Svako ljudsko biće u svojoj prirodi pomalo je voajer i voli zaviriti u tuđe živote i susjedova četiri zida. Slijedom takvih razmišljanja TV produkcije iz cijeloga svijeta počele su prikazivati raznih reality programe u kojima su sudionici 24-sata dnevno pod nadzorom kamera.
Svakako je najpoznatiji reality show Big Brother koji se 2004. godine prvi put prikazivao u Hrvatskoj. I danas se mnogi sjećaju pobjednika toga prvoga Big Brothera, kao i Zdravka, Marine, Alena, Antonije… Ta prva sezona Big Brothera protekla je praćenjem kako ukućani obavljaju zadatke uz nekoliko manjih svađa. Uglavnom, nije se događalo ništa posebno, ali show je ipak izazvao veliki interes gledatelja u Hrvatskoj. Već se tada moglo u medijima pročitati da su slični programi u svijetu puno žešći i da u njima ne manjka niti sukoba, erotike, pa i seksa.
Pogledajte video - Gdje su i što danas rade zvijezde 1. hrvatskog realityja
Dio toga gledatelji Big Brothera u Hrvatskoj imali su priliku vidjeti već 2011. godine kada su najveće reality zvijezde u Hrvatskoj, ali i regiji bili Marijana Čvrljak i Nikola Nemešević koji su se zaljubili.
Smetnja nije bila ni činjenica što je Marijana bila udana, a njihov seks pred kamerama šokirao je cijeli Balkan. Međutim, odnos Marijane i Nemeša bio je samo uvod u ono što su gledateljima donijeli srpski reality programi Farma, Parovi i Zadruga. Ta tri reality showa, a posebno Parovi i Zadruga, postali su prepoznatljivi po svađama, pa i fizičkim obračunima. U više navrata uključivalo se i osiguranje kako bi spriječilo moguće veće sukobe, pa i ozljede. Gole grudi i erotika postali su svakodnevica. Ne manjka ni seksa koji je postao uobičajena noćna aktivnost bez obzira na brojne kamere koje prate svaki pokret sudionika koji su toga svakako svjesni. Sve to rezultiralo je iznimno visokom gledanošću tih emisija, i to ne samo u Srbiji nego i u Hrvatskoj. Mnogi od naših sugrađana ne kriju da, kada je riječ o reality programima, radije gledaju one srpske.
– Redovito gledam reality programe. Počela sam s Big Brotherom pa Farmom. Gledala sam i Parove, ali sada gledam samo Zadrugu. Ponekad ostanem uz TV i do dva-tri sata ujutro, a onda ujutro moram na posao pa tamo prepričavamo što je bilo. Mnogo nas gleda te programe iako se neki prave da ne. Ako me pitate zašto to toliko gledam, ne znam, ali gledam i gledat ću i dalje. Hrvatsku Farmu ne gledam jer je dosadna i ne događa se ništa interesantno. U ovim srpskim reality programima ima svega i čovjeku se jednostavno ne da maknuti od televizora – kaže nam Viktorija B. iz Vukovara.
Govoreći o tim reality programima, dodaje kako su u njima najčešće ljudi za koje nikada nije čula, ali da je većini sudionika zajedničko da su mladi i zgodni te očigledno spremni na sve. I kada se gleda popis sudionika, među njima gotovo da i nema nekih poznatih imena iako se produkcije redovito potrude da pronađu pokoje poznato ime. Bila je tako među sudionicima nekoliko pjevača i glumaca, ali i sportaša, pa čak i političara. Bilo je među sudionicima reality programa kod istočnih susjeda i natjecatelja iz Hrvatske.
Srpski realityji su vjerojatno i jedini na svijetu u kojima sudjeluju i osuđeni kriminalci poput Kristijana Golubovića.
– Znam da se tu nema što posebno vidjeti, ali kada se počnu svađati i izvoditi gluposti, jednostavno ne mogu prestati gledati. Kod nas je sve nekako u rukavicama i svi se snebivaju zbog neke psovke i slično. Kod nas se svi zapanje kada padne i neki poljubac, a o nečemu više da niti ne govorimo. Svi se kao čude, a onda vidiš da većina njih gleda Parove i Zadruge. Ali to smo mi, nije to ništa novo. To je kao i s cajkama. Kao, nitko ih ne voli, a većini u automobilima svira ta muzika – kaže nam Vesna K. iz Županje koja također redovito gleda srpske reality programe.
Profesorica na Vukovarskom veleučilištu Lavoslav Ružička, psihijatrica i psihoterapeutkinja doc. dr. sc Gordana Bujišić kaže kako je potreba gledatelja za virenjem u tuđe živote bez ikakve koristi te da mnogi od njih takve programe gledaju u potpunoj tajnosti.
