Već mjesec dana pijanist Maksim Mrvica s obitelji živi u Zagrebu. Nakon dvije godine života u Parizu i osam godina u Londonu, Zagreb im je nova baza.
– Neko vrijeme ćemo živjeti ovdje. Unajmili smo stan u središtu grada jer su tako htjele moje cure. Nakon pustih godina života po svijetu, očito je dosta bilo po mome. No stan u Londonu ostaje, opcija je to koju nikad nećemo prekrižiti – kaže Mrvica.
Četverogodišnju kćer LeeLoo upisali su u engleski vrtić u Zagrebu, a faza kupovanja namještanja i opremanja stana je iza njih. Iako ljeta uvijek provodi u rodnom Šibeniku, Zagreb su, među ostalim, odabrali i zbog klime.
– Zime su u Šibeniku gadne, a ionako smo tamo svaka dva tjedna – kaže Mrvica.
Na veliku turneju po Kini, na koju odlazi u utorak, njegove ga cure neće pratiti zbog napornog rasporeda.
Pospremanje kreveta
– Sviram u puno gradova, pa bi to za njih bilo mrcvarenje. Ali uvijek idu sa mnom kad se dulje zadržavamo na jednom mjestu, kao primjerice u Japanu, gdje se osjećamo kao doma – govori. A kad se Maksim s duljih turneja vrati kući, nerijetko razljuti suprugu Anu.
– Vode me posvuda, ne brinem se ni o čemu i tada se sasvim ulijenim. Kad nakon šest tjedana dođem kući, Ana poludi. Naviknem se, naime, na spremačice po hotelima pa mi treba vrijeme da se adaptiram na kućnu atmosferu – govori.
Ipak, red se zna, a u domu slavnog pijanista spremaju – svi. Iako imaju kućnu pomoćnicu, spremanje kreveta i usisavanje ne zaobiđe ni Maksima, a ni Anu.
Oboje za sebe kažu da su rastrošni, da puno troše, posebno na garderobu. LeeLoo se ugledala na roditelje pa je, smije se Maksim, i ona počela zahtijevati.
– Želi sve, kao i svako dijete. Ana i ja to pokušavamo kočiti, jer uistinu ima puno igračaka. Najgore je to što ih joj mi ne kupujemo, nego prijatelji, obitelj pa kad se slavi rođendan, uvijek bude puna kuća novih igračaka. To nije dobro, sve joj brzo dosadi pa nađe neku kartonsku kutiju i onda se s njom igra. Doma ima kuću za igračke, ali ne. Sve ih slaže baš u tu kartonsku kutiju – kaže.
Nakon Kine, 13. studenoga očekuje ga i prvi koncert sa Zagrebačkom filharmonijom, a cure će ga bodriti iz prvih redova. Vraća li se život, nakon tragične smrti brata Slavka u veljači ove godine, u normalu?
– Ne i nikad neće. Sad je razdoblje kada se s time privikavamo živjeti. Boli jednako kao i prvog dana i mislim da nikad neće ni prestati – kaže Mrvica.
šta ga i vi novinari stalno zadirkujete o poginulom bratu, kao da mu i ovako nije dovoljno teško.Daj ukjučite malo taj limbički sustav ako ga uopće imate.