Žestoki riffovi, energični nastupi, skakanje na pozornici... Sve su to asocijacije na rock-glazbenike. Fanovima ovakve glazbe uobičajeno je da s gitarom u rukama ili za bubnjevima vide muškarce, no posljednjih godina i u Hrvatskoj je sve više djevojaka koje sviraju u rock-bendovima.
Helena Hena Ernoić (34) Vukovarka je koja živi u Zagrebu, a dolazi iz glazbene obitelji. Tata joj je bio glazbenik, pa ga je gnjavila da je nauči nešto svirati. S devet godina krenula je u glazbenu školu. Iako je htjela svirati klavir, budući da joj je obitelj tada bila u progonstvu, ipak se odlučila za gitaru, koju sada svira već 25 godina.
Danas je članica zagrebačkog benda Svemir i bečkog David S. Jednom mjesečno odlazi na probe u Beč, a to je radila i tijekom pandemije korone. – Moram se osvrnuti na jedan razgovor s Krešimirom Kaštelanom iz Crvene jabuke. Komentirali su neki nastup i onda je rekao kako je primijetio da mediji više pozornosti obraćaju na njega od kad je ugradio lampice na vrat svog basa. I tu se apsolutno slažem s njim. Jednostavno se po nečemu moraš istaknuti. Meni se to dogodilo kada sam na nastupima počela nositi suknjicu od tila u duginim bojama. Meni je to bilo pomalo djetinjasto, ali me nevjerojatno zabavljalo. I svi su odjednom počeli primjećivati „basisticu“, što mi je bilo jako smiješno. Drago mi je vidjeti da ima sve više cura koje sviraju, ali još nas je jako malo i još uvijek se dogode razni upitnici iznad glave kad kažeš da sviraš u bendu i to još bas. Ja sam nekako većinu vremena svirala u većinski ženskim bendovima i nezaobilazno pitanje koje su novinari pitali bilo je upućeno baš tom jednom dečku: „Kako se osjećaš među curama?“ U jednom trenutku nam je to počelo pomalo smetati, pa smo počeli davati šaljive odgovore. Možda baš zato što su to bili bendovi u uglavnom ženskom sastavu, nije bilo nekih anegdota, ali je bilo i čudnih situacija. Primjerice, dva puta sam doživjela da nas je policija čuvala. Onda smo dobili ponudu za koncert, ali je smještaj bio po principu da ponesemo vreće za spavanje pa spavamo na podu kluba – kaže Hena.
Anja Tkalec (30) poznata je kao basistica našeg najpoznatijeg ženskog rock-sastava Punčke. I ona je najprije htjela svirati bubnjeve, a onda se kao tinejdžerica ipak odlučila za gitaru.
– Bratić i ja smo po cijeli dan nabijali pjesmu “Scoff” Nirvane po loncima i Jupol kantama, ali je to ipak bilo malo preekstremno za djevojčicu u Novskoj, tako da sam počela svirati akustičnu gitaru. Ljubav prema glazbi traje otkad znam za sebe. Uvijek sam voljela gledati liveove Queena, koje je ujak puštao s kazete i pamtim kad sam prvi put gledala Unplugged koncert Nirvane. Kad vrtim film unatrag vidim da sam uvijek obraćala pozornost na glazbu i to mi je bilo jako bitno – kaže Anja, koja je s Punčkama svirala po cijelom svijetu.
– Punčke su mi promijenile život. To je razdoblje zaista bilo predivno: od pisanja pjesama, snimanja spotova i angažiranja talentiranih fotografa, dizajnera do turneja po cijelom svijetu, upoznavanja predivnih ljudi na putu... Bilo je to zaista jedinstveno i neprocjenjivo iskustvo. Fale mi Punčke, život u kombiju i šok u publici kada Lucija počne divljati po stageu. Trenutačno sviram gitaru u bendu Marka Mrakovčića, bas-gitaru u noise bendu ### i bendu Lovely Quinces te imam još jedan projekt na kojem radim s frendom Bornom Maksanom – kaže Anja i dodaje kako više nije neobično vidjeti curu s gitarom.
