Ako ćemo po nečemu pamtiti ovu ljetnu i turističku sezonu, bit će to po činjenici da je Hrvatska u očima europske javnosti napokon postala party-destinacija. Zemlja u koju se odlazi u teškim, koronavirusom poharanim vremenima, kako bi se opustilo i zabavilo. Sve ono što godinama nije uspjelo turističkim zajednicama ili Ministarstvu vanjskih poslova, uspjelo je koronavirusu.
I to, paradoksalno, u sezoni u kojoj je bilo najmanje partyja na obali. No, europski turisti i mediji doveli su nas ovog ljeta na poziciju raja u EU, koji ima i onu presudnu notu bezobrazluka da otvori granice i omogući strancima da osjete taj raj u kojem živimo. Dakako, najbitniji su more i obala, ali kvragu, nakon što smo se godinama natjecali s Talijanima, Španjolcima i Francuzima, ove godine isplivali smo na vrh kao najpoželjnija bliskoeuropska turistička destinacija u kojoj fina hrana, čisto more – osim u Dubrovniku tu i tamo, ali tamo ionako nije bilo turista – i prijateljski raspoloženi iznajmljivači skupih apartmana osiguravaju mali predah od korone.
Dapače, dopustili smo turistima i da unesu nešto korone, znajući da će je nakon tjedan-dva i odnijeti tamo odakle su došli. Stoga su bile neumjerene i neduhovite sve one diplomatske smicalice kojima su nas Austrija, Slovenija i Velika Britanija, a od 1. rujna učinit će to i prijateljska velika Mađarska – koja je par puta u zadnje vrijeme posegnula baš za našim morem na nekim čudnim zemljopisnim kartama – stavljale na neke crvene liste i zabranjivale svojim građanima dolazak ovamo te ubrzale odlazak natrag. U trenutku kad smo napokon postali liberalni kao Švedska prije nekoliko mjeseci, pila se okrenula naopako, pa su nam predbacivali sve ono što su proljetos svi hvalili i ljubomorno gledali u “švedskom modelu” borbe protiv korone.
Očito su mjerila još uvijek različita, pogotovo kad susjedu ide dobro turistička sezona, a svi bi htjeli više gostiju na Bledu, Balatonu ili jezeru kraj Münchena. Manje od tristotinjak pozitivnih usred sezone kad su stotine tisuća turista kod nas, čak se i nije činilo pretjerano, iako je situacija riskantna, s obzirom na brojke koje su druge zemlje imale i još imaju s koronom. No, Kurzu smo ionako “zacapakirali” prijetnjom da nećemo doći na skijanje, a napravio je slično i novinar Felix Haselsteiner koji je u njemačkom Süddeutsche Zeitungu sve to prozvao “graničnim ludilom” i “velikom antieuropskom predstavom”. No, nismo ni mi bolji, pa smo zatvorili granice prema BiH i Srbiji iz kojih bi nam došla još koja stotina tisuća gostiju, a sad se bunimo da oni zatvaraju prema nama?
No, možda je najjednostavnije rekao sam Plenković prije desetak dana kad je novinarima izjavio “napravili smo dobar biznis, očekuje se još turista”. I upravo u tom neideologiziranom biznisu krije se najbolje postignuće recentne sezone u kojoj se mislilo na novac, a ne na ideologiju. Pa će biti lakše, barem psihološki, kad dođe jesen, a mi se sjetimo da smo dva mjeseca bili prvaci u partyjima i omogućili dedramatizaciju bliskim turističkim hodočasnicima iz Europe. A onda i nekim udaljenim, recimo Britancima, koji su počeli stizati i u Dubrovnik dok ih njihovi ljubomorni nisu vratili nazad prijetnjom crvenim kartonima i samoizolacijom. Tad je već bilo kasno, jer ne znaju da turizam kod nas ionako staje nakon Velike Gospe, no, hrvatska obala već je proglašena raskalašenim party-odredištem, premda je partyja više bilo na Alki, svadbama i misama nego na festivalima. Ukratko, ono što su Ibiza, Costa Brava ili francuska rivijera desetljećima, napokon se dogodilo i nama, postali smo europski vragolani, bad boy ili bad girl ljetne sezone, iako zapravo nismo napravili nikakav kvalitativni pomak. Za imidž ne može bolje, ostaje nam samo to iskoristiti i idućih godina, očito nam paše to hedonističko rebrendiranje zabranjenog voća.
Je, je, mise i svadbe su vam trn u oku