Zagrebačka glumica drniških korijena, 37-godišnja Ecija Ojdanić, u pola sata reći će vam ono za što bi nekim kolegama u njezinoj profesiji trebao cijeli dan. Susretljiva i iskrena Ecija čekala je jedno desetljeće na glavni zgoditak na glumačkoj lutriji. I napokon ga je dobila! Uloga dominantne splitske svekrve u telenoveli Nove TV “Larin izbor” kao da je stvorena za poduzetnu Drnišanku. Putovanje svijetom glume započela je u kazalištu, uslijedile su manje filmske i veće televizijske uloge. Njezina kolegica sa seta Zadranka Doris Pinčić opisala ju je riječima: “Žena, majka, kraljica”. Skromna Ecija na komplimente se samo nasmiješi jer nije ih, kaže, još naučila prihvaćati. Sad je možda pravo vrijeme za to jer je u ulozi zanimljive negativke Nele Zatar šarmirala domaću publiku. Osim glumačkog preporoda, Ecija doživljava najljepše trenutke u privatnom životu. Osoba koja je najviše zaslužna za to njezin je suprug Robert Orhel. – Baš lijepo brodimo kroz život – zadovoljno će glumica.
Nakon brojnih filmskih, televizijskih i kazališnih uloga koje ste odigrali posljednjih 15 godina publika vas nikad nije bolje prihvatila nego u vašoj posljednjoj ulozi zločeste svekrve u sapunici “Larin izbor”. Uloga vam odlično paše, pohvale ne prestaju...
– Mnogi mi ljudi to govore posljednjih dana – kako to da sam nakon mnogih odigranih uloga došla do izražaja baš u ovoj. To je valjda paradoks života, ne isplati se raditi dublje analize. Zvijezde su mi se poklopile. Život je pun amplituda, i ja sam se uzdizala i padala. U svojoj sam karijeri radila toliko toga, no izgleda da se do danas nije dogodio taj klik s publikom. Važan je i format serije koja ide svaki dan. To je jedan od razloga zbog čega su me ljudi bolje zapazili u ulozi Nele. A ja se svakoj ulozi dajem maksimalno. Kad tako radiš, očekuješ dobre rezultate.
Kako je obitelj komentirala vašu prvu ulogu negativke?
– Mama bi radije da glumim neku dobru prinčipesu, takve su vam majke. Čula sam je kad se rodici potužila na telefonu u stilu: “A čuj, mora netko i biti zločest”. Njoj je ipak najvažnije da sam ja sretna i zadovoljna time što radim. Osobno, uživam u ovoj ulozi. Sviđa mi se Nelina inteligencija, brzina mišljenja, šarm, odrješitost, djetinjastost i beskompromisnost. Sve mora biti onako kako ona zamisli. Još nikad nisam glumila takvu ženu pa je zbog toga izazov još veći.
Koliko je izazov uskladiti obaveze prema obitelji i cjelodnevna snimanja? Jeste li se zbog dvoje male djece dvoumili prihvatiti ulogu?
– Iskreno, nisam računala da ću snimati svaki dan, trebala sam snimati dva-tri puta tjedno, ali situacija se promijenila. Zasad se Robert i ja uspijevamo dobro organizirati. Djeca su u vrtiću, pomogne nam i teta čuvalica, tu je i jedna gospođa koja nam pomogne oko kućanstva. Ponekad navečer nešto skuham kad imam vremena sljedeće dane. Snalazimo se kako znamo i umijemo. Izvana djeluje jako kaotično, no svi smo na kraju dana sretni i zadovoljni.
Kako je surađivati sa suprugom na setu?
– Robert radi samo 15 dana mjesečno, izmjenjuje se sa suradnicima, što je u ovom slučaju za nas dobro. Suradnja je odlična, mi se razumijemo u bilo kojem životnom segmentu. Bog me njim blagoslovio.
Koliko jednoj ženi može porasti samopouzdanje uz pravog muškarca?
– Jako puno. Mogu reći da proživljavam svoje najljepše intimne i privatne trenutke i da su oni posljedica jedne zrelosti koju sam u životu dostigla. Bilo je lijepih i ružnih trenutaka, no danas kao da su nestali svi moji strahovi i nesigurnost.
Imate dvoje male djece, a spoj brzog radnog ritma i roditeljske obaveze znaju iscrpiti čovjeka. Kao poznata radoholičarka vi u tome ipak pronalazite ispunjenje?
– Uloga roditelja najteža je u životu, ali meni je i najdraža. Volim biti majka, iako dobro znam da majčinstvo nije najlakše. No moja djecu daju mi snagu. Važno je uz sebe imati pravog partnera koji sudjeluje u obiteljskom životu, koji vam pomaže u odgoju djece, u svim dobrim i lošim stranama roditeljstva. Tada muškarca kraj sebe još više zavolite. Voljela bih imati više vremena za sebe, otići u kino i kazalište, no bit će dana kad ću to moći.
Dani kad ste bili samohrana majka bili su najteži u životu?
– Apsolutno! Tad kao da su me snašle sve nevolje u životu, posebno razvod o kojem je na kraju pričala cijela Hrvatska. U to vrijeme i tata mi je bio jako bolestan, ni s poslom nije bilo bajno. Bilo je to grozno razdoblje koje sam uspjela prebroditi. Bog mi je poslao Roberta i blagoslovio me jednom lijepom i zrelom vezom koja me izvukla iz tame. Danas sam sretna žena jer imam odličnog muža, dvoje zdrave i prekrasne djece, svoj dom, a i karijera ide dobro. Mogu samo kucnuti u drvo i poželjeti da nam ova sreća što dulje potraje.
Odrješiti ste kad su posrijedi velike životne odluke?
