Glumica Jasna Odorčić dio je glumačke postave u seriji Nove TV “Dar Mar” u kojoj je gledamo u ulozi dobrodušne i radišne Ankice Maher koja u slobodno vrijeme voli tračati, a Jasna nam otkriva kako se snašla kao Ankica i zašto joj je ova uloga draga. – Ankica Maher je brižna majka, pomalo i previše,u vječnom sukobu s vlastitom majkom, a ponekad i s ostalim mještanima Dizmova. Ima nekih dodirnih točaka sa mnom, ali, naravno, ne previše. Ja ipak nastojim malo obuzdati brižnost prema djeci i nisam toliko agresivna u eventualnim sukobima, pogotovo prema majci. Generacijske razlike postoje, ali ih nastojim riješiti diplomatski. Draga mi je uloga zato što u svojoj suštini Ankica nije zločesta, nego sve što radi, radi iz dobronamjernih poriva – kaže nam Odorčić. U seriji njezina sina glumi Roko Sikavica s kojim se Jasna odlično slaže, a Roko joj je i velika pomoć kada je moderna tehnologija u pitanju.
– Roko je divan mladi glumac i čovjek. Izvrsno se slažemo, velika mi je pomoć u tehnološkim pitanjima s kojima se borim, a nužna su u današnje vrijeme. Među nama je uglavnom vesela i opuštena atmosfera, uz sve mjere opreza s obzirom na epidemiju – kaže glumica i nadovezuje se na situaciju s pandemijom koronavirusa zbog koje su kazališta morala zatvoriti svoja vrata, a i kada rade, broj gledatelja je ograničen i to su joj, veli, tužni prizori.– Teška je ova situacija za sva kazališta, tužno je vidjeti prazno gledalište u kojem umjesto 400 ljudi sjedi njih 25-30. I nama je teško raditi predstave na distanci koju kazalište ne poznaje jer ne možeš dočarati kvalitetan odnos s dva metra udaljenosti. S druge strane, pokušaji rada preko videoaplikacija ne donose onu sinergiju koju rad na predstavi zahtijeva. Predstave online, meni barem, nisu toliko žive kao kad postoji direktna interakcija s gledateljima. Tu su i problemi s tehnologijom koja je meni sad veliki izazov jer moram naučiti nešto novo što mi dosad nije padalo na pamet koristiti. Epidemiološke mjere u kazalištu prilično su nelogične jer zajedno radimo u istom prostoru, igramo predstave bez zaštite jer se služimo glasom koji, ako mu stavite masku kao prepreku, teško i, po meni, nekvalitetno dolazi do gledatelja... Ma ima dosta toga što ne razumijem i ne mogu odgovoriti ni sebi samoj koliko-toliko suvislo. Samo se nadam da će sve to uskoro proći i da ćemo ponovno moći nesmetano i slobodno raditi i družiti se sa svojom publikom – kaže Jasna. Kaže kako ona ipak ima sreće u ovim teškim vremenima jer radi te snima seriju “Dar Mar”, ali boji se što bi bilo da se situacija nije tako odigrala.
– Da nije toga, vjerojatno bih sjedila u svom stanu i bila depresivna. Najteže mi pada ograničenje kretanja i druženja s djecom, unucima. Imam ih i u Njemačkoj tako da ih uživo nisam vidjela od ljeta. Unuci su mali i videopozivi ne mogu zamijeniti druženje uživo. Ne poznaju me, ne znaju da se i baka zna igrati... Eto, to mi baš teško pada – priznaje Jasna i govori nam kako njezini unuci doživljavaju baku na malim ekranima i pokazuju li oni glumački talent. – Imam dvoje malo starijih unuka koji povremeno pogledaju baku na ekranu, ali termin prikazivanja za njih je prekasno, a reprize su u vrijeme njihovih drugih aktivnosti tako da samo budu sretni što su, eto, vidjeli baku na TV-u. Za sada nisam primijetila da imaju afinitet prema glumi, ali zato vole ples, pjevaju... Kao što sam rekla, još su mali i tek trebaju pronaći svoje interese – kaže nam glumica. Poput svojih unuka, i Jasna je kao jako mala pokazivala sklonost pjevanju i plesu pa je gluma bila logičan slijed. – Ja sam odmalena voljela pjevati, plesati, recitirati pred nekim. Odrasla sam u kazalištu jer mi je otac bio šef rasvjete u HNK Osijek, a onda sam i u drugom razredu osnovne škole prošla na audiciji za ulogu Heidi u istoimenoj predstavi osječkog Dječjeg kazališta tako da sam dvije sezone bila pred publikom i to je ostavilo traga. A definitivna odluka pala je kad se u Osijeku otvorilo dislocirano odjeljenje zagrebačke Akademije za kazalište, film i TV. I eto me u ovom poslu već skoro 40 godina – prisjeća se glumica kojoj je upravo uloga Heidi ostala urezana u pamćenje kao uloga koja ju je na neki način odredila, ali bilo je u njezinoj bogatoj karijeri još upečatljivih rola.
