U izdanju MB Booksa ovog je ljeta izašla i knjiga "Pokondirena dinja" autorice Sandre Silađev, beogradske glumice i komičarke koju na Instagramu prati više od 420.000 ljudi. Naime, u svojim videoklipovima ona se ne ustručava, na duhovit i zabavan način, otvoreno progovarati o svemu što joj smeta, što joj je donijelo i veliku popularnost i među hrvatskom publikom.
Odnedavno se i u hrvatskim knjižarama može pronaći knjiga "Pokondirena dinja". Otkud ideja da se hrvatskoj publici, među kojom imate brojne poklonike, obratite i hrvatskim izdanjem stripa?
Kontaktirala me izdavačka kuća Media Bar i predložila suradnju. Ista situacija dogodila se i u Srbiji. Kontaktirali su me s prijedlogom da objavim knjigu, ali meni se činilo da je strip, tj. ilustrirana knjiga bolja ideja i tako smo odlučili klipove koje snimam pretočiti u ilustraciju za koju je Dušan Stokić pravi majstor. Uspio je pretočiti u ilustraciju ono što je u klipu podtekst.
Za sve one koji do sada nisu bili upoznati s vašim djelovanjem, kako biste im opisali "Pokondirenu dinju"? Kojim se sve temama sve bavite u knjizi?
Sam naslov kaže. Pokondirenošću, položajem žena u društvu, odnosom roditelja prema djeci itd. Kroz klipove, a i kroz strip pokušavam sagledati kako svi mi izgledamo u svemu tome sa strane.
Poznati ste po tome da o svemu onome što vam smeta progovarate glasno i bez dlake na jeziku. Je li vas to ikada koštalo?
Likovima koje glumim u klipovima smeta, a ne meni. Nisam to ja. Ispod svakog klipa na mom YouTube kanalu piše: "Skečevi na ovom kanalu nisu osobni stav Sandre Silađev nego preispitivanje svojih i tuđih uvjerenja, stereotipa i stavova." Naravno da negdje ima i mene, ali nisam neko tko ide okolo i priča što mu smeta. Ja sam promatrač i analitičar. I šaljivdžija.
Vrlo ste popularni na društvenim mrežama. Samo na Instagramu prati vas gotovo 420 tisuća ljudi. Što smatrate svojim najvećim adutom zbog kojeg privlačite pratitelje diljem regije? Autentičnost je zasigurno jedan od njih, no što povrh toga čovjek treba imati za uspjeh?
Mislim da je to bio splet mnogih sretnih okolnosti, zatim upornost, iskrenost, otvorenost i pažljivo biranje ponuđenih prilika. Recimo, ja sam odbila mnogo više ponuda nego što sam prihvatila. Ali ono što sam prihvatila, iza toga stojim.
Koliko je teško nasmijati publiku, ali i uopće pronaći inspiraciju za dobru šalu u teškim vremenima?
To sam ja. Ja sam takva i privatno. Stalno se šalim i smijem. Teško mi je odrediti koliko je teško nasmijati publiku jer od kada znam za sebe ja se šalim i smijem i svi oko mene se smiju. Obožavam smijeh. Obožavam nasmijane ljude. Obožavam se smijati.
Ljeto provodite radno na turneji s autorskom predstavom "Dejt" s kojom ste obišli i veliki dio Jadrana – od Opatije sve do Dubrovnika. Izgleda da je vaš "dejt" s hrvatskom publikom puno uspješniji od dejta glavne protagonistice predstave Olivere Živković... Hoćemo li vas uskoro ponovno imati priliku vidjeti i u Zagrebu?
Sigurno. Zagreb i ja se obožavamo.
U srpnju ste bili i u Istri, točnije u Balama gdje je održana projekcija vašeg dokumentarca "Žene koje štite muškarce koji ne štite žene". Film se, kao što se i iz naslova iščitava, bavi nasiljem nad ženama. Kakav je bio odjek nakon prikazivanja?
U Balama će se prikazati i moji dokumentarni filmovi koje je režirala redateljica Marta Fis. U pitanju su filmovi "Rijaliti u invalidskim kolicima" i "Rijaliti sa belim štapom". Do suradnje je došlo tako što sam preko mreža pozvala ljude da uzmu filmove s mog kanala i puštaju ih slobodno te se ljetno kino u Balama odazvalo na poziv. Puštaju moje filmove prije svog regularnog filmskog programa i zahvalna sam na tome jer su to teme koje trebaju doći do što većeg broja ljudi. Da se osvijetle.
Jedna ste od zasigurno najsvestranijih umjetnica na ovim prostorima. Kazalište, televizija, film, knjiga... Gotovo da nema područja u kojem se niste dokazali. Čemu još težite? Imate li još neostvarenih profesionalnih ambicija?
Ne gledam to kao dokazivanje. To sam ja. Tako živim od kad znam za sebe. Uvijek sam glumila, pjevala, pisala. Nekako se taj put samo nastavio u profesiju. Nemam nikakve planove, mene život nosi. Kao kad igrate neku igru. Pratite tempo igre i birate ili odbijate ono što vam se u igri nudi.
Uglavnom smiješna jer se oslanja na primitivizam ovih krajeva.