Svoj je glazbeni talent Mahir Kapetanović Mahkey široj publici otkrio sudjelovanjem u "The Voiceu" i poslije u HRT-ovoj emisiji "A strana", a sada ovaj talentirani glazbenik priprema svoj debitantski album koji je nazvao "Osobna karta izbjeglice" te na njemu u pjesmama progovara o svemu što je prošao u svojih 30 godina života.
Nova pjesma "Nedodirljiva" vama je najdraža s debitantskog albuma koji ćete objaviti u listopadu, riječ je o ljubavnoj pjesmi, barem sudeći po stihovima, temelji li se na vašem osobnom iskustvu, kako je uopće nastala pjesma?
- Prvi izvor pjesme datira iz jednog sna na početku 2018. godine, jako dobro se sjećam te atmosfere s kojom sam se probudio i zapravo je pjesma sama sebe postavila u moj život. Sve što stvaram kroz glazbu baziram na nekim osobnim životnim iskustvima, a ovdje se još dogodilo da sam simboliku pjesmu pronašao i u slavenskoj mitologiji te ima duh Svaruna, boga sunca. I producentu Rejhanu i meni ovo je među najdražim pjesama s albuma, pogotovo iz aspekta kako je finalno zazvučala.
Album ste odlučili nazvati "Osobni karton izbjeglice", zašto baš taj naziv i koja priča se krije u njemu?
- Sad već polako otkrivam pravo ruho albuma, a ime mu je takvo, jer je uzeto iz testamenta mog života - naime, naslovnica albuma je fotografija mog osobnog izbjegličkog kartona. A album donosi priču o borbi čovjeka s vlastitim bićem, od ljubavne tematike do ovisnosti i sve je to prekriveno eskapizmom, odnosno bijegom. Mislim da će se moja generacije prije svega pronaći u tekstovima, a vjerujem i u glazbi, jer je to glazba koju sam oduvijek slušao i htio stvarati.
Cijeli album ste zamislili kao svoju životnu priču, o čemu onda zapravo govore dva prethodna singla "Kada ljubav zavija" i “Na slobodi”?
- Pjesmu “Kada ljubav zavija” nekako promatram kao početak te odvažnosti kada osoba osjeti poziv od života da mu se pridruži i sam odaziv je bitan - kada kažeš: “Da, idem!” Gdje? Kamo? To će znati moj špurijus i dosadašnje životno iskustvo. Skupit ću sve što imam i što me čini čovjekom i krenuti. Dok “Na slobodi” više govori o unutarnjem putovanju i preispitivanju što je to zapravo „prava sreća“ i kako to da preispitujem svaki pokušaj života koji me želi učiniti sretnim, a tugu i anksioznost prihvaćam u startu, iako je iracionalno i potpuno nepovezano. To su te borbe oko balansa, tako je i spot prikazan, klaustrofobičan i opet se borim. S kim? S čovjekom u ogledalu. A volimo se, ne uvijek, ali pokušavamo naći zajednički jezik.
VEZANI ČLANCI
Vaše sudjelovanje u showu "The Voice" osiguralo vam je odskočnu dasku u glazbi, a odškrinuli ste tada vrata showbizza koji ima i lijepe i ružne strane, boemski način života jedna je od tih strana i ne skrivate da ste imali i problema s alkoholom, kad ste shvatili da ste zaglibili i kako ste se riješili tog poroka?
- Moj nazovimo ga rock’n’roll život je počeo u 17. godini života kada sam počeo svirati po „kafanama“ i školskim dvoranama. U tom nekom momentu ekspresivnim mladićima valjda treba nekakav osjećaj autentičnosti, jer ne vjeruju još u ono što je u njima i kako krene noćni život sviranja, tako krenu i ostale stvari koje su dio tog noćnog života. U ranim dvadesetim je smiješno uopće razgovarati o alkoholizmu, čak je to i nekakav afrodizijak, samodopadnost „pogledajte mene, ja sam frajer, živim po noći i udaram žestoko“, tako da se stvara jedan veliki oblak dišpeta i loših životnih navika. A kada krenu prve uzbune kucat na vrata, negdje na sredini dvadesetih godina sam se pitao, jel to sad moj život? Cijelo vrijeme sam imao osjećaj kako ja to odlično žongliram, neke stvari i jesam dobro odrađivao, ali većina toga je zapravo završila pod tepihom. Zatim sam dobio prvi veliki udarac u obliku želučanih tegoba koje ću nosit do kraja života, ali uz to se pojavila i anksioznost, napadaji panike i osjećaj tjeskobe s velikom količinom straha. Prvi sam put stao s devijacijama i sve sam potpuno krivo uradio, htio sam biti netko drugi, nakon 40-ak dana čišćenja sam lagano vratio sve u sustav i bilo je sve u redu dok nije krenuo stres sa snimanjima. No, kada je krenula gužva tada se to sve pretvorilo u veliki problem. Prošle godine sam odlučio da želim da mi tridesete budu najboljih deset godina u životu i krenuo sam jako snažno, od urednosti do rješavanja obaveza, postavljao si rokove i izazove, sve je to bilo jako lijepo , ali živjeti takvim stilom i piti velike količine alkohola svaki dan? Ne treba se dalje govoriti. Prošlo ljeto je eskaliralo, ušao sam u dotad najduži i količinski najveći alkoholni limbo u životu. 28. srpnja 2022. sam sasjekao i rekao, sad ili nikad! Kreni od početka, imaš album, možeš ti to i skoro sam godinu dana evo bez alkohola u životu, vrlo rado ću progovoriti i o tom periodu i iskustvima, jer želim pomoći ljudima koji se bore sa sličnim ako ne istim problemima, jer oko mene nije bilo niti jedne osobe koja je prestala uspješno, u određenim trenucima sam bio sam i usamljen, a onda čovjek nauči živjeti sa sobom i počinje preuzimati odgovornost za sebe i svoj život, trenutno sam 11 mjeseci bez alkohola i 30kg lakši, da ne copram, kucam u drvo.
