Nemoguće je pisati o Saloonu, a isto sam činio već u više navrata pa mi možete vjerovati na riječ, da se pri tome ne spomene slavna prošlost tog kultnog zagrebačkog kluba. Dva mladića iz Dubrovnika, Vlaho Srezović i Albert Papo, na nagovor legendarnog Pere Zlatara koji je, uz uredničko mjesto u Plavom Vjesniku krajem šezdesetih godina proteklog stoljeća bio preuzeo brigu i o košarkaškom klubu Lokomotiva, današnjoj Ciboni, te koji je na sugestiju slavne Božidarke Frajt osobno otišao u njihov klub No.1 na Stradunu kako bi im ponudio mogućnost da na Tuškancu u Zagrebu preuzmu stare Lokomotivine svlačionice i u njima uspostave još jedan noćni klub, hrabro su se upustili u poslovnu avanturu za koju sasvim sigurno ni u svojim najluđim maštarijama nisu mogli pretpostaviti da će trajati pedeset i tri godine.
Pogotovo to nisu mogli zamisliti kada su vidjeli u kakvom stanju su bile te svlačionice te da je u jednom dijelu živio čak i Lokomotivin domar sa svojom suprugom, ali zahvaljujući njihovom entuzijazmu, novčanoj pozajmici od prijatelja i obitelji, mukotrpnom radu i zbilja velikoj popularnosti koju je u to vrijeme uživao Plavi Vjesnik, a koji se u početku nalazio i u službenom nazivu kluba - 13. veljače 1970. godine klub je svečano otvoren rezanjem vrpce, ali ne škarama kao što je to uobičajeno, već je glumica Ana Karić to učinila udarcem indijanske sjekirice tomahawk. (Ipak je Saloon, barem što se naziva tiče, na Divljem zapadu...) Sve ostalo što se u tuškanačkom zelenilu događalo u godinama koje su uslijedile, povijest je ovog divnog grada!
Kroz Saloon su od tada prošli svi najpoznatiji glazbenici, glumci, sportaši, književnici, novinari te drugi značajni i manje značajni ljudi željni dobrog provoda, a to ga je u vrlo kratkom roku učinilo nečim mnogo većim od samog diskokluba. Saloon je uslijed svega toga postao hram u koji ste ulazili s određenim strahopoštovanjem i dašak svijeta kojemu su se svi potajno divili, ali i nadali... Usporedbe Saloonova utjecaja na Zagreb s onim što je Studio 54 predstavljao u New Yorku nametale su se same od sebe, a jedina razlika između ta dva kluba - pokazat će vrijeme - pola je stoljeća koliko Saloon, evo, duže traje od svoje njujorške inačice.
Ono, međutim, što povodom Saloonova 53. rođendana želim posebno istaknuti, podsjetiti svoje sugrađane na to i, evo, novoj gradskoj vlasti na neki način dati do znanja, to je da Saloon osim svoje slavne prošlosti pred sobom ima itekako svijetlu budućnost. Idućih pola stoljeća, uvjeren sam, bit će za Saloon, a time i naš grad, još i bolje! Ova proslava rođendana, a o kojoj će u nastavku biti više govora, najbolji je primjer upravo toga...
Elem, rođendanska proslava organizirana je u utorak 21. veljače, a odabrani dan u tjednu nikoga ne bi trebao previše začuditi jer je upravo njihov Ruby Tuesday kao koncept tematske večeri ušao u legendu noćnih izlazaka grada Zagreba. Naime, mnogi od naših najvećih glazbenika upravo su na Ruby Tuesdayu dobili svoju prvu priliku da pokažu što su do tada vježbali po garažama i podrumima te da napokon nastupe pred publikom. Saloon je, dakle, uvijek bio taj koji je mladim izvođačima pružao priliku da na velikoj pozornici najkul mjesta u gradu pokažu svu raskoš svoga talenta, a time je - svjedoče sva slavna imena koja su upravo tamo niknula - itekako zadužio ne samo naš grad već i cjelokupnu kulturnu scenu. Ono, međutim, što nastojim posebno istaknuti, a nikako da do toga dođem jer im je povijest toliko bogata da mi je iznimno teško odmaknuti se od nje, pa makar na trenutak, to je da Saloon ni nakon 53 godine nije odustao od te svoje dobre prakse i tako su na rođendanskoj proslavi ponovno priliku pružili nekom novom licu koje tek treba poharati našu glazbenu scenu. Mogli su oni, naravno, zamoliti Sanju Doležal da im, za ona dobra stara vremena, ponovno nastupi, ili, štojaznam, Gopca i Psihomodopop da naprave showprogram, nitko ih zasigurno ne bi odbio, ali oni su se ponovno odlučili za jedan mladi bend koji još uvijek traži svoje mjesto pod suncem.
Anicetus je bend koji broji devet članova i koji je u vlastitom aranžmanu do sada izdao dva singla, a u pripremi im je i treći koji će uskoro izaći uz prigodan spot. Njihova pjevačica Nika Adamović opisuje ih kao bend koji se ne pokušava prilagoditi sceni i onome što danas, kao, "uspijeva" i "prolazi" - što je ako pitate mene, potpisnika ovih redova, sve mahom bezvrijedno - već oni furaju neku svoju stvar i pri tome se nastoje samo sjajno zabavljati. Saloon je, naravno, bio taj koji je to odmah prepoznao i zato je on - ponovit ću to još jedanput za sve one koji to do sada možda još uvijek nisu shvatili - od krucijalnog značaja i za našu budućnost.
Što će s vremenom biti od Anicetusa te hoće li uspjeti, to ćemo tek vidjeti, ali kada kao relativno novi i mladi bend dobiješ priliku da za rođendan najpoznatijeg zagrebačkog noćnog kluba uz svoje pjesme izvodiš i hitove nekih od naših najvećih domaćih izvođača poput Olivera, Massima, Dine i mnogih drugih - na neki način već si uspio!
Tradiciju Saloonovih kumova, da spomenem još i to, nastavili su Mirna Berend i Tarik Filipović, a koji su oboje već godinama vjerni posjetitelji ove klupske institucije na Tuškancu, kućni broj 1. Jedan od važnijih zadataka svakako će im biti da, baš poput mene ovdje na stranicama legendarnog Večernjakova priloga Ekran, a za koji od idućeg tjedna više neću pisati pa će sav teret pasti samo na njih, učestalo šire dobar glas o tome kako Saloon već više od pola stoljeća promiče mnoge društvene vrijednosti, stvara kulturnu scenu, zabavlja nas i, općenito igra značajnu ulogu u životima mnogih naraštaja... S obzirom na popularnost koju njih dvoje uživaju, moguće da aktualna vlast u gradu Zagrebu napokon i reagira pa Saloonu, koji za razliku od mnogo drugih klubova koji su nastali u isto doba kad i oni nikada nije bio miljenik čelnika gradskih i državnih vlasti, omoguće da ponovno počne normalno raditi, svaki dan u tjednu, a ne samo u nekim ovako iznimnim i privatnim organizacijama kao što je to ova rođendanska proslava kojoj bi se svi mi koji ovaj grad nazivamo svojim trebali veseliti kao da je naša vlastita.
VIDEO Poznati Hrvati više ne skrivaju da su presadili kosu, a rezultati zahvata, koji traje i 10 sati, su odlični
