Neven Frangeš jedan je od naših najpoznatijih jazz glazbenika, no u ovom intervjuu za Večernji list govori u jednoj drugoj ulozi. Jazzist koji je svirao s mnogim velikanima tog glazbenog žanra, a ima iskustva u gotovo svim vrstama glazbe, ujedno je i predsjednik Upravnog odbora glazbene nagrade Porin koja se ovog tjedna dodjeljuje po 23. puta.. - Porin znam od njegovog početka, bio sam u privilegiranoj grupi onih glazbenika koji su te 1994. najprije sudjelovali, a onda i osvojili nagradu, u ovom slučaju za jazz izvedbu u duetu s Boškom Petrovićem.
Mlada hrvatska država dobila je tada i nacionalnu glazbenu (tada diskografsku) nagradu zahvaljujući energiji i viziji grupe ljudi – pokretača manifestacije u koju su uperene pogledi ne samo naši, nego i iz susjednih zemalja. Tada dakako nisam pomišljao da ću ikad sudjelovati u upravljanju Porinom, ali sam osjećao, kao i svi, stanoviti ponos da ga imamo. I znam ovo: Porin treba čuvati, i predati nasljednicima, on je svojina glazbenika i njihovih udruga-suosnivača, HDS i HGU, zajedno s nacionalnom kućom – HRT, reći će o Porinu Neven Frangeš.
Na koji se način onemogućuje sukob interesa u glasanju za Porine? Može li upravni odbor utjecati na glasanje?
Obzirom na pojavu tih teza u javnosti, moram odmah reći da je to teško zamislivo, a evo i zašto: za Porin glasa brojno glasačko tijelo, razasuto diljem Hrvatske. Oni glasaju praktički tajno. Glasove je uvijek prebrojavala odvjetnička kuća, i ono je provjerljivo – na zahtjev. Logika kaže: na takvo je tijelo nemoguće izvršiti organizirani pritisak koji bi ostao nezamijećen, a ni samo glasačko tijelo nema mogućnost dogovaranja – svak glasa sam, prema vlastitoj savjesti i struci. Postoji samo glasač, i postoji – nekad listić, a danas Internet – s lozinkom. Ako netko glasa za sebe – jedan je od preko 1000.. Ako ima i nekih prijatelja – nedovoljno je za osvajanje Porina. A Upravni odbor ne želi, ali i ne može utjecati na glasače baš nikako, a da se to ne vidi i ne zna.Upravni odbor je tu da se brine o proceduri, pravilima, da imenuje stručne komisije.
Upravni odbor ne broji glasove, i ne zna rezultate glasanja, kao ni javnost, sve do trenutka otvaranja koverti s imenima dobitnika na svečanoj dodjeli Porina. Često me neupućeni dobronamjerni ljudi pitaju zašto smo (ili nismo) dali nekome Porina? Odgovor: Upravni odbor Porina ne odlučuje o tome tko će dobiti Porina. Niti mu pada napamet lobirati. Apeliramo na profesionalnost kolega i novinara koji neoprezno iznose takve teze. Porin je otvorena i gostoljubiva kuća, naš tim je uvijek spreman dati informacije. Uz jedan jedini uvjet – treba samo pitati.
Koliko ljudi ima mogućnost glasanja za Porin, koliko od tog broja to čini aktivno? Na koji se način to čini i na koji se način to može provjeriti?
Glasača je u ovom trenutku oko 1300.odaziv je uvijek većinski, najmanje 60% je onih koji stignu glasati u zadanom roku, a glasanje je zaista opsežan zadatak. Sve je provjerljivo, a odgovorni su odvjetnička kuća i uprava Porina. Usprkos ponekom iznošenju teze o dirigiranom ishodu glasanja – službenih zahtjeva za provjerom nema, što govori dovoljno o toj stvari. Neven Frangeš jedan je od naših najpoznatijih jazz glazbenika, no u ovom intervjuu za Večernji list govori u jednoj drugoj ulozi.
Jazzist koji je svirao s mnogim velikanima tog glazbenog žanra, a ima iskustva u gotovo svim vrstama glazbe, ujedno je i predsjednik Upravnog odbora glazbene nagrade Porin koja se ovog tjedna dodjeljuje po 23. puta.. - Porin znam od njegovog početka, bio sam u privilegiranoj grupi onih glazbenika koji su te 1994. najprije sudjelovali, a onda i osvojili nagradu, u ovom slučaju za jazz izvedbu u duetu s Boškom Petrovićem. Mlada hrvatska država dobila je tada i nacionalnu glazbenu (tada diskografsku) nagradu zahvaljujući energiji i viziji grupe ljudi – pokretača manifestacije u koju su uperene pogledi ne samo naši, nego i iz susjednih zemalja. Tada dakako nisam pomišljao da ću ikad sudjelovati u upravljanju Porinom, ali sam osjećao, kao i svi, stanoviti ponos da ga imamo. I znam ovo: Porin treba čuvati, i predati nasljednicima, on je svojina glazbenika i njihovih udruga-suosnivača, HDS i HGU, zajedno s nacionalnom kućom – HRT, reći će o Porinu Neven Frangeš.
