Jedan od najpoznatijih regionalnih glumaca Miki Manojlović (72) bio je gost HRT-ove emisije "U svom filmu" u kojoj je govorio o svom životu i karijeri.
Iza njega je impresivna karijera, u kojoj je igrao u stotinama filmova, nekima od najboljih filmova svih vremena na ovim prostorima uz koje su stasale generacije. Govorio je o premijeri svog posljednjeg filma "Stric" i objasnio kako to da je dao povjerenje debitantima.
- Uvijek vam je zanimljivije raditi s debitantima nego s osrednjima. Jer se s debitantima se nikad ne zna što će biti, Za mene gluma nije ponašanje i nije traženje nekakvog imaginarnog lika okolo, imati nekakve uzore po kojima gradite lik, već negdje kopam po sebi i pokušavam da to budem, a ne da igram - ističe glumac.
- Kad uđete duboko u te procese, uplašite sami sebe, pronađete polja za koja niste znali da postoje, a ta polja se dosta tamna, opsesivna i nakon što to pronađete u sebi teško se čistite od toga, ako se ikad i očistite - kazao je glumac.
Govorio je svom iskustvu i utjecaju koje je poznavanje glumaca i glume iz 19., 20., a sad i 21. stoljeća, imalo na njega.
- Kazalište je vječno, starije od svake politike. I može biti vrlo ozbiljna duhovna disciplina, kazao je.
- Mene su čuvali još u kolicima kao bebu, u garderobama. Kakvih sam se ja sve sudbina nagledao, van scene, van kamere. I to mi je odredilo put. Nisam to mogao izbjeći. Utjecaj svih tih ljudi na mene bio je snažan, kazao je.
Naveo je neke razloge zbog kojih je serija "Grlom u jagode" ostala dugovječna.
- To je vrijeme kad je televizija za urednike igranog programa imala ljude koji su shvatili da je mladost sadašnjost, a ne budućnost daleka. Mladim režiserima davali su ozbiljne zadatke koje su oni izvrsno ispunjavali. Bila je to generacija urednika koje nije opterećivao politički program, informativni program - koji je glavni program svake nacionalne televizije, rekao je.
- To su napravili scenaristi Srđan Karanović i Rajko Grlić koji su tek izašli iz škole, tek završili prašku akademiju. Taj scenarij obuhvaćao je neku blisku prošlost. Taj sadržaj i forma su bili jedno. Tu je tajna tog idealnog spoja, naglasio je.
- Zlatno doba jugoslavenskog filma počinje s Crnim talasom, koji je bio zabranjen. To je jedno od zlatnih doba, na koji se naslonila školovana ekipa praške škole, rekao je. Govorio je o svojim osjećajima prema filmu "Samo jednom se ljubi", kao i zanimljivostima oko filma Otac na službenom putu, o svom radu s Emirom Kusturicom za kojeg je rekao da su snimali "tisuće kilometara filmske trake zajedno jer su se iznenađivali stalno", o svojoj vezi s Francuskom, demokraciji, osjećajima prema Zagrebu te gdje pronalazi motivaciju.
Manojlović je prije godinu i pol dao veliki intervju za Večernji list, u kojem je govorio i o tome zašto nikad nije probao u Hollywoodu.
- To što je meni stizalo bilo je neprihvatljivo. Fabijan Šovagović rekao mi je da sam blesav, no ja jednostavno to nisam mogao, baš kao što nisam mogao zarađivati na užasu koji se dogodio na ovim prostorima početkom devedesetih pa nisam glumio u ratnim filmovima. Jedino sam igrao u “Ranama” Srđana Dragojevića, no to je antiratni film. Ma ne mogu smisliti taj stereotip u kojem su istočnjaci zli, a zapadnjaci fenomenalni i kako su ljudi koji rade za CIA-u inteligentni, snažni, precizno pucaju i uvijek rješavaju sve stvari. I uvijek izgledaju odlično i imaju vrhunske ribe. Dovoljna mi je Europa za sve, tu ima toliko tema za knjige i filmove. Ma ne moramo uvijek težiti Hollywoodu - rekao je glumac.
VIDEO Danijela Martinović ponovno ljubi! Od profesionalnog susreta s inspektorom rodila se ljubav
