Početkom osamdesetih objavljen je i u nas prijevod čuvene knjige meksičkoga strip crtača, ljevičarskog aktivista i pisca Eduarda Humberta del Río Garcíje, umjetničkim imenom Rius, naslova "Marx za početnike". Originalno objavljen još 1972, ovaj je nekonvencionalni crtani roman, crtana biografija ili, najbolje bi bilo reći, crtani biografski esej nakon engleskog prijevoda iz 1976. utemeljio cijeli jedan stripovski i publicistički mini žanr polušaljivih, poluozbiljnih, a ustvari vrlo informativnih, u pravilu sjajno crtanih, s dobrim scenarijima, "knjiga za početnike". Najprije su to bile biografije (Lenjina, Freuda, Nietzschea…), a zatim i tematsko-fenomenološki priručnici komprimiranih znanja o svemu i svačemu. Već od prve knjige, koju je stvorio genijalni i danas pomalo zaboravljeni Rius, ove su sveščice bile vrlo čitane i prisutne među dvjema čitateljskim sortama: ekspertima i potpunim neznalicama. Eksperti su bili zabavljeni crtežom i modalitetima svođenja njihove teme na bit i na najmanje sadržitelje, dok su neznalice stjecale temeljna znanja o nečemu, koja će kasnije, manje ili više uspješno, u svakoj površnijoj raspravi predstavljati kao rezultate dugog i ozbiljnog proučavanja. Čudno je to danas ustvrditi, kada uglavnom nitko ni o čemu ništa ne zna, ali "Marx za početnike" osamdesetih je u Jugoslaviji bio, možda, i najvažniji izvor iz kojeg se nešto saznavalo o Karlu Marxu i o marksizmu.
Nedavno se ugluho na dječjim odjelima opskrbljenijih zagrebačkih knjižara pojavila slikovnica crtača i scenarista Tomislava Zagode, naslova "Fric: ilustrirana biografija Miroslava Krleže". Premda ovo ne bi mogao biti Krleža za početnike, budući da se autor vrlo malo bavi piščevim djelima, slikovnica pripada Riusovom mini-žanru. Ne samo da mu pripada nego je unutar njega vrlo uzorno načinjena, pa bismo je mogli nasloviti i kao Krležin život za početnike. Jedino što je sasvim krivo, i čega nije trebalo biti, jest da se ova knjiga nađe na odjelu s dječjim slikovnicama. A opet, gdje se i mogla naći, kad u Hrvatskoj gotovo da i ne postoje slikovnice za odrasle, a knjiga nije grafički uređena i prelomljena kao strip, pa da se nađe na odjelu sa stripovima.
Sam Zagoda je, inače, za naše prilike čudan neki svat. Po obrazovanju s jedne je strane akademski slikar, a s druge religolog i filozof, s doktoratom iz književnosti. Zanimljivo je spomenuti temu doktorata: "Humor u slovenskom, bosanskohercegovačkom i hrvatskom romanu u razdoblju tranzicije". Zaposlen je kao urednik kod naklade Znanje, koja uglavnom tiska visokokomercijalne knjige. Takav, dakle, lik, dobro obrazovan i temeljit, s više važnih talenata, savršen je autor za ovakvu knjigu, o kojoj bi se, e da je imalo ozbiljnosti u živoj hrvatskoj kulturi, ili barem da živimo u manje šarlatanska i idiotska vremena, na sve strane govorilo i pisalo, a Leksikografski zavod Miroslav Krleža, ta danas čuvena besposličarska akademska utvrda, organizirala bi znanstveni simpozij o Zagodinom djelu, na kojem bi autora - sasvim zasluženo! - sahranili skupa s njegovim nedjelom i - još zasluženije! - uskrsnuli bi ga i uzvisili zbog njegova djela. Prvo bi učinili u ime Krležino, jer on bi se nad ovom slikovnicom zgrozio (takav je to, naime, čovjek bio), dok bi drugo učinili u ime Krležina djela, jer je malo što u posljednjih četrdesetak godina, otkako je pošao Bogu na istinu ovaj najznačajniji pisac u povijesti malenih Hrvata, potencijalno tako dobro činilo životu Krležina djela i razlozima da pismena manjina današnjega našeg građanstva uzme čitati.
