Ideja ljepote krajnje je subjektivna i vrlo osobna. Vrijeme također igra ulogu jer ono mijenja naš pogled na ono što nam je lijepo. Cvijet, zgrada ili odjevni predmet za nekoga mogu biti čudo, a nekog drugog ostaviti potpuno ravnodušnim. Ono što nam je još nedavno bilo lijepo, danas može biti ružno. Srećom, svi modni dizajneri imaju svoj pogled i jezik ljepote, a za mene je najuzbudljivije kada nešto što je bilo ružno iznenada postane lijepo. Ovaj filozofski i nadasve točan odgovor, koji na mnoge načine definira samu bit mode, izrekao je Dreis van Noten, belgijski kreator koji je rođen u obitelji kojoj je kreiranje odjeće bilo generacijski posao. Njegov djed je bio krojač, a otac mu je stvorio jednu od najinovativnijih belgijskih maloprodajnih trgovina "Pret-a-Porter", u kojoj je prodavao mušku odjeću. Moda je, dakle, bila suđena dječaku koji se rodio 12. svibnja 1958. u Antwerpenu.
Van Noten je diplomirao 1980. godine na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti u Antwerpenu, i na počecima karijere radio je kao slobodnjak za razne lokalne dizajnere. Svojim pravim modnim početkom smatra 1986. godinu kada je pokrenuo liniju muške odjeće, koju je te iste godine predstavio na Tjednu mode u Londonu, u sklopu kolektiva The Antwerp Six (Šestorka iz Antwerpena), a ta je kolekcija odmah krenula i preko bare jer je narudžba za pokazane modele stigla iz newyorškog Barneyja, da bi je zatim tvrtka Louis Boston krenula prodavati i u Bostonu i drugim gradovima SAD-a. Od tog trenutka Van Noten kreira četiri kolekcije godišnje (mušku i žensku, ljetnu i zimsku), te radi ubrzanim ritmom. Treba mu se priznati ustrajnost i upornost, jer iako je od svog posla mogao mirno živjeti, uspjeh mu nije stigao preko noći. Štoviše, i te kako se za njega naradio, posebno u trenucima kada je taj uspjeh bio na korak do toga da dosegne globalne dimenzije. U tom kontekstu za njegov je rad bio presudan period od 2005. do 2008. godine, a sve je počelo najblaže rečeno - čudno.
VEZANI ČLANCI
Naime, 2005. godine veliki tekst o njegovom dizajnerskom radu objavio je The New York Times i opisao ga kao "jednog od najmodnijih modnih dizajnera" (?!). Do tog je trenutka ovaj kreator bio poznat po svojoj "ekscentričnosti" koje se čvrsto držao čak i kada je pao u nemilost modnih trendova koji su tijekom dugog razdoblja devedesetih zagovarali minimalističku modu. No, kada je taj minimalizam svima dosadio, mnoge su se oči okrenula u smjeru kreatora koji nikada nije bio minimalist, te se početak 21. stoljeća smatra njegovim velikim povratkom. Bile su to godine u kojima je konačno zauzeo mjesto na modnom tronu koje mu s pravom pripada. To je kulminiralo Van Notenovim osvajanjem Međunarodne nagrade Vijeća modnih dizajnera Amerike 2008. godine, a upravo je ta godina bio trenutak u kojem ga je prepoznala i široka publika, posebno ona zagledana u svijet slavnih.
Van Noten je, naime, upravo 2008. godine dobio najteži modni zadatak na Oscarima, i to da odjene glumicu koja je već godinama slovila za ikonu stila, ženu koja je svojim glamuroznim izdanjima obilježila upravo oscarovske crvene tepihe, a koja je na Oscarima 2008. bila tek nekoliko tjedana udaljena od poroda. Taj je zadatak ovaj kreator obavio bez greške, a i danas se glamurozno trudničko izdanje glumice Cate Blanchett često stavljaju na listu nekih od najljepših haljina koje smo ikada vidjeli na Oscarima, te se i time veliča ljepota žene koja treba na svijet donijeti novi život. Njenu haljinu kreator je sašio (vrlo hrabro) od sjajnog svilenog satena, koji je, ovisno o svjetlu koje ga je obasjavalo, boju mijenjao od duboko ljubičaste do duboko plave. Bila je to elegantna i raskošna haljina golih ramena, poprsja sapetog u korzet, koja je imala šlep ukrašen profinjenim vezom. Mnogi su komentirali hrabrost i kreatora i glumice koji su se odlučili za korzet, a ona sama je rekla da je jedino takva haljina u tom trenutku mogla "obuzdati" njene grudi te joj istovremeno omogućiti da diše, jer je taj sapeti dio haljine završavao neposredno nad njenim trudničkim trbuhom. Nakon uspjeha te haljine kreator je nastavio odijevati Cate Blanchett za mnoge druge svečane događaje, a buka koja se digla oko te jedne jedine haljine dovela mu je i mnoge druge slavne žene, tako da on danas među svojim mušterijama ima i kraljicu Matildu od Belgije, a mnogi ljubitelji mode primijetili su da i junakinje serije "Ubijajući Eve" nose njegove kreacije, posebno njegova odijela.