Grunge i sevdah, nespojivo na prvi pogled, ali u vašem slučaju funkcionira, zašto vam je grunge bitan a zašto sevdah?
- Odrastao sam u kući rock’n’rolla i harmonike i dugo godina sam nesvjesno odvajao ta dva segmenta. Nirvana je prvi bend u mom životu i ta je baština krenula od moje tetke koja je ta generacija tinejdžera u devedesetim i to njoj mogu zahvaliti. Grunge je izričaj gdje se osjećam kao kod kuće, ali ne želim skrivati otkuda dolazim i što se nalazi u mojoj krvi, a to je Sevdah. Iako ne pjevam Sevdah jer se ne usudim, kanaliziram ga na svoj način kako osjećam da može najbolje izaći iz mene, a to je kada „dreknem“ da se ori. Iako je od majke poteklo muziciranje i želja da u životu budem umjetnik, rijetko kada sam imao priliku čuti kako se pjeva pravi sevdah nego kad ga moj otac pjeva, u rijetkim trenucima i određenim situacijama, ali da. Moja pokojna Nana je nosila tu baštinu pjevanja sevdaha, a ja se trudim izgraditi tračnice spoja grungea i sevdaha, jer to je ono što jesam i to ću zauvijek biti.
VEZANI ČLANCI
Društvene mreže su danas bitne i u poslovanju, vi ste se u jednom trenutku povukli s mreža, pa ste se opet vratili, ako sam dobro shvatila važne su vam i jer vaša mama putem mreža zna gdje ste i što radite...?
- Dugo mi je trebalo da prihvatim koncept društvenih mreža, jer sam prijelazna generacija koja je pola život živjela bez svega toga, a kada je to počelo, bio sam buntovni „revolucionar“ i nikako nisam htio takve stvari imati u sustavu svog života. Onda kako sam putem otkrivao sebe i prihvatio današnjicu, shvatio sam da ne moram ja raditi kako „kažu“ da bi trebalo i od tada sam zavolio koncept društvenih mreža, gdje i dalje gradim svoj mikro svemir u kojem ćeodređene duše naći mir i istomišljenike, što kroz glazbu što kroz karakter kojeg igram na njima, a igram sebe. Tu etiketu ponosno nosim, kada me ljudi upoznaju uživo mi kažu „pa ti si isti uživo kao na internetu“ ja odgovorim, „ a tko i kakav bih trebao bit?“ A majci to super odgovara, jer zna gdje joj se sin nalazi i čime se bavi, a nekad padne i neki savjet u inbox tipa „flekava ti majica, odi kući i promijeni je“ i tako te stvari koje Majke rade, one će najbolje znati o čemu govorim.
Sudjelovali ste i u jednom kulinarskom showu, kakvo je bilo to iskustvo, tko vas je podučio kuhanju i kuhate li i dalje rado?
- Istina, bio sam na “3,2,1 kuhaj” jer sam htio da me ljudi bolje upoznaju, a da nije kroz prizmu glazbe i artizma, meni je to bilo totalno zabavno i mogao sam se opustiti, jer je kuhanje zapravo moj prvi hobi u životu. Čitav život sam u glabi i nekada mi treba nešto suprotno, iao sam našao poveznicu glazbe i kuhinje, jer sam shvatio da je sastavljanje recepta zapravo pisanje i aranžiranje pjesme. Za show me pripremio moj prijatelj Nikola, jedan izvrsni čovjek i kuhar s Pelješca, ali zapravo sam dosta toga sam otkrio, jer imam posebnu ishranu i onda sam osuđen na intuiciju i riskiranje. Opet ću spomenuti svoju Nanu, koja je znala napraviti kolač koji nema niti jaja, klasičnog brašna, laktoze, a mi smo lizali prste. Moja kužina je puna svježeg povrća, raznovrsnih začina doziranih na mjeru da nikome ne bude loše, a da su puna usta bogatsva što nam je ova zemlja podarila i ako je samo za mene onda je vegetarijanska, ali spremam ja i životinjske specijalitete za svoje najmilije, barem zasad.
