Kako je sopranistica Danijela Pintarić po kući pjevala od malih nogu, roditelji su je kao djevojčicu odveli profesorima glazbe koji su im savjetovali da je upišu u glazbeni vrtić jer ima dobar sluh i divno pjeva. Ipak, ona sama nije imala ambiciozne planove o svojoj karijeri.
Bila sam mala odlikašica
– Išla sam godinu po godinu, bila sam mala odlikašica i koristila sve prilike koje su mi se nudile da nastupim. Nisam maštala da ću kad odrastem biti pjevačica. To mi je bilo toliko prirodno da pjevanje nisam ni doživljavala kao profesiju – govori zvijezda mjuzikala koja je već sa sedam godina počela svirati violinu i diplomirala je.
Tijekom osnovne i srednje škole odlazila bi na razna natjecanja i uvijek bila među boljima. Mislila je da će se istovremeno baviti violinom i pjevanjem, no oboje, priznaje, nije išlo.
– Ako doista želiš biti dobar u nečemu, moraš se tome posvetiti sto posto. Violina je trpjela, pjevanje se pokazalo kao prva ljubav. Danas na koncertima sve češće zasviram violinu – kaže.
U Komediju je došla na audiciju za mjuzikl “Kosa”, dobila glavnu ulogu Sheile i tako je zapravo počelo. Redala se uloga za ulogom pa je dvije i pol godine kasnije dobila stalni posao.
Tu se zapravo prvi put susrela s cijenjenom, starom gardom Komedije. Kad je počela raditi, gledala bi njihove snimke i divila im se. Zato joj baš nedavna pohvala Richarda Simonellija za izvedbu Nine Filipovne u obnovljenoj “Jalti” puno znači. Jedan je to od, priznaje, najvećih komplimenata u njezinom životu.
Preseljenje u Zagreb, priznaje, u počecima je bio šok, no vrlo se brzo pokazalo da je to bilo najljepše razdoblje njezina života.
– Imala sam puno prilika za nastupe, napredovanje, učenje. Pa gostovanja na televiziji, česti nastupi s orkestrima, sve se otvorilo i to konstantno strujanje, ljudi, energije, znanja, informacija, najviše mi se u Zagrebu sviđalo – kaže.
Iza nje je pregršt sjajnih rola, istovremeno igra u dvije “Jalte”, u Osijeku i u Zagrebu. Kad ne radi, voli čitati, odlaziti na koncerte. Uživa i u kazalištu, a kad se kod kuće zatvori sa svojim MP3 i slušalicama, u svom će svijetu provesti i dva sata. Važno joj je da slobodno vrijeme provodi s bliskim ljudima jer uz njih puni baterije. Voli, kaže, i kuhati. Ima recepte svoje mame iz slavonske kuhinje, a ima i nečeg što nađe na Coolinarci, pa svom dečku Ivanu, također glazbeniku, stalno sprema nešto novo. U vezi su godinu i pol.
– To mi je jedna od najvažnijih zanimacija. Ne zabrinjavaju me ni odlasci mami i moguće debljanje od slavonske kuhinje. Sad je lakše jer su mama i tata počeli zdravije jesti. Hrane se makrobiotički pa ispada da ja nezdravije kuham od njih – govori.
Sestra glumica, brat menadžer
Za predstojeće će se blagdane nakratko odvojiti od svog Ivana jer ona će Božić provesti s obitelji u Osijeku, a on sa svojima u Dubrovniku. Koliko god se, priznaje, raduje vidjeti svoje, teško će joj pasti razdvojenost.
– Otkad smo se upoznali, nerazdvojni smo pa smo spontano počeli i živjeti zajedno. Sjajno se nadopunjujemo i razumijemo, imamo slične ili iste interese i otkad smo u vezi, prvi put u životu se osjećam potpuno ispunjeno i sretno. Ivan je predivna osoba uz koju sam puno naučila i uz koju sam i ja postala bolji čovjek te mi se čini da jedno uz drugo neprestano rastemo. Uza sve to, i on je glazbenik, tako da sve češće održavamo zajedničke koncerte – ističe.
Ponosi se mlađom sestrom Antonijom koja je potpisala prvi ugovor s osječkim HNK. I dok Danijela voli pjevati, sestra uživa u glumi. A najmlađi brat Krešimir, maturant ekonomske škole, govori da će upisati kulturologiju pa će objema biti menadžer.
Djeca, obitelj - ništa?...godine idu, karijera će te čekati...