Zagrebačku glumicu Martinu Čvek u seriji “Čista ljubav” Nove TV gledamo u ulozi Helene, majke djevojčice Maše (Dora Arar) iz veze s Tomom (Ivan Herceg). Kako je Martina do sada glumila isključivo u kazalištu, rad u ovom žanru pravi joj je izazov.
U “Čistoj ljubavi” tumačite ulogu Helene, majke djevojčice Maše koja se vratila u djetetov život nakon što je otišla raditi u inozemstvo, što je protumačeno kao napuštanje djevojčice. Koliko vam je bilo zahtjevno uživjeti se u ulogu koja je mnogim majkama protuprirodna?
U nama se protuprirodne odluke generiraju najčešće kada smo na njih prisiljeni. Tako je i s Helenom. Prisiljena je na svojevrsnu žrtvu, odlazi i moralno se posklizne, no više intrigira njezina transformacija pri povratku. Kako iskustvo majčinstva nemam u svojoj kartoteci, razmišljala sam više o tome kako to taština, predbacivanja, sebičnost i očekivanja mogu iščašiti naše reakcije i odnose jer, kad bolje pogledate, Helenino se nezadovoljstvo rađa kada ponuđeno ne odgovara slici očekivanoga. A nije li tako vrlo često i u našim životima?
Naravno, stvari su slojevite, pa je na koncu Helena vjerojatno imala debele razloge za to što je učinila. Jeste li se vi ikada našli u situaciji da ste donijeli odluku za koju niste sigurni je li dobra ili ne, moralna ili ne?
Moj život nije ništa ekskluzivniji po tom pitanju. Svi mi imamo slične preokupacije, nedoumice, sumnje, u sličnim smo potragama; a u današnja, po dušu izazovna vremena, sve više, rekla bih. Imala sam i imam svoje dvojbe, no mogu reći da sam nekako sve uvjerenija da naše bivanje u sigurnoj zoni i održavanje statusa quo odgađa odgovornost, naš rast, a i naš mir. Morali bismo imati pravo i na neuspjeh jer u protivnom nećemo imati hrabrosti za rizik, a bez rizika nećemo otkriti ništa novo.
Jeste li ikada imali priliku da vam glumački partner ili partnerica bude dijete? Kakvo je to iskustvo?
Ne. Ovo je prvi put. Dora Arar je čudo! I odgovorno tvrdim – iznimka. Zaista neki ludi primjer oksimorona “odraslo dijete”. Istodobno je neposredna, opuštena, zaigrana, a strpljiva, pronicljiva, brza, profesionalna. Zaista je luksuz promatrati je i podsjećati se kakvi bismo trebali (p)ostati. Nepotrebno je napominjati koliko je svi na setu vole.
Vaša gluma do sada se odnosila na kazalište, u ansamblu ste kazališta Gavella i sada ste angažirani u jednoj od najgedanijih sapunica. Kako ste se prilagodili hektičnom ritmu koji serije ovakvog tipa nose sa sobom?
Istina. Ovakav je format školski primjer pravog izazova i treninga. Izazove cijenim i iz njih učim, a kako je ozračje na setu “svi za jednog, jedan za sve”, taj segment hektičnosti ipak postaje sekundaran. Uz to, u Gavelli pripremamo i Shakespeareova “Rikarda III.” u režiji Aleksandra Popovskog. Vrijedni smo, kreativni te se veselimo premijeri i publici.
Kako ste odlučili da će gluma biti vaš poziv? Koji je trenutak bio prijeloman?
Inficirana sam sasvim slučajno u drugom razredu srednje škole. “Krive” su prijateljica Iva i profesorica hrvatskog Maja Ilić. Iva me jedan dan odvukla na nekakvu dramsku grupu, a istodobno je Maja osnovala dramsku u našoj III. gimnaziji. Jedno je, logično, vodilo prema drugome...
Mnogo pohvala dobili ste za ulogu Gospe u predstavi “Romanca o tri ljubavi”te su vam mnogi počeli predviđati sjajnu glumačku karijeru. Kako se vama čini vaša glumačka budućnost? Gdje se vidite?
Voljela bih se lišiti predviđanja i očekivanja kako mi ne bi otimali komadiće sadašnjosti. Ono što želim jest, dakako, što više utakmica. I u mojoj Gavelli i izvan nje. Susretati se s raznim ljudima, umjetnicima i idejama. Realizirati i neke vlastite projekte koji su zasad u kratkoj hibernaciji, ali i projekte u Boom!teatru, koji su nedavno osnovali mladi umjetnici Tina Orlandini i Silvio Mumelaš. Poznato je kako je resor kulture financijski tanak, no nije zanemariva pojava mladih kreativaca koji se, usprkos situaciji, smjelo upuštaju u realizaciju autorskih projekata u gerilskim uvjetima te koji pokušavaju svoje estetike i ideje graditi, a ne od njih odustajati. Kada bi imali iole veću potporu, vidjeli biste kako ta “mlađarija” može iznjedriti štošta krucijalno.
Izjavili ste da volite planinariti. Je li to vrijeme kada možete pročistiti misli i opustiti se?
Nedavno sam zapravo otkrila koliko me planinarenje i priroda opuštaju i snaže. Smatram to nekom vrstom antipoda ritmu kakav nas danas neizbježno prati. U lipnju sam, ponijevši samo gojzerice, provela neko vrijeme na Ferojskim otocima. To iskustvo nemjerljivo je s bukom turista usred nekoga poznatog europskoga grada.