– Jesam, jako sam tvrdoglava što je u nekim situacijama i dobro. Kroz život me uvijek vodilo srce, manje razum. Impulzivna sam i uz to vrlo intuitivna. Svi loši potezi koje sam u životu napravila posljedica su ignoriranja moje intuicije. Platila sam ceh za svoju impulzivnost.
Jako ste odgovorna osoba, uvijek se brinete za druge. Imate li uopće nekih poroka?
– Volim se na kraju dana sa suprugom opustiti uz čašu vina i pričati o sitnicama koje su nam se dogodile taj dan. Pričamo o svemu, ponajviše o djeci. Dok nisam dobila svoju, uvijek sam mislila kako oni koji ih imaju previše pričaju o djeci. Danas sam ja u tome prvakinja. Premalo imam slobodnog vremena za sebe, no ne žalim se jer volim brzi ritam. U početku sam bila u velikom grču kako ću uskladiti majčinstvo i posao, sad sam se malo opustila. Ne strepim nad djecom previše.
Koje ste si sve ludosti priuštili u mladosti?
– Bilo ih je puno. I te kako sam se izludirala i drago mi je da sam se izguštala jer danas živim na relaciji kuća - posao - crkva. Imala sam otkvačenu ekipu na faksu u kojoj su bili Ana, Pavica, Lemo, Goran, Leon, Nina, Tvrtko... Svugdje nas je bilo, putovali smo po svijetu, živjeli tu nepodnošljivu lakoću postojanja. Iz tih mladenačkih druženja nastala su neka dugoročna prijateljstva na koja sam jako ponosna.
Ljudi znaju oduševiti, ali i razočarati. Jeste li se često suočavali i s ovom drugom stranom medalje?
– Nisam zlopamtilo, uz to sam i previše popustljiva. Trpim dok ne puknem, onda takve koji su me razočarali prekrižim zauvijek. Bilo je nekoliko takvih situacija. No, više je bilo onih lijepih, jer volim ljude, volim davati.
Imate li uopće nekih ženskim mušica, sitnih mana kojima izludite sve oko sebe?
– Točna sam u minutu, zbog toga mrzim kad netko kasni. Cijenim točnost. U razgovoru mi misli brzo lete pa često skačem s teme na temu, što moje sugovornike zna izbezumiti. U studentskim danima znala sam u rano jutro usisavati stan i držati se dnevnog reda čime moje cimerice nisu bile oduševljene. Muž me upozorava da sam preveliki control freak, uvijek se previše brinem za njega i djecu, sve moram imati pod kontrolom. Brinem se za sve više nego što bih trebala, time ponajprije znam izluditi ljude.
Znači, ništa vas ne može iznenaditi?
– Iskreno, živim sto na sat posljednjih tjedana da iznenađenja ni ne primjećujem. Prijateljima kažem – molim vas nemojte me zaboraviti jer i kad ne snimam, vremena za njih nemam.
Jeste li još uvijek praznovjerni?
– Jesam, još imam svoje male rituale za koje mislim da ih trebam poštovati da mi dan ne bi pošao krivo.
Što vam može poljuljati samopouzdanje? Priznajete li uspone i padove na tom polju?
– Nisam prvak u samopouzdanju, to priznajem. Manjak samopouzdanja s godinama sam nadomjestila velikom količinom štreberluka i odgovornosti. Da se osiguram od negativnih posljedica, sve uvijek radim maksimalno dobro. Prijatelj Lemo znao mi je reći da me upravo moja nesigurnost čini sigurnom osobom koja se ne boji života, koja toliko puno radi da bi pokrila sve svoje slabe točke koje si je sama zamislila. Ukratko – moja me nesigurnost tjera naprijed i na tome sam joj zahvalna.
Rekli ste da se vaš sadašnji suprug Robert Orhel pojavio kad vam je u životu bilo najteže. Što vas je privuklo
– Jednostavno rečeno – Robert i ja od početka dobro funkcioniramo na svim poljima. Jednostavno smo se poklopili i našli se u svemu. Jako smo slični – po karakteru, načinu razmišljanja, temperamentu, po životnim prioritetima. Mi smo kao dva ratna druga. Upoznali smo se kad je moj život bio bolan i razoren kao nakon tsunamija. Ne znam kako to opisati. Da Robert nije bio takav kakav je bio, pitam se bih li se ikad nekom uspjela ponovo emocionalno otvoriti nakon razvoda. Drago mi je što sam tad imala dovoljno ludosti i hrabrosti za to. Rekla bih da su s Robertom i teški trenuci u životu laki.
Kako biste opisali svoju šestogodišnju Cvitu i dvogodišnjeg Jakova? Prepoznajete li puno svojih osobina u njima?
– Cvita je karakterno više na tatu, no u njenom osmijehu vidim sebe. Jakov je milo dijete, još je beba. I on je jako nalik svom tati, pljunuti je Robert. Imaju čak i isti pogled što me ponekad preplaši. Cvita je prava mala odrješita mustrica, jako je društvena. Voli svog malog brata, pazi na njega. Zna se izboriti za sebe. Jakov je dobrica, ali kad dođem kući sa snimanja onda ne prestaje plaziti po meni.
Držite li se nekih principa u životu i od njih ne odustajete lako ma koliko teško bilo?
– Budi pošten prema sebi i drugima. Živi časno i ne srami se svojih postupaka.
Najljepši kompliment koji ste nedavno primili na račun glume?
– Mama jedne moje prijateljice iz Splita ovako mi je rekla: “Kad te vidim na ekranu, to si ti, ma kao da ne glumiš”.
Nevjerojatno,ali istinito, baš u ovoj ulozi publika je zapamtila glumicu.