Serija “Na granici” vratila se na Novu TV, a u novim epizodama puno više na ekranu gledamo Asima Ugljena u ulozi Ante Štiglića.
– Vjerojatno je ponestalo gadosti na televiziji pa se obitelj Štiglić probila, jer ta ekipa samo gadosti izvodi. Šalu na stranu, ovo je humoristična serija, a oni su, ali ne zato što igram jednoga od njih, vrlo kvalitetno i vrlo humoristično napisani i jednostavno su se dobro razvili. To je ono najljepše kad je riječ o dugotrajnijim projektima, što imaš vremena razviti ulogu. I uvijek se iznenadim kamo odem i što se sve otvori. Ali ne bih imao što razvijati da nemam takve pisce koji prate što radimo i tome se prilagođavaju. I na tome im hvala – kaže Asim koji se, kako kaže, poprilično razlikuje od Ante Štiglića.
– Ante je poprilično drukčiji od mene, štoviše, da upoznam takvoga, opalio bih ga nogom u dupe. Jedino smo obojica glasni. Tako da sam radio sve ono što privatno ne bih. I sve najgore karakteristike koje su mi padale na pamet trpao sam na njega i onda ih pojačavao do granice apsurda. Ako sam u sceni trebao ispasti kukavičan, onda ispadnem vrlo kukavičan.
Ako sam trebao ispasti hvalisav, onda ispadnem najhvalisaviji. Ako sam trebao dobiti batine, onda se potrudim da dobijem dobre batine. Potencirao sam gadosti koliko god sam mogao. I to me strašno veseli. Ja jako volim biti glup, ružan, bezobrazan, sve loše u kadru. To daje slobodu kao rijetko što. Mogućnost igranja mana, to je vrhunska zabava za glumca. A glede dodavanja rečenica, da, ima dosta mojih.
Poštapalica “mam’ce” je recimo štos koji se slučajno dogodio u improvizaciji usred kadra i ostao je kao jedna od temeljnih odlika lika. To je trenutak u kojem smo Barbara i ja shvatili da moramo igrati na edipovštinu. I otada to potenciramo do maksimuma i pritom plačemo od smijeha i govorimo: “Kakvi smo mi debili, prestrašno”. I onda kad te ljudi zaustave i kažu da plaču od smijeha kad čuju “mam’ce”, bude ti drago, jer je tvoj obol liku naišao na prepoznavanje. Znači da je improvizacija odvela mene i Barbaru u dobrom smjeru. Mislim da nam je svima ugodno kada shvatimo da nas je instinkt dobro poslužio – zadovoljno će Asim, koji o svojim televizijskim roditeljima Barbari Noli i Žarku Radiću ima samo riječi hvale. Zanimljivo je da Radić i on ponovno igraju oca i sina, nakon uloga u seriji “Kud puklo da puklo”.
– Žarko Radić je institucija. Ovo nije cinizam, ironija, pjesnička sloboda, ili wishful thinking. To je za mene činjenica. Ovo je drugi put da mi u ovako velikom formatu glumi oca. Nas dvojica već sad imamo toliku količinu zajedničkih scena da nisam siguran hoću li do kraja života toliko puta podijeliti kadar s nekim drugim. Žarko je moj ćaća. Moj stari. Nas dvojica probili smo uloge i baš zbog toga što smo se privatno jako dobro slagali i glumački bili spremni jedan drugome toliko vjerovati, postali smo jedna verzija oca i sina. On mene zove sinom, a ja njega ćaćom. Privatno. Jer toliko godina to radimo po 12 sati dnevno da smo to postali. A to je nešto čemu ni on ni ja nismo skloni. Dosta smo racionalni u glumi. Tako da, ne postoji dovoljno lijepih riječi na ovome svijetu da ih izgovorim ili napišem za Žarka. Neka se nijedna moja kolegica ne uvrijedi, ali Barbara Nola morala je biti Gordana. Moj Ante ne bi bio ni 30 posto onoga što je postao da Barbara nije igrala Gordanu. Mrtav sam ozbiljan. Kada je došla na audiciju, tek je ušla, znao sam da ona mora igrati Gordanu. Barbaru poznajem godinama. Nikada nismo radili zajedno, ali dugo se znamo. I obožavam je. Ono, zagrebački, fakat, za istač. Barby je moj frend, osoba koja je sama emanacija rečenice: “Punk’s not dead”. Ona je toliko sumanuto luda, topla, predivna, prekrasna osoba s tako bolesnim smislom za humor da nije teško glumiti edipovštinu – iskreno će Asim, koji uz seriju “Na granici” i dalje s Markom Cindrićem glumi u predstavi “A je to” redatelja Marija Kovača.
