Večernjakova ruža najstarija je medijska nagrada. Ustanovljena je 1994. godine, a 2000. godine dodijeljena je i milenijska Ruža nakon što je napravljen rezime 20. stoljeća, a čitatelji Večernjaka izabrali najbolje osobe koje su ga obilježile. Prije sedam godina svečanost dodjele Večernjakove ruže obilježile su hollywoodske zvijezde Halle Berry i Goran Višnjić koji su se u Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu javili uživo iz Los Angelesa sa seta serije.
Preklani godine smo dodjelu – uz standardne, za televizijsku osobu godine, radijsku osobu godine, glumačko ostvarenje godine, televizijsku emisiju godine, radijsku emisiju godine, glazbenika godine te novo lice godine – obilježili dodjelom Ruže za životno djelo.
Prošle godine, u trenutku kada je cijeli svijet stao, mi nismo stali s Ružom. Dodjelu 26. Večernjakove ruže tog smo 28. travnja upriličili virtualno, s izravnim prijenosom na Hrvatskoj televiziji. U Hrvatskom narodnom kazalištu, odakle je dodjela emitirana, bili su samo voditelji – Doris Pinčić i Duško Ćurlić. Izvođači su pjevali iz svojih domova, baš kao što su i prezenteri najavljivali nominirane. Svi su se oni u program uživo uključiti putem Skypea. Reakcije su nakon dodjele bile izvrsne, a nakon što smo mi nagradu dodijelili virtualno, počeli su to činiti i drugi.
Organizacija svake nove dodjele Večernjakove ruže bila je izazov. Najprije valja okupiti žiri, zatim sastaviti popis nominiranih u sedam kategorija koji su u godini koja je prošla bili primjerom i poticajem drugima za kvalitetan rad i stvaralaštvo u području glazbe, filma te radijskih i televizijskih emisija. Slijedi zbrajanje glasova naših čitatelja – za koje smo osigurali vrijedne nagrade – koji u konačnici odlučuju o pobjednicima, a usporedo s tim, u onom za čitatelje nevidljivom dijelu, priprema se spektakl koji će obilježiti samu dodjelu i k tome ostati za pamćenje. Do sada nam je polazilo za rukom svaku dodjelu učiniti po nečemu posebnijom od prethodne a da pri tome ostanemo prepoznatljivi. Lanjska je dodjela iz praznog kazališta za povijest.
Ideja o virtualnoj dodjeli Ruže poniknula je iz Večernjeg lista, tko ju je prvi izgovorio, sada je manje bitno jer je odmah pala na “plodno tlo”. Naime, sve je bilo spremno za dodjelu koja je trebala biti 20. ožujka. Kako je vrijeme odmicalo i postajalo je sve očitije da okupljanja neće biti još dulje vrijeme, rodila se ideja o virtualnoj dodjeli koja će biti ukorak s vremenom u kojem živimo. Počeli smo nazivati nominirane, izvođače, prezentere...Naposljetku su svi pristali ostati u projektu. Odustajanja nije bilo. Željeli smo da Večernjakovi čitatelji znaju da nisu glasali uzalud kako ne bismo nekog od nominiranih zakinuli za nagradu i prekinuli tradiciju.
Cijeli je ovaj produkcijski vrlo složenom pothvat – u kojem je puno izvora trebalo spojiti u jedan, paziti da voditelji poštuju propisanu distancu, a da k tome sve lijepo izgleda... – izveden uz minimalan broj ljudi, njih petnaest-dvadeset. Usporedbe radi, godinu prije na televizijskom prijenosu bilo je angažirano njih pedesetak...
Svima nama je lanjska Ruža donijela dašak glamura, zabave, opuštanja. Bio je to spektakl o kojem se dugo govorilo i koji je pozitivno utjecao na sve one koji su dodjelu pratili pred malim ekranima. Rizik se isplatio. Bila je to Ruža nade i toliko potrebnog optimizma.
Lanjskom dodjelom Večernjakove ruže pokazali smo da život uistinu nije stao. Samo je malo drukčiji pa smo se zbog toga i mi s dodjelom Ruže preselili u virtualni svijet u kojem su nam se putem Skypea pridružili izvođači, prezenteri i nominirani.
Nakon dodjele glavna producentica Ruže, pomoćnica glavnog urednika Večernjaka Mirjana Žižić otkrila nam je da je cijelog pothvata postala svjesna tek drugi dan kad su čestitke počele dolaziti sa svih strana i kad je pročitala komentare ljudi koji su gledali televizijski prijenos virtualne dodjele, a radi kojih smo sve to i radili.
