Ovo je godina koja je obilježila karijeru Matije Cveka (29), vinula ga u visine te ga postavila kao jednog od najtraženijih mladih pop pjevača. Iza njega su dva osvojena Porina, a pjesma "Trebaš li me", koju je otpjevao s kolegicom Eni Jurišić, i nakon 10 mjeseci radijskog emitiranja još uvijek vlada svim top listama. Iza Matije Cveka je i vrlo radna ljetna koncertna turneja na kojoj je sa svojim bendom obišao sve veće i manje gradove u Hrvatskoj. Odradio je više od 50 koncerata, a pjesmom "Ne moram ni ja" koju je nedavno predstavio najavljuje rad na drugom albumu čiji se izlazak očekuje na proljeće iduće godine. Kraj ove za njega najuspješnije godine proslavit će koncertom sa svojim bendom The Funkensteins u Domu sportova u Zagrebu 3. prosinca. Ovaj je koncert rasprodan više od mjesec dana prije, čime je Matija pokazao da je zaista jedan od najomiljenijih domaćih glazbenika.
Mjesec dana prije koncerta rasprodali ste malu dvoranu Doma sportova, što nije pošlo za rukom ni nekim glazbenicima koji su dulje na sceni od vas. Kakav je osjećaj? Imate li tremu prije tog dosad najvećeg nastupa u karijeri?
Moram priznati da mi rasprodana Mala dvorana Doma sportova još uvijek zvuči nerealno. Još uvijek nisam svjestan što će me tamo dočekati i na koji način moram pristupiti tom koncertu. Znam da se jako veselim i da ćemo bend i ja s naše glazbene strane biti maksimalno spremni. Morat ćemo ostati spontani i neopterećeni i jednostavno se zabavljati, pa će se valjda i svi drugi zabavljati.
Što možete najaviti, što nas očekuje na koncertu?
Očekuje nas naš standardni koncert s naglaskom na autorske pjesme i nove aranžmane. Imat ćemo i brass sekciju koja će svemu tome donijeti novu dimenziju. Odradili smo puno koncerata zadnje četiri godine i mislim da smo u pravo vrijeme dobili priliku da napravimo ovako veliki koncert. Nemamo straha, samo se veselimo.
Kako su izgledali vaši glazbeni počeci? Na kojoj ste glazbi odrasli i jeste li uvijek htjeli biti glazbenik?
Bend mog djetinjstva definitivno je Prljavo kazalište. Uz njih sam odrastao. Kasnije sam razvijao svoj ukus pa sam otkrivao i nove stvari. Moram priznati da je na mene dosta utjecao i bend Živa legenda koji je vikendom svirao u Saxu. Tako sam i zaljubio u živu svirku. Kasnije su me oduševili Stevie Wonder i Prince, Bruno Mars i Ed Sheeran. Sve je to glazba koju i privatno slušam i na mene je jako utjecala. Naravno, tu su i Dino Dvornik i Oliver, koji je abeceda naše pop glazbe i bez čijeg glasa ne prolazi ni jedno kućanstvo u Hrvatskoj. Mislim da je to veliko blago.
Dosta ste nastupali u srednjoj školi a onda ste upoznali profesoricu Denis Vasilj. Koliko je ona utjecala na vaš glazbeni razvoj, što ste naučili od nje?
Interes za glazbu i pjevanje pokazivao sam od najranijih dana i nikad nisam imao strah od javnog nastupa. Onda je došla i profesorica Vasilj koja me usmjeravala i koja me dalje usmjerava. Ona je jedini pravi glazbeni pedagog i jako sam sretan da je imam u životu. Njene savjete stvarno uvažavam i volim s njom pričati ne samo o glazbi nego i o drugim temama.
Prvi veliki nastup imali ste na Runjićevim večerima 2013. godine. Što je za vas tada mladog glazbenika značilo pjevati pjesme velikana hrvatske glazbe?
Nastup na Runjićevim večerima 2013. bio je jedan od nastupa na kojima sam imao najveću tremu. Ante Gelo me zvao i zahvalan sam mu na tome i svim drugim prilikama koje mi je dao. Pamtim nezaboravno druženje s Oliverom i to je jedno od mojih najvećih životnih blaga i iskustava koje neću zaboraviti. Pjevao sam pjesmu "Majko da li znaš", koja mi je bila jedna od dražih Oliverovih pjesama. I dan-danas znam pogledati tu snimku samo da vidim koliko sam bio plašljiv.
Šira javnost upoznala vas je u HRT-ovoj "A strani", emisiji koju mnogi hvale. Kako je vama bilo sudjelovati u tom projektu?
"A strana" je jedan od najljepših projekata HRT-a. Nema se to što puno pričati jer je za svakog mladog izvođača nastup u tom projektu velika čast. Surađivali smo s najboljim glazbenicima i producentima. Sklopila su se i velika prijateljstva, što je za mene najvažnije. "A strani" sam zahvalan za jako puno toga i nadam se da će se to ponoviti.
Bili ste Jacquesov prateći vokal na Eurosongu u Kijevu. Kako je vama izgledao taj nastup i iskustvo najpoznatijeg glazbenog natjecanja u Europi i svijetu? Imate li želju možda i samostalno predstavljati Hrvatsku na Eurosongu?