Ali, eto, nije se dogodilo ništa. Knjiga mi je do ruku došla samo zato što sam njuškao po dječjem odjelu - iz interesa za knjigama, a nikako za djecom! I neće se dogoditi ništa, osim što će, vjerojatno, neko dijete od nepismenih ujni, tetaka i stričeva za rođendan, imendan ili krstitke, za Božić, za Uskrs ili za odličan uspjeh u školi, na dar dobiti ovu knjigu. I možda će se među tom djecom naći i neki dječji genij. Mnogo je to vjerojatnije nego da će se među nepismenom rodbinom naći netko tko bi sam zavirio u ovu slikovnicu…
Šteta, upravo nepovratno šteta, jer su u ovoj knjizi Krležin život, te dijelovi suvremene hrvatske i jugoslavenske povijesti, ispripovijedani ne samo na duhovit, pametan i faktografski (najčešće) prilično vjerodostojan način, nego je pokazano i da se o takozvanim povijesnim kontroverzama može govoriti slobodno, tako što se klizne preko njih ili ih se pretvori u lakopamtljiv geg. U Zagodinoj interpretaciji Krleže povijest poteče kao u američkih komičara u zlatno doba nijemoga filma. Naravno da to nije način da se rješavaju unutarnji lomovi društva i individualne čovjekove duše, niti da se rješavaju odnosi između ustaša i partizana, naseljenih u ljudskim glavama, ali jest način da se te lomove preživi dok se govori o nečemu drugom. Recimo, o životu Miroslava Krleže.
Objavljena u svibnju 2022, ova knjiga će nesumnjivo biti jedan od artefakata godine, iliti kulturnih događaja godine u Hrvatskoj. I, vrlo vjerojatno, najvažnije djelo posvećeno Miroslavu Krleži. Ali sijecite me gdje sam najtanji ako to itko primijeti!
Miroslavljevo jevanđelje - apokrifna verzija
Vjerovali ili ne, ali Leksikografski zavod ipak je surađivao na stripu o Krleži! Istina, bilo je to u prethodnoj epohi, kada duh čuvenih dvoprstih i troprstih ljenjivaca još nije prevladao u ovoj ustanovi, a ni suradnja sa Srbima nije bila na tako lošem glasu kao danas, pa se surađivalo s Kulturnim centrom Beograda na stripu za koji je, prema konceptu Aleksandra Zografa, scenarij radio veliki europski pisac Bora Ćosić, a crtali su Igor Hofbauer, Boris Stanić, Damir Steinfl i Wostok. Dakle, prva liga hrvatskoga i srpskog autorskog, pomalo alternativnog, a pomalo i avangardnog stripa. Premda je stvar bila prigodničarska - jedan beogradski festival posvećen Krleži - nastalo djelo zanimljivo je, vrlo živo i trajno. Vraća nam Krležu u kodu koliko neočekivanom, toliko i dragocjenom, kao jedno od prvih lica naše avangarde.
Bora Ćosić i Krleža
Osim što je od onih rijetkih naših europski relevantnih suvremenih pisaca, Bora Ćosić, koji duhom, djelom i životom doista pripada i srpskoj, i hrvatskoj književnosti, zalazio je u Krležin jezik, persiflirao je njegovu biografiju, govorio iz samog Krleže i impostirao ga kao književnog junaka vlastite proze. Dvije su Ćosićeve Krležine knjige, obje remek-djela, nažalost temeljito nepročitana. Prva, iz 1983, naslova je "Poslovi/ sumnje/ snovi Miroslava Krleže", a druga je iz 1988, "Doktor Krleža". Dok se u prvoj pisac drži Krležine biografije, u drugoj je domišlja i izmišlja. I na virtuozan način piše Krležinim jezikom, njegovom rečenicom.
VIDEO Joli na koncert u Virovitici došao čitav grad
