"Obrana i zaštita"

Poetična priča o gubitku sebe s kojom se lako poistovjetiti

obrana (1)
Foto: "Obrana i zaštita"
1/4
22.09.2013.
u 09:00

– Malo je filmova koje pamtim po atmosferi potpunog mira, gdje se imalo vremena koliko hoćete za ono što će ljudi na kraju gledati, a “Obrana i zaštita” imala je sve to. Scenarij filma bio mi je neodoljiv..

Najbolji film, najbolji glumci, najbolji redatelj... sedam Zlatnih arena na filmskom festivalu u Puli, nagrada na festivalu u Motovunu, u Sarajevu Srce Sarajeva... ne znamo treba li još išta da se nekoga uvjeri u kvalitetu filma “Obrana i zaštita” redatelja Bobe Jelčića koji 26. rujna konačno stiže u kina.

Radnja je smještena u poratnom Mostaru u kojem Hrvat Slavko (Bogdan Diklić), čovjek koji je raspadom svoje zemlje izgubio sve što ga određuje, proživljava duboku psihološku dramu dok odlučuje otići ili ne na pogreb, točnije dženazu, prijatelju muslimanu.

– Priča mojeg filma usko je vezana uz ovo naše područje i uz političke sustave u kojima živimo. S druge, pak, strane, ona je dosta studiozan psihološki portret čovjeka koji u takvim okolnostima živi, a to nam je, nažalost, svima prepoznatljivo i ljudima se s filmom lako identificirati – pokušao je redatelj Bobo Jelčić kratko razložiti svoje mišljenje o tome zašto je film tako dobro primljen kod gledatelja i kritike. A o tome koliko mu nagrade osobno znače rekao je:

– Svaka je umjetnost upućena nekome, teži komunikaciji i traži feedback, a nagrade su feedback onih koji film gledaju, zato su mi i drage.

Onome što radi pristupa izuzetno ozbiljno, proces nastanka Bobina filma za svakog je glumcastvarni doživljaj fiktivne situacije, a o svom doživljaju glavni glumac Bogdan Diklić rekao nam je:

– Malo je filmova koje pamtim po atmosferi potpunog mira, gdje se imalo vremena koliko hoćete za ono što će ljudi na kraju gledati, a “Obrana i zaštita” imala je sve to. Scenarij filma bio mi je neodoljiv. On je sretna i spretna kombinacija svih žanrova kao što je i život sam miks toga svega, i doslovno me pukao u srce. Smijao sam se čitajući ga, žalio te ljude, poistovjećivao se s njima, ta stvar me se ticala i ticat će me se cijelog života. Eto, zato je uloga Slavka odabrala mene. Slavko je ustvari rob samoga sebe i ne vodi računa o tome kako ga osjećaju najbliži, sin i žena, nego što će reći neki Dragan i okolina. On je ekvilibrist između vlastite savjesti i koristoljublja, a film je duboko poetičan i prepun lirike kroz svađe ljudi koji se strašno vole – kaže Diklić.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije