Primijetili su da je u hrvatskom društvu gotovo nemoguće izbjeći neku “etiketu” kada je posrijedi vrsta glazbe koja se sluša. I baš zbog toga skupina mladih psihologa iz Zagreba odlučila je provjeriti koliko su zapravo svi ti stereotipi točni.
Tadašnji student na Hrvatskih studijima, a danas psiholog Tomislav Pavlović, apsolventica psihologije na Hrvatskim studijima Tena Benaković te studentica psihologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu Marija Prpa pod mentorstvom Anje Wertag, više asistentice na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, proveli su istraživanje o povezanosti glazbenih preferencija s osobnim vrijednostima te crtama ličnosti. Svoj rad krajem ove godine objavili su u časopisu Društvena istraživanja, a čim je objavljen, odmah je izazvao niz komentara jer je, ukratko, pokazao da – ništa nije kakvim se isprva čini.
Ekipa istraživača u svom se istraživanju vodila nekim prijašnjim nalazima svjetskih znanstvenika, primjerice P. J. Rentfrowa i S. D. Goslinga, koji su pokazali da bi osobine ličnosti, samopoimanje i kognitivne sposobnosti mogli biti važni pri odabiru glazbe. Prema tome, i obrnuto bi se mogli donijeti zaključci o nečijim crtama ličnosti na temelju onoga što sluša. Tako su neka istraživanja pokazala da osobe većeg intelekta preferiraju heavy metal, dok one manjeg intelekta radije slušaju turbofolk. Međutim, oni koji odabiru heavy metal i rap manje su savjesni.
– Naš najvažniji nalaz jest da glazbene preferencije najčešće nisu povezane ni s osobnim vrijednostima slušatelja ni s njihovim crtama ličnosti, odnosno da temeljem glazbenih preferencija nije opravdano zaključivati o tome kako se netko ponaša ili što će smatrati vrijednim – objasnio nam je Tomislav Pavlović te dodao kako su u istraživanju ipak pronađene neke slabe veze. Tako je, primjerice, osobama koje slušaju pop i zabavnu glazbu više stalo do konzervativnosti, odnosno do sigurnosti, konformizma i tradicije. Reperi su pak otvoreniji novim iskustvima, dok je slušateljima turbofolka izrazito stalo do vlastitog probitka.
Autori istraživanja su ipak dodali i da je njihovo istraživanje provedeno na malom uzorku studenata. Stoga, kažu, trebat će još istraživanja kako bi se u konačnici mogli izvući konkretniji zaključci da osobe koje slušaju određenu vrstu glazbe imaju izraženije neke karakteristike, a manje neke druge. Rezultati su, naime, dobiveni na temelju ispitivanja 510 studenata iz cijele Hrvatske, a glazbeni žanrovi koji su odabrani su rock, metal, turbofolk, zabavna glazba, pop, rap i “moderna klasika”, glazbeni stil u kojem se suvremenije glazbene skladbe sviraju na klasičnim instrumentima. Nakon završetka prvog dijela istraživanja proveden je i njegov drugi dio. U ovom je bilo 115 sudionika iz prvog dijela, a koji su pristali na daljnje ispitivanje. Cilj je sada bio provjeriti kakvi su stereotipi o slušateljima pojedinih glazbenih žanrova.
– Drugi dio istraživanja je pokazao da u očima javnosti postoje puno veće, jasnije i raznovrsnije razlike među ljudima koji slušaju određenu vrstu glazbe, odnosno da se točno “zna” kakvi su otprilike slušatelji pojedinih žanrova, iako je to “znanje” utemeljeno na osobnim teorijama i nema puno veze sa stvarnošću – rekao je Tomislav Pavlović te dodao kako je posebno zanimljivo da je istraživanje pokazalo da stereotipi u većini slučajeva ne trebaju biti točni. Tako se primjerice, metalci percipiraju kao da su otvoreniji za promjene te da im nije stalo do zadržavanja tradicionalnih odnosa.
– Ako želim da ljudi misle da sam otvorenija i pristupačnija osoba moram samo reći da slušam metal, hip hop ili rock kako bih kod nekoga aktivirao stereotip koji uopće ne mora biti točan – zaključio je Tomislav Pavlović te dodao kako ljudi smatraju i da su moderni klasičari više spremni na odricanje, ali i dalje teže probitku.
Posebno je zanimljivo da se pri istraživanju stereotipa u svijetu metalci često povezuju s delinkvencijom, međutim, ovo istraživanje pokazuje da Hrvati metalce ne doživljaju ni više ni manje opasnima za sebe ili druge. Također, ne smatraju ih “mračnima”, opasnima ni problematičnima.
S druge strane, te nepoželjne osobine pripisuju se slušateljima turbofolka iako u stvarnosti to nije točno. Osobe koje slučaju “cajke” u hrvatskoj se doživljavaju najnegativnije, kao nasilni, erotizirani i konfliktni “tipični Balkanci” kojima nije važna tolerancija, dobrobit i razumijevanje. Iako neke stereotipe sa slušateljima turbofolka dijele i oni koji preferiraju domaću zabavnu glazbu, a za koju se često tvrdi da je poprimila neke karakteristike turbofolka, istraživanje je pokazalo da ljudi ipak razlikuju te dvije populacije slušatelja.
Neobičan je nalaz i da su slušatelji skladbi izvedenih na violončelima, violinama i sličnim klasičnim instrumentima i dalje percipirani kao da jako vrednuju zadržavanje tradicionalnih odnosa iako se zapravo u velikom broju slučajeva radi o obradama metal, rock ili pop-skladbi.
A što reći za mentalni sklop koji si sam pivskom flašom glavu razbija kad čuje:”otišla si i odvela mi dete,suzama sam lepio tapete”.....