Prije 45 godina Pink Floyd objavili su album "Animals". Ovoga rujna pojavit će se kao izmijenjeno izdanje s novim stereo i 5.1 remiksevima, kao posljednji album Floyda iz sedamdesetih koji je prilagođen surround sustavu kućnih kina. Kako će zvučati može se provjeriti iz nedavno premijerno puštene snimke novog stereo miksa pjesme "Dogs" na streaming servisu Tidal.
Budući da spomenuta pjesma traje 17 minuta i zauzima skoro čitavu stranu nekadašnjeg vinila, radi se o prilično darežljivoj najavi iz tabora Floyda. S omotnicom njihovih stalnih dizajnera Hipgnosis, album "Animals" poznat je postao i po velikoj svinji, balonu koji je plovio iznad londonske elektrane Battersea Power Station radi fotografiranja omotnice, da bi na koncu kabeli popustili, a leteća svinja odradila tada Pink Floydima najveći marketinški posao.
S dokumentarističkim crno-bijelim fotografijama oronulih prostorija i zidova na unutarnjim stranicama omotnice, "Animals" je te 1977. simbolizirao otuđenje suvremenog svijeta. Dapače, pjesme s nazivima poput "Dogs", "Pigs on the Wing" i "Sheep", poput basni opisivale su ljudske karaktere životinjskim osobinama. Sasvim jasno, radilo se o socijalno i društveno intoniranoj ploči glavnog autora Rogera Watersa, s gitaristom Davidom Gilmourom, bubnjarem Nickom Masonom, koji je nedavno gostovao na Zagrebačkom velesajmu, i klavijaturistom Rickom Wrightom. Netipičan album Pink Floyda kod masovne publike nikada nije stigao do popularnosti ranijih megahitova "The Dark Side Of The Moon" i "Wish You Were Here", ili sljedećeg "The Wall". No, radilo se o autorski i svirački sjajnom, drugačijem albumu Pink Floyda koji u njihovom kanonu zauzima mjesto otprilike poput "Presence" u karijeri Led Zeppelina, objavljen godinu ranije.
Oba albuma u retrospektivi daleko su bolji, slojeviti radovi kojima je upravo njihova beskompromisnost tada značila, uvjetno rečeno, nešto teži put, barem u usporedbi s prethodnicima. Osobno mi pripadaju među draže i sadržajnije ploče obaju sastava, koji su se njima odmaknuli od dobitnih formula i izravnosti prošlih radova. Tada se od najvećih rock bendova baš i nije očekivalo da propitkuju poziciju na tržištu, kao što se i Rogeru Watersu prigovaralo da se kao (već tada) milijunaš bavi socijalnim temama i glumi društvenu angažiranost.
Danas bi se to objeručke prihvatilo i bilo znakom hrabrosti, umjetničke beskompromisnosti i angažmana protiv "trulog sistema". Doduše, jezičavi Waters kao vlasnik uspješne samostalne karijere i autor koncertnih spektakala "The Wall" i "Us + Them", s kojima je posjetio i Hrvatsku, i danas se zna zaplesti u vlastitim političkim stavovima, od bojkotiranja Izraela za vlastite turneje, do nedavnih provokativnih razmišljanja o ratu u Ukrajini.
No, te 1977. Waters je bio u naponu autorske snage, a bend u šestoj brzini, zbog čega je "Animals" sjajna ploča koja i pjesmama i svirački nudi pregršt izuzetnih rješenja. Od uvoda i izvoda s akustičnim minijaturama "Pigs on the Wing", preko spomenutog magnum opusa "Dogs", do produljene "Pigs (Three Different Ones)" i "Sheep" s druge strane ploče, album nema praznog hoda. Što potvrđuje i naknadna pamet, a nju uključuje i napokon dočekano reizdanje "Animalsa" (Warner/Dancing Bear) koje se 16. rujna pojavljuje na tržištu.