Porin je velika nagrada i nije ga lako osvojiti. Pogledajte svijet - Morricone je osvojio Oscara u 87. godini!
Na koji se način onemogućuje sukob interesa u glasanju za Porine? Može li upravni odbor utjecati na glasanje?
Obzirom na pojavu tih teza u javnosti, moram odmah reći da je to teško zamislivo, a evo i zašto: za Porin glasa brojno glasačko tijelo, razasuto diljem Hrvatske. Oni glasaju praktički tajno. Glasove je uvijek prebrojavala odvjetnička kuća, i ono je provjerljivo – na zahtjev. Logika kaže: na takvo je tijelo nemoguće izvršiti organizirani pritisak koji bi ostao nezamijećen, a ni samo glasačko tijelo nema mogućnost dogovaranja – svak glasa sam, prema vlastitoj savjesti i struci. Postoji samo glasač, i postoji – nekad listić, a danas Internet – s lozinkom. Ako netko glasa za sebe – jedan je od preko 1000.. Ako ima i nekih prijatelja – nedovoljno je za osvajanje Porina. A Upravni odbor ne želi, ali i ne može utjecati na glasače baš nikako, a da se to ne vidi i ne zna.Upravni odbor je tu da se brine o proceduri, pravilima, da imenuje stručne komisije. Upravni odbor ne broji glasove, i ne zna rezultate glasanja, kao ni javnost, sve do trenutka otvaranja koverti s imenima dobitnika na svečanoj dodjeli Porina.
Često me neupućeni dobronamjerni ljudi pitaju zašto smo (ili nismo) dali nekome Porina? Odgovor: Upravni odbor Porina ne odlučuje o tome tko će dobiti Porina. Niti mu pada napamet lobirati. Apeliramo na profesionalnost kolega i novinara koji neoprezno iznose takve teze. Porin je otvorena i gostoljubiva kuća, naš tim je uvijek spreman dati informacije. Uz jedan jedini uvjet – treba samo pitati. Koliko ljudi ima mogućnost glasanja za Porin, koliko od tog broja to čini aktivno? Na koji se način to čini i na koji se način to može provjeriti? Glasača je u ovom trenutku oko 1300.odaziv je uvijek većinski, najmanje 60% je onih koji stignu glasati u zadanom roku, a glasanje je zaista opsežan zadatak. Sve je provjerljivo, a odgovorni su odvjetnička kuća i uprava Porina. Usprkos ponekom iznošenju teze o dirigiranom ishodu glasanja – službenih zahtjeva za provjerom nema, što govori dovoljno o toj stvari.
Mislite li da broj glasača treba smanjiti ili povećati? Kako bi se bilo koja od tih odluka odrazila na odlučivanje o tome tko dobiva Porina?
Glasačko tijelo je ono što Porin bitno određuje – ne kao nagradu koju dodjeljuje žiri, nego struka u cjelini, i koja nije podložna osobnim utjecajima, koja je dakle demokratska. Sadašnje glasačko tijelo je brojno, i upravo to ga brani od mogućnosti pritiska. Mi svake godine prolazimo kroz taj popis, sve glasače ponaosob, dodajemo mlađe glasače, nove dobitnike Porina itd. To su sve ljudi koji se bave glazbom, kao glazbenici, skladatelji, pisci o glazbi, producenti, urednici... oni su - Porin. Oni koji zagovaraju smanjenje na recimo 200 ili manje glasača trebali bi se zamisliti nad tim što govore – jer možda je upravo to put koji vodi lakšem lobiranju i/ili pritisku na glasače? Možda je to smisao te ideje? Samo u klasičnoj glazbi ima preko 200 kompetentnih glasača, i na Porin se ne može gledati samo kroz „svoju“ kategoriju ili žanr. Kad je u konkurenciji preko 200 albuma, stotine radova, moramo razumjeti da imamo različitih mišljenja, ali Porina dodjeljuje preko 1000 glasača, a ne nečiji osobni odabir ili hir. Svakom od nas se ponekad učini da zna boljeg kandidata za nagradu, da je trebako podržati nešto novo, ili nešto klasičnije a vječno.... no, za svakog na Porinu mjesta ima, od alternativaca do klasičara, od tambure do avangarde, od klapa do jazza, i tu se doista Porinu ne može prigovoriti.
