Malo tko je u liku blesavog aristokrata iz “Crne guje” prepoznavao glumca koji će obilježiti neke od kultnih, inteligentnih, serija poput “Dr. Housea” ili “Chancea”, pa još prije u briljantnoj satiri britanskih viših staleža “Jeevesu i Woosteru”, gdje je ostvario sjajan tandem sa Stephenom Fryem. Satira je, dakle, u srži Lauriejeva opusa pa je tako i s novom serijom koju ćemo na HBO-ovim platformama gledati od 20. siječnja. Serija “Avenue 5” nastala je u suradnji koja je svojevrsna repriza iznimno uspješne serije “Potpredsjednica”, čiji je autor Armando Ianucci, a u kojoj je ulogu imao i Laurie. Ianuccija se danas drži jednim od najboljih satiričara na televiziji i teško se s time ne složiti nakon što pogledate, primjerice, “Smrt Staljina”. Razobličavanje visokih sovjetskih partijskih funkcionara u doba najveće moći komunističkog imperija u obične sitničave birokrate teško se može napraviti bolje od onoga što je pokazano u tom filmu. Sada je Ianucci namjerio na osobit način ismijavati birokraciju i ideju svemirskog turizma koja posljednjih nekoliko godina preplavljuje vijesti s glavnim protagonistima takve zamisli, a to su redovito oni najbogatiji na planetu. No, kako se vidi u novoj seriji, od birokracije i nesposobnosti ne može se pobjeći ni u svemiru. Pogotovo ako je ekipu sastavio dokoni milijarder, naravno, s ciljem da vlastite ideje provodi bez pitanja. Tako je “Avenue 5” veliki svemirski brod na putu prema Saturnu koji bi trebao obići Zemlju pa se vratiti na nju sa svim svojim putnicima, turistima budućnosti, a sve se, naime, događa 40 godina u budućnosti.
Kapetan broda je Ryan Clark (Laurie) čiji je zadatak da se putnici osjećaju sigurno, jer iza njega su i neki podvizi u nedavnoj prošlosti. Iako zapravo uopće nije kapetan, nego tek glumac kojega je unajmio vlasnik, Herman Judd. No kada umjesto ozbiljne posade imaš glumce, vrlo je vjerojatno da će se u nekom trenutku dogoditi nešto nepredviđeno pa je tako i s brodom “Avenue 5”. Logično, u tom trenutku na vidjelo izlazi posvemašnja nesposobnost osoblja koje neuspješno pokušava obmanuti putnike i zatajiti im da će se putovanje ponešto produljiti. Možda i za koju godinu, umjesto predviđenih mjesec dana za koliko na brodu ima zaliha. Uz to, ekipa na Zemlji polagano paničari u nastojanjima da iz daljine popravi ono što se dogodilo u dubini svemira. Kao inspiraciju za svoju novu seriju Ianucci je naveo “Vodič kroz galaksiju za autostopere”. Složit ćete se da je prilično ambiciozan plan ponoviti uspjeh tog uratka. U četiri epizode koje nam je pretpremijerno ustupio HBO, teško je dokučiti hoće li se do kraja serije Ianucci uspjeti približiti remek-djelu Douglasa Adamsa. Ponovno je tu njegov zaštitni znak, dinamičan dijalog s redovitom dozom banalnosti, no izgleda da treba odgledati još pokoju epizodu da bi se vidjelo je li se uspjelo pogoditi odabrane mete, hoće li putovanje svemirom dobiti više važnosti od tek kulise u kojoj se sitcom događa, odnosno hoće li se razviti do kraja odnos zaposlenika i njihova šefa koji je s putnicima i sam kažnjen zbog odabira poslušnih a nesposobnih.
Serija u te četiri epizode poentira na situaciji da oni na funkcijama ostaju uporno nesposobni, a pri tome je riječ o muškarcima pa njihove pogreške ispravljaju podčinjeni koji su – žene. “Avenue 5” u prve je četiri epizode obećavajuća mješavina od koje se može očekivati da poslije doista poentira. Imena koja osim Ianuccija potpisuju seriju daju za pravo takvom mišljenju, a to su Tony Roche i Simon Blackwell koji su s njim uspješno surađivali i prije, primjerice na “Potpredsjednici”. Sam Ianucci pokazao je što zna i kao redatelj u ključnoj sceni početka serije, kvaru na brodu koji izaziva masovni kaos. Jasno je zašto je HBO od Ianuccija naručio “Avenue 5”. Osim što je riječ o doista poznatom imenu, u toj kući imaju odlična iskustva s još jednim autorom koji je dijelom Ianuccijeve ekipe. “Nasljeđe” se dvjema dosadašnjim sezonama nametnulo kao jedna od boljih serija u HBO-ovu portfelju. Autor je te uspješne priče o globalnom medijskom tajkunu i njegovoj nefunkcionalnoj obitelji Jesse Armstrong, koji se nije ustručavao priznati tko je najviše utjecao na “Nasljeđe”, a to je upravo Ianucci.
Što se samog Laurieja tiče, u seriji je on doista rutiniran, no uloga kapetana Clarka ni ne traži od njega onoliko koliko su tražile uloge po kojima ga rado pamtimo. No i takav opet je dominantan u i inače solidnoj ekipi glumaca od kojih smo neke vidjeli u prijašnjim Ianuccijevim serijama. Kao i obično kod autora “Smrti Staljina”, likova je podosta, od sumnjičave turistkinje koja brzo razotkriva pesimističan scenarij nečega što je trebalo biti relaksirano turističko putovanje pa do bračnog para u krizi koji umjesto da pokrpa odnos u uvjetima produljenog putovanja još dublje pada u krizu. U preostalim četirima epizodama serije očekujemo da se satira koncentrira na nešto od svega opisanoga, ili na ismijavanje turizma općenito s lajtmotivom željenog puta u svemir, ili na birokraciju, lojalnost umjesto sposobnosti, ili na sulude ambicije nekoga s previše novca. Ostaje dovoljno prostora za bilo što od toga, potrebno je samo dobro usmjeriti radnju da i veliki talent Hugha Laurieja dođe do izražaja i ponese cijelu seriju. Uloga lažnog kapetana Clarka daje dovoljno prostora da se to i dogodi.
