"Kaj je to Zibarica?", "Budete nam nekaj fino kuhali danas?", pljuštali su komentari, pitanja i pošalice dok smo se kroz zelenjavu tržnice Utrina probijali do prekrasne glavice cvjetače. Ona bi trebala biti glavna zvijezda novog recepta koji će Morana darovati čitateljima Ekrana, a onda i publici koja je pobožno prati u emisiji "Kod nas doma". Očigledno je gledanost velika jer lovkinju legendarne "Potjere" sve više pitaju o hrani, a sve manje o Kreši i Dejanu. Kupili smo cvjetaču, ciklu i još par sitnica i sjele u popularni kvartovski kafić na kompletić - kavica, mineralna i nul-tri ljute.

- Jako cijenim dobar destilat, a ovaj naš susret računam kao izlazak i opušteno druženje. Dakle, rakijica je dopuštena - kaže Morana kojoj dinamičan raspored kroji život pa se trudi iskoristiti svaku priliku u kojoj si može dati malo oduška. Kad si od jutra na nogama i već u devet moraš biti jako pametan pred kamerama, onda ne možeš samo pobacati u sebe što ti prvo dođe pod ruku. Ili možeš?

- Doručak je za mene temelj svega. Ne želite me u studiju vidjeti gladnu, vjerujte. Jaja, šunka, sir - tako se doručkuje po propisima. A kad si želim biti jako zdrava i umjerena, onda posegnem za bobičastim voćem, granolom i jogurtom. To je furka za ljetne mjesece, kad bobičastog voća ima u izobilju. Možda u kuhinji koristim puno shortcutova, ali pazim da namirnice koje koristim budu sezonske - rezolutna je Morana po ovom pitanju. Sigurno je to od mame naučila, pretpostavili smo.

- Bila sam jako izbirljivo dijete, baš kao što je moja klinka sad. Tako da sam kao mama tolerantna jer znam u što se to jednog dana može pretvoriti. No, vratimo se na moju mamu koja je zbog mene morala skidati žilice i masnoću s mesa, kožicu s paradajza, miksati i izmišljati kerefeke da bih ja nešto pojela. Ali nije me nikad tlačila s hranom, bili smo dosta opušteni doma. Što se tiče mog pojačanog interesa za svijet gastronomije, znam točno kad je to krenulo. Gledala sam sa starcima Karapandžu, sjećam se da je u toj emisiji pripremao vinski gulaš. Nije baš jelo koje bi prosječno dijete potaknulo na akciju u kuhinji, ali ja sam navalila na tatu da to pripremimo i usput shvatila da je kuhanje baš zabavno. Drugi prijelomni trenutak bila je pojava Jamieja Olivera. Bila sam tada u formativnim godinama i njegova revolucija u pripremi i prezentaciji hrane me osvojila. Nisi, doduše, mogao doma pripremati većinu njegovih jela, jer tko bi došao do tih namirnica, ali zato ga je bilo fora gledati na televiziji.

I, naravno, ono što me najviše zakačilo na hranu bila je emisija Ane Ugarković. Kad sam skužila što se sve može s brokulom, bilo je gotovo - objašnjava ukratko Morana povijest svog ljubavnog odnosa s hranom. Dakle, ne svjedočimo onoj klasičnoj priči o djevojčici koja s bakom i mamom provodi sate u kuhinji i upija tradiciju? - Nisam imala priliku sa svojim bakama provoditi vrijeme tako da mi taj dio potpuno nedostaje u priči o odrastanju. A kod nas doma je isto bila malo drukčija priča, i mama i tata su kuhali. Nismo bili ona klasična hrvatska patrijarhalna obitelj.

Tata, doduše, nije imao puno talenta, ali imao je volje. Radio je kompote, gulaše, ćevape… Nije ni mama bila vrsna kuharica, ali redovito je kuhala. Voljela je isprobavati nepoznate recepte i tako nam širiti horizonte. Jedino je nedjeljni ručak bio uvijek isti - pečeni picek, krumpir, zelena salata. Subotom isto uvijek riba ili lignje, krumpir-salata… I obavezno boca vina. Čim sam zakoračila u punoljetnost, dobila sam i ja svoju čašu na stol. Već kao osamnaestogodišnja klinka vodila sam dnevnik: vino Babić, Šibenik, 4+…

- Imam ga još uvijek doma! Kaštelet bijeli, mmm, sviđa mi se! Na jednoj primitivnoj razini radila sam ono što se danas radi na somelijerskim tečajevima. U bilježnici nema puno vina jer nije ni bila neka ponuda u to vrijeme. Nisu mama i tata bili snobovi niti neki veliki znalci, ali imali smo kakvu-takvu kulturu vina - ponosna je Morana Zibar za koju prijateljice tvrde da danas jest snob kad su vina u pitanju.

