Najpopularnija hrvatska mlada glazbenica Mia Dimšić slavonsku ravnicu ovoga je ljeta zamijenila jadranskom obalom, ali ne da bi plivala i sunčala se, nego da bi odradila svoju veliku ljetnu turneju. Još u travnju lansirala je singl “Do posljednjeg retka” koji je postao pravi ljetni hit.
Zaokružila je tako sjajnu priču oko svog debitantskog albuma “Život nije siv”, koji joj je donio šest Porina. Kantautorica iz Osijeka tako živi svoj san – putuje, resetira se uz čitanje ili slušanje glazbe u tišini, a osjeća se kao da je – na velikim praznicima. Istodobno, privatni život čuva daleko od očiju javnosti pa novinske stupce puni jedino pričama o svojoj glazbi, uz nju se ne vežu nikakvi skandali ili kontroverzije. Otkriva nam pak da ne može zamisliti da živi negdje izvan Hrvatske, ali voljela bi zasvirati svojim sugrađanima u Irskoj. I da, nimalo je ne zanima politika.
Na ljetnoj ste turneji, a tijekom srpnja i kolovoza u vašem je kalendaru čak 17 koncerata. Kako podnosite takav tempo?
Obožavam putovanja pa mi je sve to većinom uživancija. Više ne znam biti kod kuće dulje od tri dana. Naravno da ponekad zna biti naporno, ali to je životni put koji sam odabrala i ne bih na njemu promijenila ništa.
Stignete li se uopće okupati u moru?
Naravno, za more se uvijek nađe vremena. Svirke su u prosjeku svaki drugi ili treći dan u nizu pa u pauzama odem nekamo s bendom u privatnom aranžmanu ili se nađem s prijateljima koji su trenutačno na Jadranu. To je najbolji način za spajanje ugodnog s korisnim.
Kako na vašu glazbu reagira publika na Jadranu, u usporedbi s onom kontinentalnom? Ima li razlike?
Definitivno postoje razlike u mentalitetu, ali one se ne odnose nužno na obalu i kopno. I različiti obalni gradovi međusobno znaju biti potpuno različiti. Jako je zanimljivo vidjeti kako apsolutno svako malo mjesto ili grad nose nešto svoje unikatno i svaki put kad stanem na pozornicu moram to osjetiti i tome se prilagoditi. Ali generalno bih rekla da su ljudi s obale smireniji, opušteniji, tamo je sve laganini, tiho, polako…
Dok se mnogi vaši vršnjaci ljeti odmaraju i tulumare na Jadranu, vi na istoj toj obali naporno radite, i to vam nije prvo takvo ljeto. Osjećate li se ponekad kao da nešto propuštate?
Ne. Smatram se velikom sretnicom što mogu reći da svoj posao i ne doživljavam u potpunosti poslom. Stalno imam osjećaj kao da sam na nekim produljenim ferijama koje traju cijelu godinu, a u međuvremenu malo nešto i zasviram i družim se s publikom. Uvijek si uz to ostavim i tjedan dana za onaj pravi godišnji. To je onaj tjedan u kojem se potpuno isključim i samo se odmaram pa se stvarno ne mogu požaliti.
Kako punite baterije u stankama između koncerata? Što vas najviše opušta?
Nema mi boljeg nego izvaliti se na plaži i čitati romane, najčešće krimiće i trilere, navečer izaći s prijateljima, ali može i drukčije, ako mi dođe da cijeli dan provedem u sobi s omiljenom glazbom… Sve ovisi o trenutačnom raspoloženju.
Što trenutačno čitate?
Uzbudljivi krimić koji se zove “Iscjelitelj”. Kupila sam ga slučajno, na kiosku, da imam štivo za plažu, bio je prvo što mi je došlo pod ruku. Inače najviše volim trilere i krimiće, to mi nikad ne dosadi.
Muči li vas ikad usamljenost, što nije rijetkost u životima poznatih glazbenika s uspješnim karijerama?
Zasad ne, jako sam kratko u ovom poslu i stvarno uživam u svakom trenutku, još mi ništa nije stiglo postati rutina. Pomaže i činjenica da su mi dečki iz benda ujedno i druga obitelj, svi se brinu jedni za druge, vole se, a to nije baš česta pojava na estradi. Kad sjednemo u kombi i krenemo na neku sljedeću destinaciju, nema pretvaranja, nema suzdržavanja, možeš reći što želiš i biti ono što jesi, a to je u ovom emocijama nabijenom poslu jako bitno.
Slavonka ste koja, poznato je, voli domaću hranu. Biste li mogli zamisliti život bez kulena, kobasice ili slanine?
Pa možda će me sad ljudi mrziti, ali mogla bih. Volim sve navedene proizvode, ali nije da sam ovisnica, općenito nisam osoba koja ne bi mogla bez mesa. Ali da su dobri, dobri su.
Kuhate li?
Ne baš. Znam pripremiti neka najosnovnija jela. Nisam nikad imala razloga, a ni pretjeranog interesa naučiti kuhati. Možda mi to dođe u kasnijim godinama, kad se malo smirim.
Prepoznatljivi ste po country stilu odijevanja. Odakle ljubav prema takvom modnom izričaju?
Sviđaju mi se vintage stvari, zemljani tonovi, lepršavo, ali ni sama zapravo ne znam kako bih opisala taj stil. Odijevam se dosta jednostavno, kombiniram stvari u kojima se u tom trenutku najbolje osjećam. Sviđa mi se moda, ali ne pratim je pretjerano. Kad se odijevam za neke važnije prigode, uvijek radije taj dio prepustim profesionalcima, ponekad me to i zamara.