– Većina gorljivih gledatelja tih programa neće priznati da ih prati, često će to aktivno negirati ili kritizirati jer se u društvu to smatra neprihvatljivim, nešto kao “niski nagon” – kaže Bujišić.
Kaže i kako su reality programi sa psihološke strane zanimljivi iz dva kuta gledanja. Bujišić tvrdi da je zanimljiva motivacija sudionika da svoju intimu podastru javnosti, i to na način koji je sve ogoljeniji kako se povećava broj reality programa i konkurencija potencijalnih sudionika (napose sudnica) te, s druge strane, motivacija gledatelja da sudjeluju u reality programu kao promatrači, no ne nijemi, nego promatrači koji se gorljivo bore za svoje favorite.
– Motiviranost sudionika reality programa ranije se mogla objasniti warholovskom težnjom za 15 minuta slave. No sada kada pojedini programi traju mjesecima, teško bi to objašnjenje bilo dovoljno. Želja za instant-slavom koja sa sobom nosi i potencijal materijalnog napredovanja sigurno je važna, ali ne smijemo zanemariti ni potrebu preuzimanja glavne uloge pod svaku cijenu za što je potrebno prilično ekshibicionizma koji katkad graniči s kliničkim fenomenom – kaže Bujišić.
U isto vrijeme srpske TV kuće koje prikazuju ovakve programe posebnu pažnju pridaju castingu potencijalnih sudionika u kojima traže one koji su doslovno spremni na sve. Mnoga se imena ponavljaju iz godine u godinu, ali uvijek u javnosti iskoči i netko novi tko se vrlo brzo prilagodi situaciji u samom showu. Produkcije isto tako ulažu sve više novca i u scenografiju, a tu se prije svega ističe TV Pink Željka Mitrovića. Naime, ova televizija je u projekt Zadruge, koji se prostire na tri hektara, uložila milijune eura, a od ove godine dio scenografije su i razna plovila, oldtajmeri, umjetne planine, vodopadi, jezera, bazen, malo selo…
– Ovakva kategorija realityja kao što je Zadruga nije viđena u svijetu. Kao što u slikarstvu postoji hiperrealizam, tako je ovo hiperreality. Mislim da ćemo definirati jednu potpuno novu formu, staru reality kategoriju odvest ćemo u zaborav i stvorit ćemo novu, hiperreality. To nam je ideja i mislimo da ćemo ovih dana Zavodu za patente poslati svu neophodnu dokumentaciju za zaštitu jednog takvog projekta – rekao je za srbijanske medije Mitrović.
Sve to pak nimalo ne impresionira beogradskog sociologa Ratka Božovića koji je plastično za reality programe rekao kako za ono što ništa ne vrijedi i ne treba govoriti ništa i da su oni velika katastrofa. On smatra da se uz pomoć takvih programa i stvaranja navike da se oni gledaju od jutra do sutra građanima zapravo vlada.
– Ti programi nemaju nikakve veze s kulturom, oni su zapravo sve suprotno od kulture i ne donose nikakve vrijednosti. Radi se o svjetskoj pomami koja je kod nas pogrešno prihvaćena i shvaćena, a nasilje je sastavni dio svega toga. U tim programima imamo ekstremna ponašanja koja su patologija, kao i udar erotike i seksa. Tu su zapravo svi elementi koji tu ne bi trebali biti. U srpskim reality programima do sada se dogodilo sve osim ubojstva – kaže Božović.
Dodaje i kako je čovjek po prirodi voajersko biće, ali i da su cjelodnevnim programima, internetskim kanalima, posebnim programima i sličnim gledatelji dodatno “navučeni” da sve to gledaju te su mnogi postali i ovisni. Za sudionike kaže kako produkcije često biraju granične slučajeve koji su spremni preskočiti granicu koju imaju obični građani.
Nasilje, psovke, golotinja i seks rezultirali su i brojnim pritužbama, pa čak i pisanjem peticije da se takvi showovi zabrane. Regulatorno tijelo za elektroničke medije (REM) na sve te pritužbe donijelo je odluku da se takvi programi uživo mogu prenositi samo poslije 23 sata uz naznaku +18 godina.
Članica savjeta REM-a Olivera Zekić poručila je pak da se reality programi nigdje ne zabranjuju pa neće ni u Srbiji jer bi to bila cenzura.
Pogledajte tko su najveće hrvatske zavodnice
sto Hrvati vole seks... da gledaju ahahaha na Pinku