Za Amerikance jedan je od najvećih praznika Thanksgiving, odnosno Dan zahvalnosti, svake treće nedjelje u studenome, a 39-godišnja hrvatska glumica Leona Paraminski zajedno sa suprugom, doktorom elektrotehnike Tinom Komljenovićem, provela ga je u obiteljskoj atmosferi u domu svojih američkih prijatelja.
Naime, bračni par iz Zagreba već četiri godine živi u Santa Barbari, idiličnom kalifornijskom gradiću najpoznatijem po istoimenoj sapunici i ljubavnoj priči njezinih glavnih aktera, policajca Cruza i bogate nasljednice Eden. Leona i Tin ovdje uspješno grade karijere: Tin mladog poduzetnika i znanstvenika na kalifornijskom sveučilištu (University of California Santa Barbara), a Leona glumačku i profesorsku karijeru na Santa Barbara City Collegeu.
– Dvaput tjedno, utorkom i četvrtkom, predajem glumu pred kamerama, a ovaj semestar imam 18 studenata. Radimo razne stvari, na početku semestra obrađivali smo monologe, a poslije se najviše bavimo radom na scenama, pristupom glumi i tehnikama. Učim ih i kako se u kratko vrijeme što bolje i efikasnije pripremiti za audicije. Zanimljivo im je što sam i sama glumica, većina njih “zaguglala” me i nerijetko me propitkuju o mojoj karijeri, filmovima koje sam snimila, glumačkom iskustvu... Htjela sam imati dovoljno vremena za svoje projekte, audicije i druženja, tako da sam pristala na “part-time job”, a i mojim nadređenima na fakultetu sviđa se što uz predavanja i dalje aktivno glumim – rekla je glumica podrijetlom iz Vrbovca, koja je izravno s predavanja iz Santa Barbare došla na premijeru hrvatskog filma “Osmi povjerenik”, održanu prije tjedan dana u slavnom Egyptian Theatreu u Los Angelesu.
To je ujedno bila i prilika da Leona vidi svoje kolege i druži se s njima na svečanom partyju nakon projekcije filma, o kojem ima samo riječi hvale:
– Film je sjajan, duhovit, svi su glumci bili odlični, pogotovo trojka Frano Mašković, Borko Perić i Nadia Cvitanović, a posebno mi se svidjela atmosfera u filmu. Prisutna je neka posebna magija koju filmskim jezikom divno na platno prenosi redatelj Ivan Salaj, koji je jedan od najtalentiranijih domaćih režisera i bit će mi jako žao ako sljedeći film snimi tek za deset godina. Priča je predivna, neke su stvari promijenjene u odnosu na izvorni rukopis i roman Renata Baretića, no vrlo je teško napraviti dobru adaptaciju knjige. A Ivan je u tome potpuno uspio: finim detaljima dočarao je i prikazao otočki mentalitet, ali i humor kroz jezik. Dva su sata proletjela. Plakala sam i smijala se u isto vrijeme.
U utrci za nominaciju za Oscar u kategoriji najboljeg filma na stranom jeziku Leona kao jedinu prepreku vidi jezičnu barijeru i dodaje da se boji da bi se dosta humora i nekih lijepih jezičnih nijansi moglo izgubiti u prijevodu.
– Dijalekt se, na žalost, ne može prevesti tako dobro i tako točno, pogotovo Borkove bravure s jezikom koje su jednostavno očaravajuće. Ono što je nama smiješno, Amerikanci možda neće shvatiti. Amerikanci imaju drukčiji mentalitet: Europljani su vrlo direktni i brže se socijaliziraju, a Amerikanci su nekako više u rukavicama, čak su i prepristojni i uvijek politički korektni – kaže Leona Paraminski, koja je svoj engleski uistinu izbrusila i govori ga gotovo bez akcenta.
To joj je priskrbilo i dvije glavne uloge u američkim indie filmovima: “Interference”, u kojem glumi s Bruceom Thomasom i Tomom Wisdomom, te “8 Winds”, u kojem joj je partner Tom Sizemore, a na proljeće će glumiti u kratkom filmu redatelja Michaela Aloyana.
– Priča se temelji na iskustvu dvoje imigranata u Americi, o njihovu preživljavanju u surovom kapitalizmu i borbi za egzistenciju. Nadam se da će se uskoro financijski zatvoriti konstrukcija za film “Bone Yard Dance”, u kojem bih igrala glavnu ulogu. To je isto nezavisan film koji počiva na odnosu dvoje ljude, dosta je isprepletene radnje iz prošlosti sa snovima i narkomanskim iluzijama glavnih likova, čija je ljubav do te mjere razorna da se međusobno uništavaju – otkriva glumica planove u svojoj karijeri, za koju će skromno reći da je njome poprilično zadovoljna. Ljetos je snimila i kratki film “Variables” s Mirom Furlan, koji je trenutačno u postprodukciji.
Kada se prije četiri godine sa suprugom iz Zagreba doselila u Ameriku, čekao ju je potpuno novi početak: od traženja i opremanja stana, snalaženja s papirima, pregovorima s glumačkim menadžerima i agentima, pa sve do satova govornog engleskog, audicija, upoznavanja novih suradnika, traganja za novim projektima…
– Iako sam zadovoljna, normalno je i u ljudskoj prirodi da uvijek mislim da mogu bolje. S druge strane, kada sam tek došla, počela sam od nule: u državu u kojoj je milijun glumaca, u L. A. gdje svatko sanja o zvjezdanoj karijeri, gdje nije presudna moja karijera koju sam ostvarila u Hrvatskoj u kojoj sam izgradila svoje glumačko ime... Najbitnija je vjera u sebe i upornost, ali potrebno je puno vremena da se stvari poslože. Uostalom, prvih godinu i pol bavila sam se papirologijom, htjela Tinu i sebi stvoriti dom, tako da sam se na glumu usredotočila tek zadnje dvije i pol godine, i uspjela sam snimiti tri filma, igrati u predstavi i počela predavati na fakultetu. Zapravo, uopće nije loše – smije se Leona, koja će toplu kalifornijsku zimu zamijeniti “domaćim terenom”.
Dobila je ulogu u serijalu “Sjenke nad Balkanom” Dragana Bjelogrlića, o čemu još ne smije iznositi detalje, no sigurna je da će od prosinca do veljače biti na setu u Beogradu.
– Jako me veseli što ću blagdane provesti s obitelji i prijateljima u Vrbovcu i Zagrebu, a i Tin će doletjeti iz Amerike. Veliki mi je izazov uloga u Draganovu serijalu, pogledala sam prvu sezonu i oduševila se. I onda se na proljeće ponovno vraćam američkim projektima i kući u Santa Barbaru, jer je to ipak moj i Tinov dom – priznaje glumica, koja u slobodno vrijeme ide na jogu, trči na plaži, druži se s prijateljima, kuha i poziva goste na večere s hrvatskim specijalitetima, čita i piše scenarije te radi na svojem autorskom projektu – kratkom filmu koji će probati producirati i režirati sljedeće godine.
