U klubu Boogaloo u subotu navečer, na majstorski odsviranom koncertu kojim su oduševili oko 400 ljudi među kojima je te snježne večeri bilo toliko profesionalaca i poznatih iz glazbene branše da im vjerojatno nije bilo lako, Buđenje nam je skupa s majstorom zvuka Nenadom Zubakom isporučilo sat i pedeset minuta temeljite svirke.
Promatrač je pritom možda najviše mogao primijetiti koliko su poznatih i slušanih pjesama do sada isporučili frontmen Darko Bakić i klavijaturist Igor Ivanović. Čujete ih po radijima, ali odsvirane uživo djeluju daleko stvarnije i konkretnije. Da nismo tu gdje jesmo, ovakvi bi se koncerti, i ne samo njihovi, trebali održavati (barem) u maloj dvorani Doma sportova.
Jer, melodramatske pjesme pune zapaljivih, širokih refrena i jasnih melodija, sjajne svirke pune dinamičkih prijelaza i uklopljenih solo-dionica vrhunskih svirača, nisu nimalo drukčije od koncerata Ligabuea, Erosa Ramazzottija i drugih pop-šampiona, a ni Bon Jovi nisu predaleko, samo kad bi domaće uši zamijenile engleski hrvatskim jezikom. Baš to bi, kao i Gibonni, pa Toše Proeski, trebale biti koordinate za ovakvu domaću pop-glazbu benda čiji članovi uživaju u strastvenoj svirci uživo na bini, po najvišim profesionalnim standardima uz obilno “znojenje”.
Splitski Sunnysidersi nastupili su prije njih, Boris Hrepić Hrepa gostovao im je u izvedbi “Noć je prekrasna” Daleke obale, a navratio je i “human beat-box” Surka. Ukratko, Buđenje je odradilo koncert kojem i okrutni profesionalci teško mogu naći “rupu”.