– Nadali smo se da će uspjeti, ali da će nastati takav hit koji i danas, nakon nekoliko godina, i dalje dupkom puni dvorane, nismo se usudili nadati. To je velika stvar na koju sam strašno ponosan jer smo sami to napravili, Davor Prah je to smislio, nazvao Marka, oni su nazvali Kovača i mene i to smo napravili punog srca bez zaleđa. Sami na vjetrometini. I uspjeli smo. Baš smo prije neki dan odigrali 79. izvedbu, sad će i 80., a i dalje smo gledani. To me čini neopisivo ponosnim – kaže Asim koji je tijekom cijele karijere slobodnjak jer voli promjene.
– Previše volim ovaj posao da bih si ga pretvorio u posao. Mora me zabavljati da bih ga mogao raditi. A zabavlja me kada je svjež. Hiperaktivan sam tip i brzo mi postane dosadno. Dinamika seta mi odgovara jer nikad nije isto. Osoba sam koja voli nepoznate situacije. I oduvijek sam smatrao nepoštenim da uzmem mjesto nekome tko to stvarno želi više od mene – iskreno će Asim, koji nema dobro mišljenje o današnjoj situaciji na hrvatskom filmu i u kazalištu.
– Ovo kod nas, govorim sad o stanju u Hrvatskoj danas, tolika je papazjanija da je dobro da uopće imamo film i kazalište. Često se spominje da su Srbi duhovitiji od nas. To je istina, a to je zato što smo obilježeni željom da budemo Mitteleuropljani, što nas automatski lišava balkanskog smisla za humor jer, eto, reklo bi se, nije pristojan. Srbi su Balkanci i nemaju problema s time. Njihov je humor direktan, balkanski, lišen političke korektnosti. Ne možete stvarati humor ako pazite na tuđe osjećaje. Drago mi je da je u seriji “Na granici” humor poprilično balkanski – kaže Asim, koji je poznat kao čovjek bez dlake na jeziku pa kaže i da danas svatko može glumiti. To su mu zamjerili neki kolege.
– To je zato što svi mi volimo biti posebni i jedinstveni, a kada to kažem, onda smatraju da im oduzimam njihovu posebnost, što nije točno jer oni jesu posebni, da nisu, ne bi bili to što jesu. Već sama činjenica da netko živi od glume ogroman je uspjeh. Po meni bi to trebalo biti dovoljno da se osjećam posebnim. Već drugu godinu predajem glumu mladim ljudima i, vjerujte mi, ako je voljni i radni moment dovoljno jak, ljudi su u stanju izvesti čuda. Jer gluma je po samoj svojoj definiciji igra.
A ja vjerujem da se svi ljudi znaju igrati. No, odmah se unaprijed ispričavam kolegama koje će ovo možda uvrijediti jer ovo je samo moje subjektivno mišljenje i nikako nije validna činjenica ili arbitrarni stav. Samo mišljenje jednog tipa koji može, ali i ne mora biti u pravu – kazao je Asim kojeg ćemo uskoro gledati i u filmu “Hangar 8” Ratimira Rakuljića u kojem je, kaže, ostvario jednu od najdražih filmskih uloga u karijeri.
Pogledajte video: Kamo su nestale i što danas rade bivše prve dame TV-a
gledao sam jednu epizodu i shvatio o kakvom se šundu radi, likovi scenario i režija amaterski