Nije to baš hičkokovski triler, no princ Harry je nekada bio pun života, spreman na najrazličitije ludosti, borben, hrabar, duša mnogih partija... A onda je postao nezadovoljan, mračan, ogorčen. A, opet, kako sam tvrdi, prvi puta od djetinjstva istinski sretan. Princeza Diana smatrala ga je mentalno puno otpornijim od povučenog i ponešto krutog Williama koji je uvijek igrao prema pravilima. Znala je reći da se više boji za heira (nasljednika), nego za sparea (rezervu). Da, oni su se u palači Kensington doista šalili s te dvije riječi koje se rimuju (er i sper, tako se otprilike čitaju), iako je to možda u djetinjstvu moglo biti i pomalo bolno za "rezervu", Harryja. Biti rezervom ne jača dječje samopoštovanje. I kraljičina sestra Margareta bila je izgubljena i patila zato što je u jednom trenutku postala "samo rezerva", bez jasnih visokih dužnosti, a ipak je nisu tako zvali od ranog djetinjstva, u lice.
Zato je Harry odlučio svoju autobiografiju (pisanu s piscem iz sjene), koja će se u knjižarama pojaviti početkom siječnja, nazvati upravo "Spare" (Rezerva). Ostaje otvoreno pitanje hoće li se "rezerva" okomiti na glavne igrače windsorske reprezentacije. U novom dokumentarnom serijalu za Netflix Harry i Meghan zapravo su obitelj ostavili na miru.
Diana je Harryja nazivala i svojim vragolanom i jasno mu rekla da se može upuštati u pustolovine po različitim obiteljskim palačama, i bakinim i očevim, skrivati se osoblju zaduženom za sigurnost nasljednika, igrati se s njihovim policijskim radio stanicama, trčati neobuzdano i smijati se glasno kad god zaželi. No, upozorila ga je da mora uvijek "paziti da ga u nepodopštinama ne uhvate". Davala mu je zeleno svjetlo da radi što želi, da može slijediti i svoje srce, a ne samo razum. Nakon njezine smrti, princ Harry je to i činio. Neobuzdano. Klubovi, pubovi, alkohol, lake droge, djevojke... od najranije tinejdžerske dobi u ekskluzivnoj gimnaziji Eton.
Mislim da su Harry & Meghan zadovoljni, prvi put nakon dugo vremena. Prva epizoda njihovog dokumentarnog serijala, koja je gotovo "srušila" Netflixovu platformu u Velikoj Britaniji, imala je u prvom danu dvostruko veću gledanost od igrane serije "Kruna", disfunkcionalne obiteljske sapunice o Harryjevoj obitelji.
Već prvi dan prvu epizodu serije "Harry & Meghan" gledalo je gotovo dva i pol milijuna ljudi, drugu nešto manje, treću još manje... No, serija nije podbacila. Harry & Meghan nisu dojadili i Bogu i vragu, kako je to predviđao britanski tisak, i odlično režiran dokumentarni serijal, koji je radila iskusna i poznata dokumentaristica Liz Garbus, postigao je ono što su Harry i Meghan željeli. Milijuni su ih čuli, ispričali su svoju priču kako je oni vide, za sada posve poštedjeli Windsore i za sav svoj jad optužili paparace i tabloide. Harry je više puta naglasio da je on sin svoje majke, dakle osoba kojoj su osjećaji važniji od razuma i pravila.
Jad? Jesu li oni doista živjeli tako da zaslužuju našu empatiju? Naravno da ne. U Ukrajini je rat, u velikom dijelu Europe i Velike Britanije ozbiljan je problem s energentima, a Harry i Meghan lutaju u sutonu svojim velikim parkom u južnoj Kaliforniji i brbljavi mali Archie se s roditeljima divi rumenom zalasku sunca. Sve je u njihovoj Montecito palači moderno, ne guši ih tradicija i ocvale pozlate, sve je bijelo, čisto i savršeno udobno, a oni i dalje pričaju o užasima koje su prošli.
No, zapravo se lako izrugivati s jadikovkama tako povlaštenih ljudi. Napadi na njihovu razmaženost već su se istrošili i banalizirali, baš koliko i njihove tužbalice. Taj dio u serijalu je zapravo najmanje zanimljiv i o tome uglavnom govori Harry, koji pokušava objasniti da je njegova najvažnija dužnost u životu zaštiti svoju obitelj - jer njegovu majku nitko nije zaštitio od nesmiljenog, krvožednog progona paparaca - a to u Engleskoj naprosto nije mogao.
U seriji su za sada najzanimljiviji dijelovi kad Meghan i Harry pričaju o počecima svoje ljubavi, o tome kako su se upoznali i zaljubili, kad s nama dijele svoje prve fotografije i dojmove s prvih susreta. Taj dio zvuči posve autentično jer osjećamo da je i jednom i drugom teško govoriti o najprivatnijim trenucima. To svatko želi čuvati, zadržati za sebe kao neko svoje osobno blago koje nitko ne smije taknuti ili raubati, kako je rekla Meghan, koja često ponavlja američke istrošene, formulaične rečenice iz literature o samopomoći, no to što priča, iako glumljeno, ipak ne djeluje neiskreno.
