Skladatelja i glazbenog producenta Filipa Miletića gledamo u žiriju "Superstar" i u drugoj sezoni ovog RTL-ovog showa. Njegov potpis stoji iza nekih od najvećih Severininih hitova, a proslavila ga je pjesma "Aspirin" koju je napisao iz inata. Osim o "Superstaru" i kandidatima nove sezone, s Filipom smo pričali o tome zašto Severinin menadžer Tomica Petrović u početku nije bio zagrijan za suradnju s njim, otkrio nam je i zanimljivu anegdotu oko pjesme "Italiana", od koga je naslijedio glazbeni talent i zašto je zaljubljen u tenis.
Počela je nova sezona showa "Superstar" i već je prva emisija otkrila brojne talentirane glazbenika. Što gledatelje još očekuje u ovoj sezoni i koliko su ovogodišnji natjecatelji drugačiji od prošlogodišnjih?
Prije svega, drago mi je što su mladi ljudi, ali i gledatelji, prepoznali kvalitetu showa koji posjeduje nešto više od natjecanja, a to su dobra zabava i zaljubljenici u glazbu. Što se tiče kandidata, ne želim ih uspoređivati, svaki čovjek je jedinstven kao što je to i otisak prsta. Svatko može ispričati svoju priču na svoj način.
Koji su vaši kriteriji za puštanje natjecatelja u sljedeći krug, što je vama najbitnije?
Oni kandidati koji pronađu svoj glazbeni nukleus. Kada to pronađete, onda možete reći da posjedujete svoju glazbu i da imate svoj prepoznatljiv izraz. Naravno, sve to mora popratiti dobro intoniranje i zadovoljavajuća boja vokala.
Žalite mi možda što u prošloj sezoni niste pustili nekoga od natjecatelja u daljnji krug natjecanja, jeste li se pitali kod nekih natjecatelja jeste li donijeli pogrešnu odluku?
Ima nas četvero koji žiriramo, tako da nisam jedini koji odlučuje - na moju sreću. Ima puno kvalitetnih izvođača, ali mislim da baš fokusirano biramo tko po našem mišljenju treba proći, a tko ne. Vrlo često se stavljam u njihovu kožu i zamišljam kako bi bilo da goloruk izađem pred četvero ljudi koji u tih minutu, dvije odlučuju o mojoj sudbini. Kada to imam u svijesti, pristupam vrlo koncentrirano u odabiru i samim time ostavljam vrlo malo prostora da razmišljam poslije da li sam donio pogrešnu odluku. Moram napomenuti, dogodi se nekad da imamo situaciju da kao žiri imamo različite poglede na to tko treba proći, a tko ne. Pa dulje vijećamo i glasamo.
Donosite li u životu odluku brzo ili ste analitičan tip koji svaku odluku dobro preispita i kada ste u poslu najviše vagali i pitali se jeste li dobro postupili?
Kad su bitne, krucijalne odluke u pitanju, tu sam vrlo odlučan. Ali, to nije slučaj kada treba izabrati nešto vezano uz motocikl, skijašku ili tenisku opremu. Tu važem danima, mjesecima, i ni sam ne znam objasniti ovaj poremećaj kod sebe (smijeh). U poslu također važem, ali kada kažem posao, mislim na menadžerski dio. Što se tiče glazbenog, kreativnog dijela, tu kada počneš vagati, nikad ne ispadne dobro. Glazba vraća točno onoliko koliko i daješ. A na pitanje kajem li se, taj dio pokušavam iskorijeniti. Kao mlađi sam baš imao česta preispitivanja odluka.
Klavir ste počeli svirati s pet godina, od koga ste naslijedili tu ljubav prema glazbi, je li to bio neizbježan put za vas?
Naslijedio sam tu ljubav od ozbiljne face, mog oca Šilje, koji je bio dugogodišnji član Beogradske filharmonije. Imao sam sreće s roditeljima koji su me od rođenja pratili, kanalizirali moju energiju i nestašni karakter. Ali uvijek kažem da, prije svega, mogu zahvaliti majci Ljiljani za ovo malo normalnosti što imam u sebi.
VEZANI ČLANCI
Uz kakvu ste glazbu odrasli, koji su bili prvi bendovi koje ste slušali i sjećate li se prvog koncerta na koji ste otišli?