– Kad smo bili klinci naš bend je navodno bio jadan jer zamisli, imali su curu u bendu. Danas uglavnom svi reagiraju jako pozitivno. Znam da su Punčke inspirirale neke cure da se počnu baviti glazbom i to je stvarno velika stvar. Mislim da smo gotovo sve bile u situaciji da te, kad dođeš na svirku, neki lik pita je l’ znaš smotati kabel ili je l’ znaš upaliti pojačalo. Kad sam bila mlađa, to sam ignorirala i samo smo se koncentrirale na to da razvalimo na koncertu, ali takvo ponašanje svakako treba prozvati i suprotstaviti mu se. Tu priču o diskriminaciji nedavno je super opisala Andrijana Mirna Marin u dokumentarcu “One su tu” gdje se pojavljuju Sara Renar, Nina Romić, Billie Joan, Mary May, Punčke i Seven Mouldy Figs – kazala je Anja.
Jelena Galić (32) rođena je Imoćanka, koja je prve glazbene korake napravila u mandolinskom orkestru. Nakon mandoline odlučila se za kontrabas, a onda i bas-gitaru jer je, kaže, mislila da će joj s gitarom biti lakše putovati nego s kontrabasom. Poslije je shvatila kako su to dva sasvim različita instrumenta.
– U srednjoj školi otkrivajući alternativne pravce u glazbi počela sam svirati i električnu gitaru po raznim bendovima, pa sam za svoj prvi Fender Stratocaster dio zaradila konobarenjem tijekom srednje škole, a drugi dio sam užicala roditelje. Nikad nisam prodala nijedan instrument jer nemam srca i možda se previše emotivno vežem za njih, što požalim jedino u trenutku selidbe – priča nam Jelena koja je posljednjih godina radila s cijelim nizom glazbenika poput Tedija Spalata, Cubisma, Šo!Mazgoona, ali i svog autorskog benda Repassage.
– Spomenut ću i sastave u kojima trenutno djelujem: Brain Holidays, reggae band iz Zagreba, Cabaret a la Carte iz Splita, Fred Lanz, Ectratis iz Zagreba te Nina Romić. U svakom sam angažmanu nešto naučila i smatram se privilegiranom jer imam priliku muzicirati s različitim glazbenicima i tako širiti svoja duhovna iskustva i znanja. Po mom mišljenju, sviranje je najljepši i najuzvišeniji način ljudske komunikacije – kaže Jelena, koja je i majka dvoje djece, pa uz obveze vezane za glazbu ima i one vezane za obitelj.
– Mislim da sada već ima dovoljan broj žena koje sviraju bas i da tu ništa nije čudno. Spomenula bih samo sažaljive poglede koje redovito dobivam od gospođa na putu kada teglim kontrabas. Svima im u očima piše (a neke to i izuste): “A, ćerce, jesi mogla flautu ili štogod lakše svirati” – smije se Jelena.
Lucija Potočnik (33) bas-gitaru svira 15 godina, a na nju se prebacila s tambure, kada je shvatila da ima iste pozicije kao i brač. Široj javnosti najpoznatija je po radu s Irenom Žilić, s kojom je napravila i projekt Neon Wife.
– Najbolja u našoj suradnji jest podjela uloga, koja se prirodno dogodila, nije moglo bolje – Irena je jača u pisanju tekstova i melodija, a ja više naginjem tom basu, ritmu i općenitom aranžmanu. Naravno, ne držimo se strogo tih uloga.
Sviranje uživo je posebno, osjećam se najispunjenijom i najprirodnijom kad nastupam – kaže Lucija i dodaje kako je i ona imala svakakvih “uleta” nakon svirki.
– Najsmješnije su situacije zapravo reakcije kolega glazbenika koji bi se čudom čudili mojoj tehnici i sposobnosti sviranja basa, u stilu: “Wow, pa i žena može imati groove! Ti fakat dobro sviraš.“ Nekako su tada “ženske“ uloge u bendovima bile rezervirane za pjevanje, eventualno sviranje klavijatura. Što je apsurdno, no svjesna sam okruženja i društva u kojem živimo pa se time nikad nisam zamarala, radije sam energiju ulagala u to da pokažem što sve mogu. Danas je, na sreću, nešto drukčije i više nema toliko jake podjele na muške i ženske uloge. Meni nema draže nego vidjeti ženu da svira, za miks-pultom, kao majstora rasvjete, u ulozi roadieja ili pak u organizacijskim ulogama – kazala je Lucija.
VIDEO: Sanja Doležal otkrila istinu o Dini Jelsuiću i 'pogledu u njen dekolte'
Žene nemaju konstituciju, čvrstoću ni preciznost u prstima za prebiranje po žicama el. gitare, npr 10ke ili 11ce, njima je to prečvrsto a njihovi prstići prenježni. Ne mogu one bendat.