedna, neponovljiva i fantastična! Ako promišljamo o svakom pojedincu kao o malom svemiru za sebe, pronaći ćemo svoj neovisan put predanim radom te možda zasjati na tren.
Kamo je nestao veći dio ozbiljne kazališne kritike i nedostaje li vam?
– Ima onih koji unatoč sjajnom obrazovanju ne znaju razlikovati dobro napisano od dobro scenski stvorenoga, ako me razumijete. Npr. lako je biti duhovit kada je nešto duhovito napisano, ali treba raspoznati sve ono duhovito što je stvoreno redateljskom i glumačkom igrom, idejom kazališnog tima. Neki se čak teško odvajaju od osobnog dojma o pojedincu. Njihova kritika tada ode u sferu trač-eseja, uz metaforu poginuloj princezi, prepoznat će se tko treba (haha), ali morbidno neukusno, zar ne? Ista će se predstavljati kao feministica i borkinja za dostojanstvo profesionalnog pijeteta ženi, ali očito samo umjetnicama po njezinu ukusu. To je kraj ozbiljnog promišljanja o kazalištu, a kamoli o umjetnicama. Srećom ima i sjajnih kritičara, pametnih smirenih glava koje konkretnom sugestijom svojeg promišljanja daju smjer kako poboljšati predstavu ili igru. Takve upute jako volim isprobati na predstavama, kazalište je "živ organizam" pa to u određenoj mjeri dopušta.
Mijenja se glumac, a kako se po vama mijenja publika?
– "Samo mijena stalna jest." Bitno je da publiku intrigiramo, uveseljavamo, potičemo na promišljanje, da ćutimo djela. Dok je publike, bit će i nas. Oni su ti koji određuju vijek svake pojedine predstave. Zahvalna sam publici koja mi je zapravo na određeni način omogućila da se bavim poslom koji volim.
Može li se verbalizirati majčinska ljubav koju osjećate i kako?
– Zapravo i ne, ima sjajnih pjesnika koji su majčinstvo bolje opjevali od mene. Ponosna sam na mnoge stvari, ali ništa se ne može usporediti s tim što sam majka jedne djevojčice čije ime počinje na Z i jednom mladiću čije ime počinje na R!
Koliko vam smeta što dio medija uglavnom piše o tome što je glumica odjenula umjesto o njezinim ulogama?
– Određeni časopisi i portali imaju svoj narativ, ovisi o tome što čitate i što pratite. Od žutila ne možete očekivati da pišu o kvaliteti libreta i dramatizacije neke predstave (haha). Da budem iskrena, davno sam prestala pratiti žute portale, pa i kada pišu dobro (haha). No ima onih koji vrlo lijepo, s poštovanjem i zanimanjem pišu o glumicama, umjetnicima i najavljuju mnoga umjetnička zbivanja.
Kakvo će vam u profesionalnom smislu biti ljeto?
– Radno, na Brijunima i u Puli. Beskrajno se veselim premijeri filma "M" Vardana Tozije, konačno ćemo osluhnuti što misli publika u Areni. Inače, Vardan je u posljednja tri mjeseca dobio pet nagrada na raznim festivalima, od New Yorka i Sofije do Kanade. Napravio je sjajnu distopijsku priču koja će dirnuti mnoge.
Je li dom "safe heaven" na kraju dana?
– Apsolutno, utočište, veselje i bezuvjetna ljubav!
Kad bi vam ona mala balerina Bojana iz djetinjstva sjela u krilo, bi li bila zadovoljna postignutim?
– Bila bi zadovoljna i beskrajno zahvalna mnogim divnim ljudima koji su dio njezina putovanja.
VIDEO U Zagrebu otkrili bistu Johnnyja Štulića, izradio ju je bubnjar Boris Leiner
! Odrasla sam uz najveću filmsku zvijezdu bivše države."..........? Hm,hm....