Kakve su reakcije vaše publike na dosad objavljene singlove, ima li neki komentar koji ste posebno upamtili?
- Prvi puta osjećam drugačiji pristup slušatelja prema meni. Mogu reći da ima tu i kritika što je fantastično, jer ću imati posla i na sljedećem albumu, a to je dobar znak, jer znam biti skeptičan kad je sve „super“ ili „savršeno“. Nisam rođen da budem savršen, niti je život takav niti želim da je glazba takva, jer to ju čini za ljude - kao i život, i glazba je puna grešaka, sreće, tuge, straha, strasti. Ljudi mi prilaze i govore da sam ovo ja, da je to to i da su dugo čekali to od mene, jer takvim su me gledali oduvijek. Meni je to malo novo sve, ali prijatelj i producent Rejhan Okanović kaže da prvi put ima osjećaj kada ljudi govore o materijalu da govore iz kuta kao da su bili s nama na snimanju, što je jako emotivno i intimno. Jedan od najboljih komentara u životu kojeg sam dobio mi je ostavila osoba na pjesmu “Kada ljubav zavija”, a glasi „Tko je povrijedio ovog čovjeka? Korisnik se zove Slembo, pa evo Slembo da ti pravo kažem, nitko te ne može toliko povrijedit u životu kao što možeš samog sebe.
Kako gledate na svoje sudjelovanje u Voiceu i A strani, jel se sjećate tog perioda s osmijehom ili ne?
- Nakon toliko vremena od Voicea osjećam jedno olakšanje što je to iza mene, a ja pamtim samo sretne dane, tako da su se rane zaliječile, tu su, ali su dio mene. A strana ima totalno drugačiji koncept u meni, jer bi dragi ljudi i mnogo rada tražili od mene da dižem letvicu. Ja sam to s guštom radio i vrlo rado se prisjećam tih trenutaka, specifično pošalice s prijateljima i anegdote koje su nastale u tom periodu. Antonela Đinđić i ja smo postali jako bliski prijatelji, jer smo oboje hipersenzibilci kada je A Strana u pitanju.
U A strani ste imali priliku upoznati i brojne poznate glazbenike, je li vam neki susret bio posebno dojmljiv i iz nekog razloga posebno važan?
- Bilo je nekoliko fantastičnih susreta i trenutaka s našim poznatim glazbenicima, ali izdvojio bih prije svega prvi susret sa Radojkom Šverko. Taj dan kada ću ispast s Voicea, upoznao sam Radojku Šverko i tih 5 minuta što mi je rekla neću nikada zaboraviti, to mi je dalo onaj zen kojeg sam toliko tražio, a nikako ga nalazio. Zatim sam podijelio jedan zalazak sunca s pokojnim Oliverom Dragojevićem pred snimanje emisije A strane u kojoj smo zajedno pjevali, ispred HRT-a smo se pogledali, svako je zapalio svoju cigaretu i gledali kako se sunce utapa u ocean noći, svako u svojoj tišini, onda smo se pogledali i on se samo nasmijao. Prije toga sam mu u garderobi rekao za Pelješac i poveznicu moju s njim, on je pitao „Koje misto“ ja sam rekao Orebić, on se nasmijao i kimnuo glavom kao da jako dobro zna o čemu pričam. Imao sam čast sretni pokojnog Krunoslava Kiću Slabinca na hodniku i pružit mu ruku, zahvalio sam mu što je doveo Rock n Roll na ove prostore. Htio bih spomenuti i pokojnog Kemala Montena, jer je moja obitelj jako bliska sa obitelji Monteno i Kemo je sjedio često na našoj terasi, a ja kao mladić nisam tada ni shvaćao težinu svega toga, jer je bio obitelj. I zauvijek ću pamtiti onaj dan kada sam gledao Rade Šerbedžiju na A strani kako citira i pjeva, “Ne okreći se, sine”. Toliko karizme i težine života nisam bio u stanju nositi u tom trenutku tako da još uvijek upijam sjećanja u sebi. Bilo je zaista još mnogo malih i velikih trenutaka - to ostaje za života.
Kakvi su planovi za jesen, spremate li koncertnu turneju i koliko još pjesama spremate objaviti?
- Trenutno sam u fazi okupljanja benda i jedva čekam pozornicu, jer ja sam samo pola čovjeka bez pozornice i mislim da najveću vrijednost koju mogu dati su upravo kombinacija pisanja i snimanja pjesama te izvođenja uživo tih životnih priča. Spremam još dva singla do izlaska albuma i oba će otvoriti više priču kako bi album imao plodno tlo, jer sam svjestan da je album težak emocijama i životom, ali mu je potrebno još koje poglavlje. Ova dva singla će pridodati cijeloj priči određeni gravitas, ogolio sam se. To sam ja