Koliko pratite politiku? Znate li nabrojiti imena, primjerice, pet hrvatskih ministara?
Nemam pojma. Uopće ne pratim. Znam samo ministra Marića jer smo se upoznali na nekom eventu i jako je simpatičan.
Nikada ne govorite javno o privatnom životu. Zašto javnost ne smije znati je li Mia Dimšić u ljubavnoj vezi?
Nije da ne smije znati, ali neće takve stvari nikad čuti od mene osobno. Smatram da tom dijelu života nije mjesto u medijima.
Što vas može na prvu osvojiti kod muškarca?
Zdravo samopouzdanje i originalnost.
Jesu li vam miliji mlađi ili stariji muškarci?
Svejedno mi je. Važnije je da smo mentalno istih godina.
Tražite li srodnu dušu u glazbenim vodama ili vjerujete da vas savršeno može razumjeti i netko izvan branše?
Uopće si ne postavljam granice u tom pogledu, sve može funkcionirati ako su osobe kompatibilne i ako se žele posvetiti tom odnosu.
Pjesme koje svirate i pjevate pišete uglavnom sami. Imate li ambicije okušati se jednom i u pisanju priča ili romana?
Kad sam bila mala, puno sam pisala prozu, imala sam jednu fazu u kojoj sam govorila da ću biti spisateljica. Svaki tjedan bih počela pisati neku priču, ali bih odustala nakon nekoliko poglavlja. Tako da to postoji u meni i ne bi me čudilo da mi dođe želja jednom kad se glazbeno ostvarim koliko bih htjela i ostavim si vremena za neke druge stvari.
Kada završite ljetnu turneju, planirate li odmor daleko od pozornice i svjetla reflektora ili ćete, primjerice, odmah utrčati u studio i možda pripremati nove pjesme?
Uzet ću si tjedan dana godišnjeg i otići na more, moram se malo resetirati. Već pišem nove stvari zajedno sa svojim timom i jedva čekam ući u studio i igrati se s njima. Prvi album sad je već iza mene i vrijeme je za nova ostvarenja.
Znači li to da vas iza intenzivnog radnog ljeta očekuje jednako naporna jesen?
Svakako neće biti puno vremena za predah, ali to mi i odgovara. Počinje nova radna sezona, i radio i TV polako oživljavaju, pripremam i neke jesenske koncerte, ali prioritet će biti snimanje novih pjesama, novi album. Onda vrlo brzo dolazi i blagdansko vrijeme, koje je opet puno adventskih i predblagdanskih snimki. Uvijek ima prostora za rad i napredak i drago mi je što su se stvari u mojoj karijeri vrlo brzo pokrenule te da neprestano imam priliku svirati za sve veću i brojniju publiku. Također mi je velika želja otići u inozemstvo i posjetiti neki veći studio. Sve je to zasad ideja, ali vjerujem da će biti prilike za realizaciju i prije nego što mislim.
Što nas očekuje na vašem novom albumu, najavljivali ste svojedobno i određene glazbene zaokrete, iznenađenja?
Neće biti nikakvih drastičnih zaokreta što se tiče samog pop country zvuka jer to je ono što volim, ali cilj mi je da se ipak čuje određeni odmak i osjete novosti. Ja sam se jako promijenila od snimanja prvog albuma, što je i prirodno s obzirom na sve što mi se dogodilo u životu. Zbog tog obilja događaja drukčije razmišljam i privatno i glazbeno, a najveća mi je želja da se ti pomaci čuju na novom albumu, u novim pjesmama. Same pjesme i dalje će biti moje životne situacije, kao i do sada, male priče koje me zaokupljaju, one u kojima se i moja publika prepoznaje. To je ono što je najbitnije, što me najviše zaokuplja.
Planirate li uskoro zasvirati u Irskoj, pred svojim iseljenim sugrađanima?
Jako bih željela da se dogodi i taj koncert, ali zasad ne postoje konkretni planovi vezani za to. Oduvijek sam željela posjetiti Irsku, a nisam dosad imala priliku.
Razmišljate li i sami ikada o selidbi iz Hrvatske?
Ne. Stvarno se ne mogu zamisliti drugdje, ne mogu vidjeti Miju koja ne živi u Hrvatskoj. Voljela bih izgraditi život s puno putovanja u inozemstvo, ali da mi baza ipak uvijek bude ovdje.
A razmišljate li ikada o selidbi iz Osijeka u Zagreb? Mnogi glazbenici kažu da nema “života”, tj. posla izvan Zagreba. Biste li iz metropole lakše dostigli i ostvarili svoje glazbene ambicije?
Vjerojatno neću cijeli život ostati u Osijeku. Kako sada stvari stoje, posao me jednostavno predaleko vodi i uskoro mi ta stalna putovanja više neće biti isplativa. Ali zasad je još prerano i ne razmišljam o tako velikim odlukama kao što je selidba. Ionako sam često odsutna, stalno na putu, da ni nemam neki pravi dojam gdje živim. Zasad mi tako odgovara, a što će dalje biti, vidjet ćemo.
Biste li ikad mogli zamisliti posao u uredu, s fiksnim radnim vremenom?
Prije nekoliko godina mislila sam da će tako nekako i biti kad završim fakultet, jer studirala sam prevoditeljski smjer engleskog i njemačkog. No, stvari su se drastično promijenile. Danas se ne mogu zamisliti u takvoj varijanti. Navikla sam se na dinamičnost, putovanja, nepostojanje bilo kakve rutine i mislim da bi mi nakon takvog životnog stila jako teško palo svaki dan biti na istom mjestu u isto vrijeme.
VIDEO Hrvatice vole prirodni look
Jako lijepa djevojka !