Liz Garbus pronašla je kratki televizijski intervju koji je dala Meghan kao Rachel Zane iz serije "Suits" neposredno prije nego što je upoznala Harryja, sredinom 2016. Novinarka joj postavlja ona kratka pitanja na premijeri, o najdražoj pjesmi, najmoćnijem ženskom liku američke televizije, a onda najednom uleti s pitanjem koji joj se engleski princ više sviđa, William ili Harry. Meghan je iznenađena, sliježe ramenima u stilu otkud sad to, počinje se smijati, odgovara nešto u stilu, pojma nemam. Novinarka joj dobacuje, valjda Harry, ona se neobavezno složi i opet iznenađeno nasmije.
Iz tog intervjua posve je jasno da sve one priče o tome kako Meghan od tinejdžerske dobi sanja o princu, kao i Diana, zaista nemaju nikakve osnove u stvarnosti. Isto tako, Meghan u seriji odlazi u Hollywood Little Red Schoolhouse, svoj ekskluzivni vrtić i osnovnu školu i srdačno se grli s ravnateljicom s kojom je provela deset godina, od druge do dvanaeste. Na odlasku iz te škole napisala joj je posvetu u godišnjaku svojim nevjerojatno urednim, visoko estetiziranim rukopisom i kao iskreno, neopterećeno dijete od 11 godina u P.S.-u dodala što će napraviti za školu kad jednom bude bogata i slavna. Ta njezina djetinja, iskrena posveta, nimalo čudna za dijete koje živi u Hollywoodu, kasnije je korištena kao dokaz da je oduvijek bila sponzoruša. Jedna po jedna laž o Meghan razobličena je veoma mirno, neupadljivo i nenametljivo, dok u seriji pratimo bezbrojne uvredljive, tabloidne naslove u kojima je opisuju kao nekoga s dna, što ta odlikašica nije bila jer je išla u skupe privatne škole i na veoma dobar fakultet Northwestern u koji se nije lako upisati, sve do najluđeg naslova da ona kao inkarnaciju vraga želi uništiti Windsore.
Serija se uspijeva probiti kroz brojne kritike pune neočekivane mržnje i prikazati Meghan onako kako je Harry vidi. A on je vidi kao ljubav svojeg života, svoju spasiteljicu, svjetlo na kraju tužnog, usamljenog životnog puta. U jednom trenutku objašnjava kako je on mamin sin, kako su mu osjećaji uvijek bili važniji od razuma i da su mu prijatelji u Africi, kod kojih je često boravio nakon majčine smrti, bili poput roditelja. Kao da je doista bio nesretni siročić. Kad ga slušamo onako suzdržanog, čak sramežljivog, ali jasnog, osjećamo da nam želi reći da ga je Meghan izbavila besmisla i besciljnog života kad je pristala nakon samo dva susreta provesti s njime sedam dana u kampu u Bocvani, u malom šatoru bez WC-a. Jedva da su se i poznavali kad je stigla u središte crne Afrike, a on joj zbunjen za dobrodošlicu pružio sendvič s piletinom u ruke. Sjeli su u džip i promatrali životinje u njihovu habitatu, on ju je sramežljivo primio za ruku... i to je bilo to. Sudbina zapisana u zvjezdanom nebu iznad savane.
No, jedno ključno pitanje neprestano visi u zraku: je li Harry, kako misli britanski tisak, u vlasti zle i manipulativne žene koja ga je otrgnula od obitelji? On sam u jednom trenutku u dokumentarcu kaže kako je prvo ona napustila svoju zemlju i svoj život koji je voljela, da bi bila s njim, a onda je on učinio to isto i napustio svoju zemlju i svoj život da bi oni mogli ostati skupa i biti sretni.
Allison P. Davis, nabrijana novinarka i aktivistica koja je nedavno u svojoj reportaži iz doma Mountbattena-Windsora u Montecitu ismijala Meghan u magazinu New York, među prvima je počela koristiti akronim sve prisutniji na Twitteru, BDE. Ona je prosta, a ne ja koja ću vam ga prevesti: BDE je kratica složena od prvih slova fraze "big dick energy' (energija velikog - recimo to tako - penisa).
U američkim medijima komičar Pete Davidson sinonim je za tu vrstu energije. Već sam nekoliko puta u svojim člancima spominjala smiješnog Petea kao dečka Kim Kardashian koji se javno, preko Instagrama, ali i kultne satiričke TV emisije "Saturday Night Live", svađao s Kanye Westom, odnedavno Yeom. Ye mu nije mogao ništa jer je Pete toliko duhovitiji od njega da mi je ponekad bilo žao tog bivšeg, poludjelog muža slavne Kardashianke.