Ono po čemu je Van Noten bio i ostao poseban, od svojih početaka do danas, je to da njegova modna marka ne nudi visoku modu, barem ne u doslovnom smislu te riječi, kao i tome da on svoje kolekcije ne oglašava. On, naravno, radi i profinjenu i vrlo elegantnu svečanu odjeću i večernje haljine, ali svaki se taj model, pa čak i onaj koji za sebe odabere belgijska kraljica, može najnormalnije kupiti u njegovim trgovinama. Upitan zašto radi na takav način, jednom je odgovorio: Možda sam ja malo naivan, ali ne sviđa mi se ideja da se na modnoj pisti pokazuju stvari koje se ne prodaju u trgovini.
Njegove kolekcije najjednostavnije je opisati kao odjeću u kojoj je lako prepoznati njegov autorski rukopis, i to po načinu na koji koristi printeve, boje, originalne tkanine, te posebno po načinu na koji konstruira slojevitost svojih modela. Ili njegovim riječima rečeno:
Svaki komad odjeće za mene je odjevni predmet koji donosi izvrsnost, ali je istovremeno i dio veće priče. On je dio moje dizajnerske vizije za cijelu kolekciju, ali je i dio stila osobe koja će taj predmet kupiti i odijevati, uvrstiti ga u svoju garderobu. Raduje me stvoriti odjevni predmet koji spaja i uravnotežuje ljepotu, umijeće i funkciju, odjevni predmet koji može dobro funkcionirati u kombinaciji s nečim što su stvorili drugi dizajneri i koji s vremenom postaje dio nečije životne priče. Uživam žonglirati bojama, teksturom i svjetlom na način koji evocira, a ne provocira.
Taj uravnoteženi pristup kreiranju, kao i "cijepljenosti" od ego tripa kakve viđamo kod mnogih drugih modnih kreatora, zalog su uspjeha i trajanja ove modne marke koja danas ima trgovine diljem svijeta, a od kojih je prva otvorena u njegovom rodnom Antwerpenu, sada već davne 1989. godine. Svoju parišku trgovinu otvorio je nakon onih na Dalekom istoku, u Hong Kongu i Tokiju, tek početkom 2007. godine, ali ona je posebna jer je ukrašena antikvitetima koje su prikupili Van Noten i njegov životni partner Patrick Vangheluwe.
Van Noten svoj privatni život krije od očiju javnosti i vrlo je diskretan, te je javnosti poznato samo da je u dugogodišnjoj vezi s Patrickom Vangheluweom, te da par živi u kući koja se nalazi na parceli od gotovo sedam jutara zemlje izvan Antwerpena. Van Noten nikada nije preselio svoju kompaniju iz Belgije iako je imao (bogate) ponude koje su stigle i iz Pariza i iz Londona. Cijelo vrijeme svoju modnu marku vodi kao strogo privatnu tvrtku pa se ne zna mnogo o financijskoj strani poslovanja tvrtke koja nosi njegovo ime. Ipak 2007. je objavljeno kako tvrtka ima godišnju prodaju od oko 30 milijuna eura, a Van Noten se 2018. ipak odlučio na prodaju većinskog dijela dionica. Kupila ga je obiteljska španjolska tvrtka za mirise i modu Puig, a Van Notenu je ostao manjinski paket dionica, kao i mjesto predsjednika uprave, glavnog kreatora i umjetničkog direktora brenda. Godinu dana kasnije Van Noten je surađivao sa svjetski poznatim dizajnerom Christianom Lacroixom na njegovoj ženskoj kolekciji za proljeće/ljeto 2020. godine, a te je godine u lipnju, kao i u rujnu 2021. godine bio nominiran za Nagradu za međunarodnog dizajnera godine, koju dodjeljuje Vijeće modnih dizajnera Amerike (CFDA).
Kada je u srpnju ove godine umrla Jane Birkin, engleska manekenka, glumica, pjevačica i redateljica koja je živjela u Francuskoj, pa je i umrla u Parizu, svi su se raspisali kako je upravo ona bila inspiracija za jednu od najpoznatijih torbi na svijetu, čuvenu "birkinicu", do koje se ne može doći bez dugog vremena provedenog na listi čekanja kompanije Hemes. No, nastanak te torbe bio je slučajnost. Te 1981. Jane Birkin ukrcala se na avion, noseći stvari u običnom pletenom cekeru. Sjedila je pored Jean-Louisa Dumasa, tada glavnog direktora Hermesa, a kada su joj se stvari rasule iz torbe, on joj je rekao kako bi trebala početi nositi torbice s džepovima. Jane je odgovorila da će to i učiniti kada Hermes proizvede takvu torbu. On je potom svojim dizajnerima dao novi posao, a novoj torbi njeno ime.
No, glumica, koju će generacije pamtiti po otpjevanom orgazmu u pjesmi "Je t'aime moi non plus", duetu sa Sergeom Gainsbourgom, zapravo nije voljela modu i nije previše pažnje posvećivala svom izgledu. Sama je govorila da svako jutro nakon tuširanja odjene prvo što joj se nađe pri ruci i da joj je pri tome najvažnije da joj u toj odjeći bude udobno cijeli dan. Iznimka od tog pravila bila je samo moda Driesa Van Notena i on je bio jedan od rijetkih kreatora na čije je modne revije dolazila. Dok je drugima odbijala sve pozive, za njega je rekla da u odjeći koju on stvara prepoznaje sama sebe i svoju dušu sklonu lutanju i pogrešnim muškarcima.
VIDEO Sandra Perković o nadolazećem vjenčanju: 'Tko zna, možda Edis postane Edis Perković'
