Posljednjih je godina 33-godišnji Amar Bukvić postao jedan od najzaposlenijih glumaca mlađe generacije. Redovito ga gledamo na kazališnim daskama njegove matične Gavelle, ali i na gostujućim predstavama, a uz to snima i sapunice pa je gotovo nemoguće naći onu u kojoj se ne pojavljuje.
Tko rano rani...
A trenutačno ga možete gledati od ponedjeljka do četvrtka uključite li u 20 sati program RTL-a na kojem se prikazuje serija "Vatre ivanjske", u kojoj Amar glumi negativca Leona. S bogatom kriminalnom prošlošću i ambicijama u čijem ih ostvarenju ne sprečava ni tuđa nesreća, Leon pokušava ostvariti vlastitu sreću. Nije ovo prvi put da Amar igra negativca i da je pritom jako uvjerljiv.
– Glumci uglavnom vole uloge negativaca jer su u dužim formatima poput sapunica to likovi koji pokreću radnju. Ipak, prema mojem mišljenju i iskustvu, nije točno da su uloge negativaca zahvalnije. Mene su često dopadale takve uloge, ali to ne znači da ih preferiram niti uvijek negativce doživljavam samo kroz to što su isključivo negativci. Pokušavam u takvim likovima naći kompleksnost – kaže Amar, koji se na setu serije najviše druži sa svojim bliskim prijateljem Filipom Juričićem.
– Serija nam je poslužila i da se družimo malo više jer smo inače obojica bili na sto strana. Uvijek kada se snimaju serije osjećate se kao da ste dobili neku novu obitelj, svi se intenzivno družimo, ali to prestane sa snimanjem pa neke ljude ni ne vidim do novog zajedničkog projekta – kaže Amar koji se, s obzirom na broj sapunica u kojima je glumio, navikao na ritam koji one zahtijevaju. Tekst uči bez muke, a ni rana ustajanja nisu ono što su nekad bila.
– Snimanje serija posao je kao i svaki drugi. Kad ulazim u takav projekt i psihički se pripremim za njega, znam da ću ustajati rano te snimati i po 12 sati dnevno. Ali i na to se čovjek navikne, a rano ustajanje ostane navika i nakon završetka projekta, što nije loše – opisuje Amar svoj glumački život.
Slatki zadaci
Ideja o tome da će biti glumac u njegovu slučaju nije bila dječja želja. Kaže, više je došla nekako spontano, ali ne i neočekivano.
– I tata je glumac pa smo sestra i ja cijeli život bili vezani uz kazalište. U srednjoj sam se školi tražio kao i svaki tinejdžer, ali gluma mi tada nije bilo nešto što sam vidio kao životni poziv. Ipak, nitko nije bio sretniji od mene kada sam glumu upisao – prepričava Amar.
Zasigurno nitko nije bio sretniji od njega ni 8. ožujka ove godine kada je na svijet došao njegov sin Aman.
– Koliko god to zvučalo kao floskula, rođenje sina učinilo me drugačijim. Sve se promijenilo. I meni i supruzi Almi on je postao centar svijeta, sve se vrti oko njega i on je gazda u kući. To je najljepši osjećaj na svijetu – nježno kaže glumac.
Očekivano, promijenile su se i njihove životne navike, ali Amar kaže da se on i njegova supruga trude imati život kakav su imali i prije.
– Sina već navikavamo na to da ga čuva baka, svi su nam spremni pomoći pa mi stignemo i izaći. Učit ćemo ga da se navikava na različite uvjete tako da s njim možemo čim prije nekamo otputovati – kaže glumac koji nikada nije skrivao želju da postane tata.
– Kad doznate da ćete postati otac, bude malo čudno, možda čak i zastrašujuće jer čovjek uvijek misli kako je premlad i da možda nije spreman. S druge strane mislim da je u svima nama zapisano da se trebamo ostvariti kao roditelji, ja sam to u sebi prepoznao – objašnjava Bukvić.
Kada je riječ o njegovoj supruzi Almi, s kojom je uplovio u bračnu luku u lipnju prošle godine, još je davno govorio da je vidi kao majku svoje djece, a ona je, kaže glumac, već u prvim danima majčinstva njegova očekivanja i ispunila.
– Da, zbilja ih je ispunila. Alma se odlično snalazi i zaista je najbolja mama na svijetu, iako vjerujem da to kaže svaki suprug – uz osmijeh će glumac.
Djetetov plač, hranjenje, mijenjanje pelena... sve tu to slatki zadaci u obitelji glumca i PR stručnjakinje.
– Jednom pelene mijenja Alma, drugi put ja. Moram priznati da mi to nije nikakav problem – otkriva Amar, koji će ipak odsad i svoje poslovne obveze krojiti prema obvezama svoje obitelji.
– Naravno da razmišljam kako ću kombinirati posao s privatnim životom. Ne želim biti tata kojeg nikad nema, ali zasad nisam morao odbiti nikakav projekt, vidjet ćemo kako će ići dalje. Želim biti sa svojom obitelji što više, to je najveće blago koje imam – kaže glumac.
Gluma ga kao posao u kojem je svaki dan neizvjestan, a financije ovise od projekta do projekta, ne opterećuje previše. Štoviše, pozitivno gleda na budućnost.
Umjetnost je postala luksuz
– Da sve može stati u jednom trenutku, može. Ali nekako vjerujem da kazalište nikad neće izumrijeti, borit ćemo se i mi glumci, i redatelji i dramaturzi da ono živi. S druge strane smatram da je ono ljudima i potrebno, vole gledati predstave, ali su im ulaznice u današnje vrijeme možda preskupe. Kad god su u mojem matičnom kazalištu Gavella ulaznice na akciji, ili pak u Noći kazališta kada stoje po deset kuna, red za ulaz bude do Ilice. To dovoljno govori – kaže glumac, a na pitanje je li umjetnost luksuz, sa zadrškom odgovara:
– Kod nas je luksuz otići u kino pa ljudi radije skidaju filmove s interneta. Kad stvari gledate tako, onda umjetnost možda i jest luksuz, ali ona to nikako ne bi trebala ni smjela biti.
>>Amar Bukvić: Ljubav mi ipak najbolje podiže samopouzdanje
ko je ovaj ?