Od hladne zagrebačke zime RTL-ova voditeljica Marijana Batinić nedavno je na desetak dana pobjegla u toplije mediteransko ozračje Barcelone gdje je posjetila prijateljicu Petru Nižetić.
Zahvaljujući Petri, koja je godinu dana bila stanovnica tog španjolskog grada, posjetila je mjesta koja nisu upisana na turističkim kartama.
Gastronomski raj
– Njihove kafeterije i šampanjerije oduševile su me, kao i mali lokali u kojima se sve jede s nogu i ovaj treći posjet dokazao mi je da ljubav ide kroz želudac jer se moja ljubav prema Barceloni upravo rasplamsala na taj način – oduševljeno priča Splićanka i izdvaja posebno joj draga mjesta koja joj je otkrila Petra.
– Jako mi se svidio i buvljak koji se održava na željezničkom kolodvoru, gdje se po tračnicama i uz vagone prodaje odjeća i nakit. Tržnica Boqueria je jako slikovito mjesto, puna je štandova sa šarenim začinima, slasticama, voćem – govori.
Iznenadila se koliko su konobari simpatični i ljubazni, ali, priznaje, i bezobrazno zgodni. – U svakom restoranu i kafiću u kojem smo bili konobari su bili zgodni i uvjerena sam da ih po tom principu i zapošljavaju jer je nemoguće da je to slučajnost – kaže Marijana. Ako ste odlučili pripaziti na prehranu, zaobiđite Barcelonu jer, kaže voditeljica, taj je grad gastronomski raj.
– Jedino negativno jest to što se ovdje čovjek udeblja jer se na svakom kutu nude neodoljivi tapasi i hrana bogata škrobom tako da u deset dana nisam pojela ništa “na žlicu” – mala je Marijanina zamjerka.
Sapuničarski španjolski
Zahvaljujući sapunicama, sporazumijevala se, kako kaže, na svom sapuničarskom španjolskom, a kako su svi neposredni i simpatični, komunikacija nije problem.
– Sve je u Barceloni nekako spontano pa smo tako Petra i ja sasvim slučajno, vozeći se biciklom po gradu, upale na procesiju Roma iz Perua i pridružile im se – prepričava i upozorava kako na ulicama Barcelone treba dobro paziti na novčanik. – Raval, četvrt privlačna po vintage dućanima bila nam je svakodnevna destinacija, ali je nažalost opasna jer u djeliću sekunde možeš ostati bez novčanika. To me je strašno umaralo, jer neprestano moraš držati ruku na torbi – kaže Marijana.
