Već će sutra zagrebačkom dvoranom Lisinski odjekivati pjesme kraljice romske glazbe. Koncert je to kojim Esma Redžepova slavi 55 godina karijere. Slijede Ljubljana, Beograd, Novi Sad, Podgorica, Sarajevo i brojni gradovi u Makedoniji.
Jedan neostvareni san
Osim po glazbi, Esma je poznata po humanitarnom radu. Dva puta bila je nominirana za Nobelovu nagradu za mir.
– Nije mi žao što je nisam dobila. Ako neki misle da je trebam dobiti, onda je u redu, ako ne, nikom ništa. Koliko znam, za Nobelovu se nagradu može konkurirati sedam puta pa ako mi je suđeno dobiti je, to će se sigurno i dogoditi. Vjerujem u Boga i ako je nešto predodređeno, tako će i biti. Ako nije, uzalud nam sav trud – kaže žena kojoj u životu nisu uvijek cvale ruže.
Prije 15 godina umro je njezin voljeni suprug Stevo Teodosievski. Na pozornicu su je, priznaje, vratila njezina djeca. Rekli su joj da nije sama, da ima njih i za njih se treba boriti i živjeti.
– Stevo mi je na samrtnoj postelji rekao: “Ako nastaviš pjevati, kroz naše ću pjesme i ja živjeti. Ako prestaneš, ja potpuno umirem”. To mi je dalo snage da idem dalje, da nastavim kad mi je bilo najteže u životu – govori Esma Redžepova.
Pedeset i pet godina karijere impresivno je i u svjetskim razmjerima. Iza nje su tisuće i tisuće nastupa, više od 600 pjesama. O njoj su dokumentarce radile kuće poput ZDF-a, objavljivala je za najzvučnije europske izdavačke tvrtke kao što su World Connection ili Asphalt Tango. Osvojila je brojne nagrade: Kraljica romske glazbe, Primadona europskog pjevanja, Milenijska pjevačica. Prije dvije godine u SAD-u uvrštena je među 50 najboljih vokala svijeta za sva vremena, Ordenom zasluge za narod odlikovao ju je predsjednik Makedonije Đorge Ivanov, ali, kaže, nije se umorila.
– Nakon dugih turneja malo posustanem, ali se brzo vratim. U jesen i u proljeće odem u banju, a ljeti na more i tako napunim baterije pa krenem dalje, tamo gdje se stalo – ističe.
Kao djevojčicu, često je govorila, zanimalo ju je samo pjevanje. Ostvarila je sve svoje djetinje želje, ali jedan neispunjeni san još postoji.
– Odsanjat ću ga vrlo brzo. Tu ću si želju ostvariti sljedeće godine, a ona je otvaranje Doma humanosti i muzeja muzike Esma i Stevo Teodosievski u Skoplju – otkriva.
Glas naroda
Zadnjih je godina aktivna i u politici. U Gradsku skupštinu Skoplja ušla je kako bi se kroz njezina usta čuo glas naroda i zasad joj, kaže, dobro ide, daje svoj doprinos za poboljšanje života običnog čovjeka. Iako nije jako siromašno živjela, nije zaboravila odakle je došla i rado pomaže. Esmin moto je “Ako imaš dva, jedno daj onome tko nema”.
– Uvijek dajem koliko mogu jer nikad nisam zaboravila trenutak kad sam od Crvenog križa u školi dobila šal, rukavice i čarape. Tada sam se sama sebi zavjetovala da ću, budem li ikad imala, davati onima koji nemaju i to radim svakodnevno – ističe.
Pjevala je najvećim svjetskim državnicima. Među njezinom su publikom bili Indira Gandhi, Zail Singh, Muammar Al-Gaddafi, Saddam Hussein, Nehru, Naser... Najveći dojam na nju ostavila je Indira Gandhi.
– Nisam ni sanjala da ću osvojiti prestižnu titulu Kraljice romske glazbe, a kamoli da će mi je Indira Gandhi uručiti. Bila je divna, neposredna žena, s kojom sam kontaktirala do njene smrti – otkriva.
Ipak, od svih svjetskih državnika koje je upoznala najviše je cijenila Tita. Vrlo je teško, govori, biti pripadnik manjina, i to obojene kože, gdje vas svatko gleda kao građanina drugog reda. Tito, priznaje, nikad nije radio takve razlike i cijenio je njezinu umjetnost.
– Kad god mu je trebao koncert za neku važnu osobu, uvijek bih ja pjevala. Jako me cijenio, pa sam zato i ja njega poštovala. I voljela iskreno, punim srcem – kaže.
Da može vratiti vrijeme, rado bi ponovno bila u sigurnosti Jugoslavije. Uvjerena je da puno ljudi bivše države sanja o tim vremenima.
– Žele se probuditi i znati da im je posao siguran, da će imati dovoljno novca za godišnji, da će od države dobiti stan i sve što smo tada imali – ističe žena koja je udomila 47 djece, redom sinove. Danas ima 128 unuka i 21 praunuka. Kuća joj, smije se, nikad nije prazna. Samo je sinove posvajala jer smatra da ne treba miješati žene i muškarce koji nisu rod. No, prije četiri godine posvojila je i kćer.
Esma je, naime, objavila da traži mladu talentiranu djevojku, koja će je zamijeniti jednog dana. Na tu objavu javilo se nekoliko stotina djevojaka, ali Eleonora je bila najbliža onome što je Esma tražila, znala je to nakon prve otpjevane pjesme, a radom se, govori, puno toga može popraviti.
Da, stroga sam baka
– Slažemo se odlično, baš kao majka i kći. Shvatila sam da je u kasnijim godinama bolje imati uza sebe žensko dijete nego muško i nisam se prevarila. Eleonora je studirala na Univerzitetu ESRA u Skoplju. Sljedeće godine diplomirat će solo pjevanje, a već tri godine članica je “Esma’s Banda”, koji me prati. I ona će nastupiti u Zagrebu, tako da će publika vidjeti tko će me naslijediti kad jednom prestanem pjevati – govori kraljica romske glazbe.
Priznaje da je stroga baka, unučad voli učiti redu i lijepom ponašanju. Često udovolji njihovim željama jer ipak je, kaže, ona baka koja se treba poigrati s njima, a roditelji ih odgajati. Uvijek zna tko što želi za rođendan, pa im želje redom ispunjava.
– Unuci mi mjesecima prije rođendana trube da mali Steva želi playstation, da bi Esmica lutku koja plače ili da Toni sanja o novim bubnjevima. Unuci to jasno najave – ističe.
Uz tolike obveze i tako brojnu obitelj netko bi rekao da diva ne može znati kad je netko od njezine djece tužan. I prevario bi se. Jer koliko god joj je karijera važna, obitelj je i danas na prvom mjestu.
– Dovoljno je da ih pogledam u oči i znam kako se osjećaju. Mogu čak reći i što misle u tom trenutku – zaključuje Esma Redžepova.
Draga Esma, dobro dosla u Hrvatsku, tvoju drugu domovinu! Sretan sam sto sam poznavao tvoje pjesme jos od 60-tih. A sto se Tita tice, bilo je ponosno zivjeti s njim.