Nedugo prije početka Svjetskog prvenstva u Rusiji, neka tri mjeseca prije, sjedio sam na terasi poznatog i do sada često spominjanog kafića Charlie, s Ćirom Blaževićem i glavnom urednicom web portala specijaliziranog za gastronomiju i ugostiteljstvo; Sanjom Simić. Ćiru je zanimala preporuka restorana u koji bi mogao izvesti svoju gospođu suprugu kada dođe iz Švicarske, a Sanja, ljubazna kakva jeste, preporučila mu je neka tri restorana. Ne mogu se točno sjetiti, ali mislim da je bilo riječ o svega nekoliko metara od nas udaljenom Vinodolu, Noelu kod Džamije i AB OVO u Bukovačkoj, u kojemu je tada glavni kuhar bio najtalentiraniji mladi kuhar svoje generacije Filip Horvat. Ćiro je sve tri preporuke zapisao u svoj mali, personalizirani notes, pa ukoliko bude baš nekoga zanimalo, mogu naknadno provjeriti je li baš o tim navedenim ugostiteljskim objektima bilo riječi.
Elem, u tom trenutku naš razgovor prekinuo je vidno dobro raspoloženi i ni malo zabrinuti izbornik Hrvatske nogometne reprezentacije; Zlatko Dalić. Šetao je gradom u kožnoj jakni i sa širokim osmijehom na licu. Doimao se kao da nema niti jednu brigu na svijetu. Pristojno se ispričao što nas prekida u razgovoru, rukovao se sa svima prisutnima, a s Ćirom i izljubio. Prišapnuo mu je kako će ga za dan-dva kontaktirati oko nekih nedoumica koje još ima po pitanju reprezentativnog kadra te zatražiti savjet, a onda je produžio - kako ću tek kasnije shvatiti - u HNK na dodjelu Večernjakove ruže.
Da ste me tada, u tom trenutku između Ćirinog zapisivanja restoranskih preporuka u personalizirani notes i upoznavanja s tada novim reprezentativnim izbornikom pitali kako će Hrvatska proći na tom Svjetskom prvenstvu u Rusiji, rekao bih da ćemo za početak od Nigerije popiti tricu, a nakon toga će biti samo još gore.
Za jednog izbornika je, naime, nedopustivo biti tako opušten i dobro raspoložen svega par mjeseci prije početka Svjetskog prvenstva. Morao je, barem po mom shvaćanju nogometa, ali i života, biti veoma zabrinut.
“Pa ja sam zabrinut...”, obratio sam se Ćiri tražeći potvrdu svog razmišljanja, “kako to da on nije?”
“Nema se on što prešetavati centrom grada!”, poentirao sam snažno, a to da namjerava ići na Večernjakovu ružu nisam htio ni komentirati - ipak pišem za te novine.
Legendarni Ćiro ignorirao je sva ta moja tumačenja, ne želeći valjda bilo što reći protiv svog bivšeg učenika, prijatelja i izbornika kojega podržava. Bio je, valjda, uvjeren da to neće utjecati na našu igru u Rusiji. Onda su na red došle prijateljske utakmice u SAD-u i tu tricu koju ranije spominjem smo, eto, popili tamo. To jest, dva gola od Perua i umjesto trećeg gola, dosta kritika oko puštanja igrača da se vrate u Europu. Dalić se odjedanput ponovno zabrinuo i to je već rezultiralo boljom trećom utakmicom te pobjedom protiv Meksika.
Nakon toga uslijedile su još dvije prijateljske utakmice, a kako je njegova zabrinutost rasla, tako sam ja bio sve optimističniji što se tiče našeg plasmana na prvenstvu.
Vjerovao sam, naime, da će te novonastale bore na tom inače dobroćudnom licu rezultirati i ozbiljnijem pristupu. A, upravo to se, podsjetit ću vas, i dogodilo...
Protiv Nigerije je bila tvrda utakmica, ali glatka pobjeda, a Argentince smo nadmoćno pregazili. Debakl argentinske reprezentacije na ovom prvenstvu i kraj Messijevih snova o osvajanju istoga, započeo je upravo s nama. Naravno da smo onda pobijedili i Island, a ni Danci i Rusi nisu imali nikakvu šansu protiv nas. One prepotentne Engleze, da spomenem i njih, poslali smo praznih ruku kući pa više nikada nigdje na svijetu, nije potrebno objašnjavati gdje je i, što je Hrvatska. Svi sad znaju da smo mi - pazite molim vas ovo i povjerujte odmah u to - finalisti Svjetskog prvenstva! Ubuduće će nam se obraćati s poštovanjem, uzvikivati Modrićevo ime kada čuju odakle smo, u još većem broju posjećivat će zemlju finalista prvenstva i - zahvaljujući dobrim igrama, bez nekog simuliranja i odugovlačenja, te simpatičnosti igrača - svugdje ćemo biti dobrodošli i rado viđeni. Imidž cijele nacije, barem sam se tako nadao te davne 2018. g., nakon ovog prvenstva drastično će se promijeniti na bolje.
Taj naš veličanstveni reprezentativni put, uzgred kazano, za vrijeme kojega smo poharali cijeli svijet osim Francuske, a i njih smo trebali, gledao sam u jednom od na početku teksta spomenutih i preporučenih restorana u centru. Ne mogu se više sjetiti kojemu, ali ako bude potrebno pogledat ću u Ćirin personalizirani notes…
Društvo je bilo isto kao i ono u Charlieju kada je naišao vidno dobro raspoloženi Dalić, a samo Ćiro Blažević je naposljetku sve zasluge za uspjeh u Rusiji pripisao isključivo njemu. Jer, kako to Ćiro kaže, trener je najvažniji! Sanja i ja smo, međutim, znali da ništa od toga ne bi bilo moguće da uoči prvenstva nije navratio do nas u centar grada gdje smo ga upozorili na taj simpatični osmijeh koji je pod hitno morao maknuti s lica.
Najvažniji su ipak, barem je to moja deviza, savjeti iz centra!
Sve ovo pišem jer sam ga neki dan ponovno vidio. Izbornika Zlatka Dalića. Na Europskom trgu jeo je Häagen-Dazs sladoled i, iako je zasigurno uživao u okusu jer još uvijek u centru grada nisam pojeo bolji sladoled od toga koji nudi taj američki lanac, doimao se poprilično zabrinuto. Reprezentacija je upravo odigrala dvije prijateljske utakmice u kojima nije uspjela pobijediti slabašne Zmajčeke, a s Bugarima koji još od vremena Hrista Stoičkova i Lečkova nisu sastavili dva kvalitetna dodavanja namučili smo se kao da je Brazil. Daliću se, sasvim sigurno, nakon tih utakmica nametnulo više pitanja o početnom sastavu nego što je dobio odgovora…
Njegovo lice davalo je to svim prolaznicima po Europskom trgu jasno do znanja. Bilo mi je to drago vidjeti dok sam upravo tim putem prolazio prema Jelačić platzu jer, evo, dijeli nas svega par mjeseci od Svjetskog prvenstva u Kataru, a posljednji put kada sam ga vidio ovako zabrinutoga odveo nas je do samog finala. Nije isključeno da isto ponovi i ove godine, a ja sam, za svaki slučaj, već rezervirao stol kod talentiranog chefa Filipa Horvata. Samo ne više u AB OVU, kako me upozorava Sanja Simić, a Ćiro Blažević upisuje u svoj personalizirani notes, već u njegovom novom restoranu Theatriumu…
Predstoji nam, čini mi se, sjajna predstava!
VIDEO Ivana Kindl progovorila o svojoj borbi s bolesti