Porin je nagrada cjelokupne hrvatske glazbe, i klasične, i pop, i narodne, i jazza, i rocka... i to ga čini skupom cijele glazbene struke, struke koja inače (nažalost) živi odvojeno. Važan princip Porina je i taj da nema glazbenog rada koji ne može naći mjesto u Porinu. No, važno je ovo: sve je otvoreno, imali smo i imat ćemo tribine . savjete Porina, gdje su svi kolege dobrodošli s upitima i mišljenjima. Mi slušamo i čujemo argumente, a imamo i svoje dakako, svaka diskusija je vrijedna – i radi napretka i radi povjerenja koje je temelj Porina, čija regularnost nikad nije dovedena u pitanje, druga je stvar da li se nekome sviđaju rezultati. Od početka Porina zapisano je u Statut da će glasači prosuđivati umjetničke i produkcijske standarde, a ne tržišni uspjeh. Tržišni uspjeh se registrira na drugim mjestima, za to nije trebalo pokretati Porin. No, naravno, nitko nije protiv kad se dogodi da se glas publike i glas struke slože, a to i nije takva rijetkost… Porin postoji već 23 godine.
Koliko se način glasanja za nagrade promijenio danas u odnosu na njegove početke?
Načelno – nije, ali u realizaciji da, i to revolucionarno, Nekad se naime glasalo poštom, a danas imamo glasanje na Internetu, našu modernu aplikaciju u kojoj glasač nađe sve podatke, ali, vrlo važno, sada može i preslušati sve radove kandidata za nagradu. Tako da ono što nije čuo tijekom godine, ima dostupno „klikom“ na naslov. Stalno i uporno radimo na razvoju i osuvremenjivanju Porina.
Kako se može prijaviti za Porina? Kako se određuje koja će pjesma u koju kategoriju?
Na snazi su pravila po kojima se umjetnik može prijaviti sam, mogu novinari prijavljivati, ustanove, i naravno diskografi kao i dosad. Demokratizacija koju je donio Internet sad je potpuna, i nema zapreka između umjetnika i Porina. Stručne komisije, koje rade dugotrajno, predano i savjesno, a osobno sam nazočan radu komisija - pa znam o čemu govorim, određuju u koju kategoriju djelo spada, a u slučaju da djelo može u nekoliko kategorija, uvažava se dakako i glas i izbor autora. Glazba je žanrovski razgranata umjetnost, a opet – kao i svaka umjetnost, koji put se žestoko opire kategorizaciji, i to je složen posao, naročito kad se radi o „višeznačnim“ djelima, no to su ipak rjeđi slučajevi.
Sve se radi u skladu s pravilima struke. Svaka odluka ima svoje obrazloženje i o tome obavještavamo kandidate. Čest je prigovor da stalno isti izvođači i autori bivaju nagrađeni. Da li je to točno te ako jest mogu li se prepoznati razlozi zašto je tome tako? Moram ponoviti: rezultate određuje glasačko tijelo, a ne uprava Porina. Glasačko tijelo je brojno, i ono nije tročlani žiri koji se možda može u nekoj najboljoj namjeri dogovoriti – „idemo na promjenu“, ili „idemo na klasično“ itd. Ne, glasač Porina se ni s kim ne dogovara, nego je sam - sa svojim glasom i savješću, i glasa za ono što drži najboljim. Neki osvajaju puno Porina, neki malo manje... imao je Porin baš u novije vrijeme i neočekivanih dobitnika, što samo potvrđuje njegovu vjerodostojnost. Porin je velika nagrada, i – nije ga lako osvojiti, kolikogod su neki uspješni pa zbog njih to izgleda lako. Pogledajmo veliki svijet: legenda i gotovo simbol filmske glazbe, slavni Ennio Morricone je ovih dana u 87.(!) godini osvojio svog prvog Oscara. Nevjerojatno! Mnogo puta se poklopilo da je neki grugi majstor-skladatelj imao koji glas više. Tako je to u umjetničkoj profesiji. Dogodilo se. Niti je manji Oscar, niti Ennio Morricone. A pljesak je bio - veliki.
>> Francuski violinist Jean-Luc Ponty dobitnik je Porina za posebna dostignuća u glazbi
Samo jedan veliki BLJAK!!!