– Pamtit ću Ofeliju u Shakespeareovu Hamletu jer me je potaknula na jedno drugačije promišljanje uloge i sebe same kroz tu ulogu, tu su i mnoge uloge u mom matičnom kazalištu, HNK Osijek, koje sam ostvarila uz divan, mali ansambl koji je gotovo kao druga obitelj. A serije... sigurno ću pamtiti svoju prvu veliku ulogu u seriji “Zakon ljubavi” koja se emitirala na Novoj TV. Bilo je to prvo takvo iskustvo, a uz divne kolege i sve ljude koji radili na toj seriji i s kojima sam još u povremenoj poslovnoj suradnji bilo je više nego inspirativno i kreativno. Naravno, tu je i Zlata iz “Najboljih godina” koja je ostavila traga kod gledatelja koji me se još uvijek sjećaju iako je prošlo već 10 godina od emitiranja. Moja suradnja s Novom TV uvijek je bila vrlo ugodna i donosila mi radost stvaranja dobrih uloga – govori nam glumica s čijim smo se i kulinarskim umijećem upoznali na malim ekranima kada je bila sudionica kulinarskog natjecanja “Masterchef”. Priznaje nam kako ne voli baš kuhati, ali obožava pripremati slastice.– Nećete vjerovati, ali ja u stvari ne volim kuhati. Barem ne onako rutinski, svakodnevno. Pogotovo zato što živim sama i nekako sam lijena nešto sebi skuhati. Ali ako imam kome, društvu koje pozovem na druženje, djeci koja mi dolaze u goste, ako su u pitanju prigodni blagdanski ručkovi, večere, e tu si onda dam truda i mašti na volju. Moja specijalnost su više kolači. Tu volim eksperimentirati, ukrašavati, isprobavati nove tehnike. YouTube kanali sa slastičarskim kreacijama vrlo su mi česta zanimacija u slobodno vrijeme – otkriva nam Jasna. Dotakli smo se u razgovoru i teme koja je aktualna zadnjih tjedana, a to je seksualno zlostavljanje u glumačkim krugovima pa pitamo Jasnu je li ikada doživjela takve situacije na poslu i kako se postavila?
– Da, to je delikatno pitanje. Toga je bilo uvijek, a bojim se da će biti i dalje bez obzira na edukaciju i prevenciju. Ja sam svoju mladost provela u vrijeme kada se o tome nije pričalo ako se nije dogodilo nasilje. Nekako je bilo normalno da se žena sama izbori s takvim problemom. Srećom, ja osobno nisam doživjela da mi to utječe na posao ili obitelj. Nije bilo često i sve se završavalo na verbalnoj razini s kojom sam se znala nositi – odgovara nam glumica. Za kraj je pitamo čemu se nada u ovoj 2021. godini i što prvo želi napraviti kad nam se životi koliko-toliko vrate u normalu? – Prvo što želim jest da ova pandemija nestane i da nam se vrati sloboda koju smo imali. Želim slobodno putovati, viđati djecu i unuke i maknuti masku s lica. Nadam se da će mi se otvarati mogućnosti za stvaranje novih uloga u kazalištu i da će nam se publika vratiti u velikom broju. Nadam se i priželjkujem i daljnju suradnju s Novom TV i ostalim produkcijama jer, kad se kamera jednom uvuče pod kožu, tamo ostaje zauvijek. I želja mi je snimiti film koji mi, kao žanr, još nedostaje u CV-ju. Valjda imam za to još vremena jer broj mojih godina neumoljivo raste iako se ja još uvijek osjećam mlado i puno energije.
Voli i baka voli da se poigra.