Na njemu će novi stereo remiks albuma, te remasterirani originalni album pratiti i novi 5.1 remiks, a velika popratna knjiga dio je delux izdanja, koje sadrži sve formate (vinila, DVD-a, CD-a i Blu-raya sa snimkama svih mikseva u visokoj rezoluciji). Sve nabrojano moći će se kupiti i odvojeno kao pojedinačna izdanja, što svima zainteresiranima daje mogućnost izbora, s obzirom na osobne preferencije i sklonosti vinilima, CD-ima ili blu-ray diskovima. Nakon prethodnih velikih boxeva "Dark Side Of The Moon", "Wish You Were Here" i "The Wall", na "Animals se čekalo najdulje, zbog višegodišnjeg neslaganja oko završetka dogovora koji je sprječavao baš Roger Waters.
Većinu tih pjesama Pink Floyd nisu svirali nakon turneje albuma "Animals" 1977., jer su nakon albuma "The Wall" početkom osamdesetih održali samo nekoliko tematskih nastupa u Londonu, New Yorku i Los Angelesu, izvodeći samo pjesme s tog megauspješnog projekta, da bi se potom originalna postava razišla. No, upravo su pjesme s "Animals" bile među najzanimljivijim dijelovima Watersove solo turneje "Us + Them" 2018. s kojom je bio i u Areni Zagreb, a koje prethodno nisu svirane pred publikom četrdeset godina. I na toj turneji Waters je opet jasno i glasno urlao na sve protivnike, s oštrim agitprop porukama na velikim videoekranima koje su "prale" mnoge, od Putina i Trumpa, do Staljina, Maoa i Georgea W. Busha. Upravo su dvije pjesme s "Animalsa", "Pigs (Three Different Ones)" i "Dogs", bile vrhunac zagrebačkog koncerta i poslužile kao oštre metafore za "svinje" i "pse" koji vladaju svijetom.
Waters se tada obrušio na političku vrhušku, završivši s izravnim agitprop natpisima poput "Trump je svinja" ili "Nema jebene šanse" kao odgovorom na pitanje "Da li da vjerujem Vladi?" iz pjesme "Mother", ali je sličnu temu započeo već u spomenutoj pjesmi "Pigs"" na albumu "Animals", sa stihom "White House charade you are". Osobno sam baš materijal s "Animals" čekao najviše, a 30-minutne "Dogs" i "Pigs (Three Different Ones)" bile su vrhunac koncerta onima koje ne zanimaju samo hitovi, skupa s golemim, inovativnim video ekranima koji su se spustili sa stropa po duljini cijele dvorane, od pozornice prema dubini dvorane, skupa s replikom nekoliko dimnjaka londonske elektrane Battersea Station koja krasi omotnicu albuma.
Smije li bogataš biti angažiran ili se radi o pozi? Je li art rock isto što i punk rock, a budući da nije, kakvi su mehanizmi djelovanja popularne kulture u različitim pojavnim oblicima? Odgovor na to pitanje danas je drugačiji nego u sedamdesetima, kad su u vrijeme "Animalsa" Pink Floyd radili uz rastuću britansku punk scenu, a pokazalo se da su joj nekim temama s "Animals" bili puno bliži nego se tada činilo. Dapače, dvije godine kasnije, 1979. imali smo The Clash s albumom "London Calling" i Pink Floyd sa "The Wall", na kojima se izravna Watersova angažiranost činila većom od nekadašnjih punkera iz The Clash.
Slično se dogodilo i prilikom prvog Watersova gostovanja u Zagrebu s programom "The Wall". Te 2011. u razmaku od par dana kod nas su nastupili sasvim različiti, ali podjednako angažirani Manu Chao i Waters, svaki na svoj način i u različitim glazbenim žanrovima. Tko je na kraju angažiran, Manu Chao ili Roger Waters, ili obojica? Kao i ranije, odgovor je nekima bio neprihvatljiv, jer su i Manu Chao i Waters nastupali s podjednako gorljivih pozicija zagovaranja oslobađanja od različitih pritisaka društva, ali su pri tome koristili različiti jezik i postupke, pri čemu je "stara kajla" Roger Waters često bio veća prznica i glasniji od mlađih kolega. Na albumu "Animals" je pod kapom Pink Floyda uspio pomiriti artističke ambicije i društveni angažman možda najprimjerenije u dugoj karijeri.
VIDEO: Najomraženiji lik na internetu Andre Tate ljetuje s Hrvaticama