Kao i odgoj, glazbeni ukus ide iz kuće. U mom domu se uvijek slušala kvalitetna glazba. Skoro svakog petka smo išli na tatine koncerte Beogradske filharmonije, gdje sam imao i prvi dodir s klasičnom glazbom i glazbom uopće. Tako da mi je prvi koncert na koji sam otišao, bio koncert klasične glazbe. Kasnije sam počeo otkrivati bendove poput grupe Queen, Alice in Chains... Uh, koliko sam glazbenih faza prošao... Valjda zato sada imam široki dijapazon glazbenog djelovanja.
U kojem trenutku Filip glazbeni klasičar postaje hitmejker, kako ste otkrili svoj talent za pisanje i skladanje pjesama iz pop domene?
Već sa sedam, osam godina počeo sam izmišljati i prepravljati kompozicije koje sam svirao programski za školu. Istovremeno sam bio očajan u matematici, a pisao lijepe sastavke iz srpskog jezika. Oduvijek mi se sviđala sloboda kreiranja, Jednostavno sam navučen na tu slobodu, nema ljepšeg osjećaja. Moj put je započeo u klasici, gdje sam razvio tehniku i razumijevanje harmonije. Kada sam se počeo upuštati u različite žanrove, otkrio sam svoj talent za pisanje i skladanje pop pjesama. Inspiracija za to često dolazi iz svakodnevnog života, emocija i iskustava koja su univerzalna. U tom trenutku, shvatio sam da mogu spojiti svoje klasične osnove sa suvremenim zvucima i trendovima, stvarajući tako jedinstvene melodije koje mogu doprijeti do širokog auditorija. Ljudi često misle da je jednostavnu i pamtljivu melodiju lako komponirati, a zapravo je to to najteže. Eksperimentirao sam s melodijama i tekstovima, a onda ih počeo dijeliti s drugima, što je rezultiralo pozitivnim reakcijama i sve većim interesom za moj rad. U biti, to je bio proces rasta i otkrivanja, gdje sam mogao spojiti svoju klasičnu edukaciju s modernim izrazom, i tako postao hitmejker.
Presudna je godina bila 2007. kada ste napisali "Aspirin", kako je nastao taj danas veliki hit?
Vrlo spontano i iz inata. Govorili su mi da sam Gargamel iz Štrumfova zbog toga što sam uvijek kritizirao i kategorizirao estradnu glazbu kao šund, kič i lake note. Moje uže društvo me zbog toga zadirkivalo u smislu - samo nešto kritiziraš, hajde ti napravi takvu pjesmu. I tako sam, iz inata, da im dokažem, napravio estradni hit.
A kako je došlo do suradnje sa Severinom, ima li "Aspirin" veze i s tom suradnjom?
Malo ljudi zna da sam bio statist u njezinom spotu, kao klavijaturist u pjesmi "Lola". Tada sam, kao klinac, surađivao na projektu Miligrama. To je naše prvo upoznavanje, a za sljedeći susret je zadužena pjesma "Aspirin". Severina je negdje 2007. ili 2008. godine bila u izlasku u nekom klubu s Petrom Grašom i tada je čula pjesmu te se oduševila. Nakon toga je dogovorila sastanak sa mnom.
GALERIJA Pogledajte kako se Severina mijenjala kroz godine
Tomica Petrović nije bio baš zagrijan za tu suradnju, u kakvim ste odnosima danas i kako ste znali koje su pjesme za Severinu?
Tomislav Petrović (u daljnjem tekstu Bata, kako se međusobno zovemo) bio je protiv te ideje. On je bio protiv toga, ali na moju i njegovu sreću - nije bio u pravu. Rekao sam mu da ću mu to trljati cijeli život na nos, kada pjesme postanu hitovi. Šalu na stranu, Bata je naš drug i brat. Nisam odavno vidio u ovom poslu čovjeka koji je elokventniji, lojalniji i posvećeniji od njega. Eklatantan primjer čovjeka kojem vanjski izgled, uvijek je u crnome, ne ocrtava toplinu duše. Za ovo što ga hvalim ovoliko, očekujem bar žmul kvalitetnog vina. Što se tiče Severine, dugo se znamo i mogu reći da smo sad već obiteljski prijatelji. S njom sam se afirmirao kao producent, skladatelj i tekstopisac. Ponosan sam na naše prijateljstvo i pjesme koje su ostale iza nas, i na one koje ćete tek čuti. Nemali broj puta sam rekao da u nogometu imate Luku Modrića, a u glazbi Severinu. O njezinom daru za glazbu i scenu mogu pričati samo u superlativu, a mladim ljudima da se na nju ugledaju iz drugačijeg ugla. Da ne gledaju samo sjaj i konačan rezultat, nego da vide i koliko discipline i upornosti je uložila u svoju karijeru i nije joj teško opet ispočetka. Zato toliko traje, zato je velika zvijezda. Na pitanje kako znam da je pjesma za nju... Jednostavno imamo sličan senzibilitet za glazbu i sve što napišem, ona zna u može dekodirati.