U međuvremenu, Kim je postala još jedna u nizu lijepih i uspješnih žena koje je Pete ostavio. Tu je prvo bila pjevačica i njegova bivša zaručnica Ariana Grande, koja je prva javnosti razotkrila koliko doista te "energije" Pete skriva. No, poblajhani, djetinjim crtežima istetovirani, duhoviti scenarist koji malo nalikuje na mladog Čkalju, s brojnim mentalnim problemima i ovisnostima o kojima govori i piše posve otvoreno, hodao je i živio s Kate Beckinsale, manekenkom Kaiom Gerber, kćerkom Cindy Crawford, s prelijepom manekenkom i glumicom Margaret Qualley, kćerkom Andie MacDowell, potom nešto manje od godinu dana živio s Kim i njezinom djecom (i njihove inicijale istetovirao po sebi, a sad to mora skidati). I onda, nakon svih tih ljepotica, tko je odnedavno lud za tim simbolom BDE-a? Nitko drugi do po mnogima najljepša žena na svijetu, glumica Emily Ratajkowski.
Zašto mi je sad važan Pete Davidson, taj novi seks simbol koji žene obožavaju, a muškarci, oni klasično oblikovanih tijela i konzervativne estetike, zaista u nevjerici najdublje preziru? Zato što ta energija koju spominjem zapravo nije samo povezana s veličinom muškog spolnog organa. Allison P. Davis objasnila je da je BDE zapravo "ono mirno samopouzdanje i neopterećenost sobom koje dolazi iz te spoznaje da si siguran u svoj enormni penis i vještinu rukovanja njime. Nema veze s drčnošću, ohološću, potrebom za kontrolom. Upravo obrnuto: to je zdravo zadovoljstvo sobom..."
Zapravo se radi o samopouzdanju koje je uvijek naklono ženi, ne pokušava je ni kontrolirati ni mijenjati, a pogotovo ne ubijati u pojam svojim zahtjevima, fanatizmom oko toga kako se ona mora ponašati, izgledati, njega reprezentirati. Većina žena smatra da je ta vrsta unutarnje energije i opuštenosti puno više seksi od atraktivnog lica i tijela ili pozicije moći. To pogotovo smatraju žene zadovoljne sobom i svojim postignućima. Upravo takve obožavaju Petea jer se s njim dobro provode, smiju, mogu biti ono što jesu.
Zrači li Harry za Meghan upravo takvom energijom, seksi, moćnom, a opuštenom? Ili je on samo submisivni muškarac koji je pustio da njime dominira njegova starija žena, razvedena Amerikanka? Je li Meghan doista reinkarnacija Edwardove Wallis, kako misle tabloidi, koja je ponovno ustala da još jednom unese razdor među Windsore? Teško je reći. Iz ovog serijala čini se da je Dianin nestašni vragolan, neobuzdani Harry, dugo omiljeniji u javnosti od Williama, zapravo jedan od tih BDE muškaraca koji se ne boje žena, što bi rekao Bob Dylan u svojoj legendarnoj pjesmi, koji se ne pokušava s njom takmičiti... niti je simplificirati, klasificirati, negirati ili demonizirati...
Engleski televizijski novinar i kolumnist Piers Morgan, koji od prvog dana veze Harryja i Meg vodi neku svoju osobnu, opsesivnu bitku protiv američke glumice, ne prestaje ponavljati koliko je apsurdno da oni koji samo žele da ih mediji ostave na miru, pristaju sudjelovati u najgledanijem talk showu na svijetu, "Oprah Show", a sad su i napravili šest epizoda dokumentarne serije o sebi - samo da nekako osiguraju da žive daleko od svjetala reflektora. No, taj sveprisutni argument je bez osnove, jer jedno je željeti konačno iznijeti svoju istinu i negirati laži koje su izgovorene o Meghan, a drugo živjeti kako dirigiraju tabloidi i paparaci. Da, netko može istovremeno željeti svoju privatnost i sudjelovati u stvaranju narativa o svojem životu. Meni je posve jasno da su oni osjećali da moraju, nakon svih tih nesmiljenih kritika, reći zašto su skupa i zašto su otišli iz zlatnog kaveza iz kojeg je bilo nemoguće izaći jer su neumoljivi, agresivni čuvari - tabloidi i paparaci - uvijek bili na svojem mjestu, u svako doba dana i noći.
Bez obzira koliko njihove jadikovke zaslužuju zločesti cerek, život bez mogućnosti na minimalnu privatnost, na osobne odluke što ćeš i kad činiti, zaista je život bez temeljnih sloboda, kao život robinja u haremu, kojim u ovom slučaju upravljaju paparaci koji su im se unosili u život, u lice, u svaki trenutak dana, plaćali rodbini i prijateljima da ih ocrnjuju, plaćali susjedima da na njihove kuće postave kamere koje će kontrolirati kako Meghan živi u svojoj kući u Torontu.
Harry je uvjeren da su paparaci uništili život njegovoj mami, možda princezu Dianu otjerali u smrt, a potom bezočno okupirali živote njezinih "ranjenih" sinova. Mnogi mu ne vjeruju, mnogi preziru Harryja & Meghan. Ova Netflixova dokumentarna serija nije za njih. Neće naći novog štofa za svoje napade. Dobro, uvijek im postaje prezir s visoka, baš kao i onima koje nervira hrvatski zanos s igrom naše nogometne reprezentacije.
VIDEO>>Biste li ga prepoznali? U prvom Big Brotheru je osvojio milijun kuna, a danas vodi drukčiji život u inozemstvu