Jacquesu sam bio prateći vokal četiri godine prije Eurosonga, zvao me nakon što je vidio spot za moju pjesmu "Magla sjećanja". Tada me pitao bi li mi bilo ispod časti da mu budem back vokal, što mi je bilo suludo jer sam ga izuzetno cijenio i volio njegove pjesme i stil. Nažalost, nisam imao prilike slušati Ivanu Kindl i njega u Saxu jer sam čuo da su to bili najbolji tulumi. Način na koji on pristupa glazbi i pjevanju je genijalan. Nadam se da ću jednog dana imati barem približan pristup njegovom. Eurosong nam je bio šlag na torti te suradnje i toliko sam mu zahvalan da me vodio u Kijev. Tamo sam doživio najveći adrenalin u životu, ali i najveću razinu produkcije. Alen Đuras i ja smo tamo postali stvarno dobri prijatelji i držimo se jedan drugoga i danas. Eurosong je bio divno iskustvo, možda se jednog dana i ponovi.
Je li pjesma "Visine" bila prekretnica u vašoj karijeri kada su se svi uvjerili da ste izvanserijski vokal? Kako je ona nastala?
"Visine" je definitivno prekretnica u mojoj karijeri i možda pjesma koja mi je najviše donijela prepoznatljivosti u glazbenom svijetu. Zbog toga će mi uvijek biti najdraža jer je bila iskrena u tom trenutku. Gušt ju je izvoditi i nakon četiri godine i vidjeti koliko je tražena i koliko je ljudi vole pjevati sa mnom. Svirali smo je u svim mogućim prilikama, to je možda jedna od onih pjesama koja ljude drži na životu.
S pjesmom "Ptice" pobijedili ste na Zagrebfestu, a onda ste i nagrađeni Porinom u kategoriji najbolji muški vokal u konkurenciji Gibonnija i Urbana. Je li vas iznenadila ta nagrada, što su vam tada rekli vaši konkurenti?
S pjesmom "Ptice" također sam postigao rezultate koje nisam ni sanjao, i koji su me tako lijepo iznenadili i nagradili. To je sve ono što sam htio i čime sam se težio. San mi je bio da jednom netko zapjeva moje stihove i voli moju pjesmu kao što je ja volim. A Porin u konkurenciji s Gibonnijem i Urbanom i dalje mi je nestvaran. Ne vjerujem da se to dogodilo i uopće cijelo to iskustvo Porina i dvorana koja je bila sretna zbog mene nešto je što ću pamtiti cijeli život.
Duet s Eni "Trebaš li me" daleko je najslušanija pjesma ove godine u Hrvatskoj. Kako je ona nastala, ali prije svega jeste li odmah angažirali Z ++ da napravi aranžman?
"Trebaš li me" smo dugo čuvali kao demo verziju, snimljenu uz klavir i vokale. Već je ta demo verzija izazvala reakcije kod ljudi pa smo imali dobar osjećaj oko pjesme u startu. Prvotna ideja bila je da Eni sama pjeva pjesmu, ali razuvjerio nas je dvoglas u koji smo se zaljubili. Z++ je kao idealno rješenje za aranžman došao naknadno, nakon dugog promišljanja što bi za pjesmu bilo najbolje. Na kraju imamo godinu kakvu imamo velikim dijelom zahvaljujući "Trebaš li me".
Jeste li odmah znali da će ta pjesma biti toliki hit i pokoriti sve svjetske top-liste?
Definitivno nismo mogli očekivati postignute rezultate, ali dobar osjećaj u vezi pjesme je postojao.
Kako gledate na činjenicu da ste jedan od rijetkih hrvatskih izvođača koji se plasirao na Billboardovu ljestvicu u Hrvatskoj? Zašto mladi Hrvati više slušaju izvođače iz Srbije nego naše?
Živimo u brzom svijetu, konzumirati glazbu nikad nije bilo lakše, filteri gotovo da i ne postoje, sadržaj je prilagođen i jednostavno to treba prihvatiti. Pozitivna je stvar da ipak možemo naći ogromnu količinu kvalitete upravo zbog sveopće dostupnosti i lakoće traženja. Držati se svog puta, osluškivati trend, osjećati publiku i ostati dosljedan svom artističkom senzibilitetu. Uz takvo shvaćanje procesa nije potrebno razmišljati o tome zašto je nešto više ili manje slušano. Zamka u koju bi tim načinom razmišljanja mogli upasti je puno opasnija od bilo kakvog neuspjeha.
Kakav je Matija privatno? Što radite kada se ne bavite glazbom, kako se najbolje opuštate?
Druženje s prijateljima, playstation, dobra knjiga, film ili serija. Često sam na Maksimiru sa starim, ipak je to usađena ljubav od najranijih dana. Šuma je moje mjesto za odmor i pronalazak kreative, tako da sam često i na Medvednici.
Dosta se pisalo prijašnjih mjeseci i o vašem privatnom životu i prekidu veze s Nikom Turković. Smeta li vam to ili shvaćate da su takva vremena da obožavatelje zanima sve o njihovim omiljenim pjevačima?
Niku previše poštujem i kao osobu, i kao glazbenicu, i kao umjetnicu da bih ponovo otvarao tu temu. Žute naslove i žute članke o svemu tome nisam ni pročitao. Odbijam to.
Što vas očekuje nakon Doma sportova, koje još koncerte možete najaviti?
Prosinac ćemo provesti u kombiju budući da imamo dogovorenih 15-ak koncerata. Želimo zatvoriti godinu sa stilom, razveseliti što više ljudi i obići Hrvatsku još jednom.
Pišete li nove pjesme, kada možemo očekivati novi album?
Novi album snimamo početkom iduće godine. Bend i ja zatvaramo se u studio u nadi da ćemo stvoriti nešto iskreno, katarzično i inspirativno.
Imate li kakvih neostvarenih želja, s kim biste možda željeli snimiti idući duet?
Mislim da je dueta i suradnji i više nego dovoljno tako da ću se neko vrijeme fokusirati isključivo na samostalne projekte.
VIDEO Marco Cuccurin i Mia Negovetić: 'Ne obaziremo se na kritike, a u showu smo postali pravi prijatelji'