Ima li neka zanimljiva anegdota oko pjesama koje ste radili za Severinu?
Ima, naravno. Najsimpatičnija je anegdota iz njezine trudnoće, dok je čekala Aleksandra. Nazvala me i onako umorno rekla: "Daj malo oraspoloži pjevačicu na neplaćenom porodiljnom:" Tada sam joj poslao "Italianu". Nazvala me par minuta kasnije oduševljena i u šali rekla: 'Nije ovo za mene, daj ovo Shakiri'.
Slovite za jednog od najpoželjnijih neženja u regiji, laska li vam to i kako se nosite s interesom javnosti za vas ljubavni život?
Malo mi je smiješno kada kažete najpoželjniji neženja. Sebe baš i ne doživljavam tako. Za mene je najvažnije to što mogu ljude inspirirati i povezati se s njima kroz svoj rad, ali svakako da mi malo laska kada čujem pozitivne komentare na sebe kao muškarca. Što da kažem, citirat ću Jamesa Browna "This is a man's world, but it wouldn't be nothing without a woman." Hvala ženama.
Kako biste ukratko opisali svoje kolege u žiriju "Superstara", tko je najzabavniji, tko je najstroži, tko je najemotivniji....?
Tonči i ja smo prije svega zaduženi za zabavu. Nas dvojicu bih usporedio s ona dva čangrizava starca iz "Muppet Showa" - Stalter i Waldorf, koji se stalno dobacuju s balkona. Jer, tko će bolje razumjeti bolesni smisao za humor nego škorpion škorpiona. A naše ljepše predstavnice žirija, naše dame Severina i Nika su tu za emociju i da nas lakše podnesete.
Da niste uspjeli u glazbi, da li bismo vas danas gledali na nekom teniskom turniru, kada je tenis postao dio vašeg života?
Kao i glazbu, tenis doživljavam dijelom svog identiteta, to je za mene više od sporta. Zaljubljen sam u tu gospodsku igru. Imajući u vidu da sam potrgao prednje ukrštene ligamente oba koljena, ne znam dokle bih dogurao kao profesionalni igrač. Sretan sam što živim u eri našeg Novaka Đokovića i što svjedočim njegovim dostignućima. Ovo što je on uradio u tom sportu i kako se gospodski nosi s raznim pritiscima, to je samo za divljenje.
Koji su još ispušni ventili Filipa Miletića?
Tenis, ronjenje i osamljivanje u ovo dekadentno vrijeme gdje ljudi prije biraju živjeti u matriksu nego u vlastitom, realnom životu.
Postoji li neka glazbena zvijezda u regiji s kojom biste voljeli surađivati i jeste li odbili neku suradnju zbog koje ste kasnije požalili?
Manje-više skoro da i nema velike zvijezde s kojom u ovih, skoro 20 godina u poslu, nisam surađivao na ovaj ili onaj način. Kao mlađi sam više preispitivao odluke, bitne i manje bitne, a što sam stariji i zreliji, to iskorjenjujem kod sebe. Na kraju, a i na početku, sve je božja volja.
Tonči Huljić uspješno pliva u crossover vodama, privlači li vas to polje?
Sebi sam zadao još neke poslove, zadatke i čim to završim, želim realizirati neke ideje slične takvom crossoveru. U pitanju su neke moje skladbe koje će biti obrađene u maniru klasične glazbe.
Možete li dati kratku ocjenu i usporedbu glazbene scene u Srbiji i Hrvatskoj?
Kriza je autorstva, stoga ocjena neka bude slaba sedmica.
VIDEO: Prije 17 godina poginuo je makedonski slavuj Toše Proeski: Bio je i ostao je anđeo dobrote
Propuh....zijev