- Ako biti snob znači birati za sebe nešto bolje i razumjeti se donekle u vina, onda jesam snob. Na primjer, hrvatska vina jako volim, poznajem, konzumiram, cijenim i smatram da su sve bolja i bolja. Još uvijek čekam da cijene budu realnije pa da ljudi mogu više uživati u domaćim vinima, a ne da moraju birati španjolsko ili južnoameričko vino po nižoj cijeni - nada se Morana koja je osobito vezana uz plešivičko vinogorje i njihove pjenušce.

- U mom vinskom podrumu, koji je zapravo polica u špajzi, uvijek mora biti pjenušca s Plešivice. Ponosna sam da sam u svoje društvo uvela običaj da se kao aperitiv pije pjenušac. Napokon je unatrag nekoliko godina i kod nas krenula ta kultura finog, suhog pjenušca kao aperitivnog pića - objašnjava Morana kojoj je u ovom razdoblju života ideal zabave i opuštanja druženje s prijateljima oko stola.

Premda tvrdi da nije najbolja kuharica u ekipi, kod nje svi vole doći jer znaju da ih uvijek čeka neka dobra kapljica iz već spomenutog vinskog podruma. Dolaze li i dečki iz "Potjere"?

- Ne družimo se po kućama, nemam pojma zašto, ali tako je od početka. Nekoliko puta godišnje nađemo se u vinariji Braje na Plešivici. To nam je postala baza jer vina su izvrsna, a o klopi da ne govorim. Naravno, svaki put si obećamo da ćemo istu stvar ponoviti već sljedeći tjedan pa prođe 6 mjeseci do sljedećeg susreta. Tempo je takav, sad imamo i dvije bebice u ekipi tako da jedva nađemo vremena za opuštena druženja - žali Morana koja, baš poput nas, teško može zamisliti život bez "Potjere" koja je i ove godine nominirana za Večernjakovu Ružu.

Nadaju li se pobjedi? - Emisija poput "Potjere" previše je mala, štreberska, hermetična da bismo dobili Ružu. Nismo taj tip entertainmenta. Nas četvero nismo glamurozne zvijezde. Zamislite koji bi to nama bio doživljaj da se možemo zbigecati i izaći na crveni tepih. Hoću i ja jednom imati glamurozan izlazak da se sredim kao za maturalnu zabavu - mašta Morana o pobjedi na Ruži i šalje svima koji je vole, cijene i poznaju ponudu koju ne mogu odbiti:

- Glasajte za nas, plešivički pjenušac teći će u potocima!

ZA KRAJ VAM DONOSIMO I JEDAN RECEPT MORANE ZIBAR 

Ljepljivi karfiol

Ako vam je karfiol bezvezan i dosadan, ovaj recept prikazat će ga u novom, nesvakidašnjem izdanju. A ako ga volite, voljet ćete ga još više kad vidite kako otkačen može biti.

Sastojci:

- jedna velika ili dvije manje glavice karfiola

- malo sezamova ili nekog sličnog ulja

- komadić svježeg đumbira

- dva režnja češnjaka

- 1/3 šalice meda

- 1/4 šalice soja sosa

- dvije žličice rižinog octa

- žličica umaka sriracha

- 4 žlice kukuruznog škroba

- 1/2 šalice rižinog brašna

- malo soli

- malo papra

- malo sezama

- 2-3 mlada luka, zeleni dio

PRIPREMA:

Karfiol operite i razdvojite glavicu na cvjetove, odnosno komade malo veće od zalogaja. U zdjelici promiješajte pola šalice vode, mrvicu ulja, pola šalice rižinog brašna, tri žlice kukuruznog škroba i malo soli te papra. U tu smjesu umačite cvjetove karfiola, otresite pa položite jedan po jedan na papir za pečenje koji ste stavili u pleh za pećnicu. Pecite pola sata na 220 stupnjeva. U međuvremenu, napravite umak.

Zagrijte u loncu na malo ulja zdrobljeni češnjak i oko dvije žlice naribanog đumbira. Nakon minutu dodajte soja sos, ocat, srirachu i med, i miješajte. U četvrt šalice vode otopite žlicu kukuruznog škroba pa ubacite i to u lonac. Miješajte dok ne zakipi, pa kad se umak zgusne, maknite s vatre. Ubacite umak u zdjelu za serviranje, dodajte pečene komade karfiola pa sve nježno promiješajte da se sjedini. Posipajte sjemenkama sezama i sitno sjeckanim zelenim listovima mladog luka. Fino je ako sa strane kao prilog imate basmati rižu.

VIDEO Ksenija Pajić nominirana je za Večernjakovu ružu: "Ljudi su željni nasmijati se, malo se opustiti"