Odrastajući u siromašnoj afroameričkoj obitelji 1960-ih u Mississippiju, Oprah Winfrey nikada nije zamišljala kako će izgledati njezin budući suprug i djeca niti je maštala o udaji. Umjesto razmišljanja o životu kućanice koja će u potpunosti biti posvećena brizi za obitelj, što su priželjkivale mnoge djevojčice iz susjedstva, Oprah je u djetinjstvu bila zaokupljena mišlju da će, kad odraste, biti netko koga će slušati cijeli svijet.
Trebala je biti služavka
– Nisam znala hoću li biti propovjednik u crkvi, učiteljica ili nešto slično, ali ideja da ću postati kućanica nikada mi nije pala na pamet – kaže Winfrey. No, da bi ostvarila svoje snove, trebala je pobjeći od života koji joj je unaprijed bio nametnut.
– Moja majka i baka bile su služavke, a moja prabaka bila je ropkinja. Najveća bakina nada bila je da, kad odrastem, budem služavka u bjelačkoj obitelji koja će biti dobra prema meni – sjeća se najmoćnija i najbogatija žena svijeta zabave. Oprahina baka nije ni sanjala da će se u nadolazećim desetljećima Afroamerikanci izboriti za sva ljudska i građanska prva koja imaju i bijelci, i da će njena unuka doživjeti da čovjek tamne boje kože postane predsjednik SAD-a. Za njezina života najveća čast koju je crnac mogao dobiti bila je da postane batler u Bijeloj kući. Upravo ovom povijesnom pričom bavi se biografska drama “Batler”, a sve o svojoj ulozi supruge batlera američkih predsjednika u filmu koji nikoga neće ostaviti ravnodušnim, te rasizmu koji je osjetila na vlastitoj koži Oprah Winfrey ispričala nam je u ekskluzivnom intervjuu. Povodom emisija “Oprino novo poglavlje” i “Oprah predstavlja: Master Class” koje od ove jeseni u Hrvatskoj ekskluzivno gledamo na TLC kanalu otvorila je dušu.
– Oči mi zasuze kad pomislim kako je Amerika čudesna i predivna zemlja! Gdje je drugdje u svijetu čovjek za svoga života mogao svjedočiti linčovanju crnaca i dolasku Afroamerikanca na čelo Amerike? - puna ponosa govori 59-godišnja TV voditeljica. “Batler” je utemeljen na istinitoj priči, a prati životni put Cecila Gainesa (Forest Whitaker) koji je odrastao 1920-ih kao poslužitelj bijele obitelji. Oslonivši se na vlastite sposobnosti, počinje raditi kao batler tako efikasno i kvalitetno da 1950-ih dobiva posao u Bijeloj kući. Tamo je Cecil služio brojne američke predsjednike te postao pasivan svjedok američke povijesti. Dok njegova vlastita obitelj prolazi kroz razne životne nedaće, Cecil se pita može li i on bar djelomice mijenjati svjetsku povijest. Oprah igra Whitakerovu ženu Gloriju Gaines, punu različitih interesa i strasti prema životu, ali prisilno obuzdanu represijom toga doba koja ju je činila gotovo nevidljivom.
– Gloria je samo dvije generacije iza mene i jako me zainteresiralo to vrijeme kada su žene morale potiskivati svoje snove i želje te su morale podlijegati društvenim obrascima prema kojima je žena vrlo jednostavna ličnost kojoj su jedina briga uredna i čista kuća i briga o djeci. Gloria nikada nije mogla reći što osjeća, što želi raditi, nikome nije otkrila svoj san da ima vlastitu krojačku radnju, sve je to morala potisnuti. Čitajući scenarij, pomislila sam koliko sam sretna što sam rođena 1954. i što nikada nisam morala biti nevidljiva – ispričala je Oprah. Svjesna je, nastavlja, da je rasizam i danas vrlo izražen u Americi, a i ona sama nedavno je bila žrtva rasizma, ali ne u SAD-u nego u Švicarskoj. Za nedavnog posjeta Zürichu otišla je u jednu skupocjenu trgovinu gdje je prodavačica nije prepoznala i nije joj htjela pokazati torbu rekavši joj da je preskupa za nju. Jedna od najbogatijih žena svijeta tog se događaja prisjeća sa smijehom.
– To mi je bilo jako neobično jer ljudi inače budu vrlo uzbuđeni kad me sretnu u šopingu! Čak sam bila odjevena u kostim Donne Karan i imala svježe opranu kosu jer u takvim finim dućanima prodavači često gledaju kako izgledate – s daškom cinizma govori Oprah. Kada je prodavačici rekla da želi bolje pogledati torbu koja joj se sviđa, trgovkinja ju je na sve načine pokušala odbiti. Počela joj je pokazivati jeftinije torbe, a čak joj je rekla da je to torba koju je Tom Ford dizajnirao za glumicu Jennifer Aniston i zašto bi je onda uopće i željela.
– Pomislila sam bih li nazvala Toma ili Jennifer jer ih oboje poznajem, ali kada sam doznala cijenu torbe, shvatila sam da je zaista ne bih kupila. Koštala je 38.000 dolara – ispričala je Oprah. Neljubaznu trgovkinju Oprah je na kraju ljubazno pozdravila i dostojanstveno izišla iz dućana. – Nisam željela napraviti incident. Ovakve stvari ljudi tamne boje kože proživljavaju svakodnevno, ja ne samo zato što sam poznata. Prate ih dok hodaju trgovinom kao da nemaju što raditi ondje – kaže. Winfrey je sličan rasistički napad doživjela i 1990-ih u New Yorku kada je nisu željeli pustiti u jedan butik.
Ne rađamo se kao rasisti
– U butiku su mi rekli da su ih opljačkala dva tamnoputa transvestita i da su mislili da se jedan od njih vratio. To mi baš i nije kompliment – smije se Oprah. Na pitanje misli li da se rađamo kao rasisti strastveno odgovara:
– Ne! Sviđa mi se ovo pitanje! Apsolutno ne! Rasističko ponašanje se uči. Stavite li djecu različite boje kože u istu prostoriju, ona će se predivno slagati i igrati jedni s drugima, osim ako nisu pod utjecajem mišljenja svojih roditelja o boji nečije kože. Uvjerena sam da kada bismo živjeli u svijetu u kojemu je svaki čovjek drugačije boje kože, a nitko nema nikakve negativne osjećaje prema tome i kada vam nitko ne bi rekao da je nečija boja kože drugačija od vaše, rasizam ne bi postojao.
Usporedno s angažmanom u “Batleru”, snimala je i novu sezonu talk-showa “Oprino novo poglavlje” koji ponedjeljkom od 20 sati gledamo na kanalu TLC. U emisiji ćemo vidjeti Oprahine intervjue s najvećim svjetskim zvijezdama i uglednicima, među kojima su Rihanna, Lindsay Lohan, Justin Bieber... Nema zvijezde koju kraljica talk-showa nije uspjela posjesti u stolicu nasuprot svoje i izvući iz nje intimnu ispovijed.
– Prije svakog važnijeg intervjua, prije nego što se kamere upale, pitam sugovornika što želi postići ovim intervjuom jer mu ja mogu pomoći da ostvari tu namjeru. Svojim gostima kažem da ne želim da odu usred intervjua jer su rekli nešto što nisu željeli ili zato što im nisam postavila pitanje koje su željeli da ih pitam. Kad započnemo razgovor, nisam nametljiva i nasrtljiva i dopustim im da kažu ono što žele – zaključila je Oprah.
