Legendarna sportska novinarka i komentatorica HRT-a Milka Babović napustila nas je u dan nakon Božića u 93. godini života. Posljednji ispraćaj Milke Babović održat će se u ponedjeljak 4. siječnja na zagrebačkom Krematoriju u 12:40 sati. Posljednji ispraćaj bit će održan sukladno epidemiološkim preporukama, a prema želji obitelji Babović će biti sahranjena u uskom krugu rodbine i najbližih prijatelja. Oproštajni govor na ispraćaju bi trebao održati i Aleksandar Stanković koji se emotivnom objavom na svom Facebooku oprostio od Milke.
- Dopisujemo se mailom. Ona najčešće pošalje neku Generalićevu naivu za uljepšavanje dana, a ja joj pišem o djetetu, kako raste i kako joj je svijet svakim danom sve veći. Milku Babović upoznao sam 2006., nećkala se hoće li mi doći u emisiju. Poslije smo postali prijatelji, povjerila mi se kako ju je emisija izvukla iz depresije, nekoliko puta pili smo kavu u Mercator centru i tu sam o Milki doznao svašta. Kao mlada cura, gotovo dijete, bila je bolničarka u Rumi, u rukama držala limenu zdjelu u koju su padali gnjili partizanski prsti, koje su doktori borcima sjekli kada bi se vraćali s fronta. Doznao sam i da se zaljubila u nekog Bugarina, pobjegla s njim u Bugarsku, postala mu ženom i vratila se u Jugoslaviju kada je shvatila da su snovi negdje drugdje; ispostavilo se u atletici i sportskom novinarstvu. Nakon toga o Milki se više-manje sve zna, a ne zna se možda još samo da je nakon umirovljenja odbila ponudu moćne telekomunikacijske kompanije da za pedesetak tisuća kuna snima reklame, uz obrazloženje: „Znate, ja jesam u mirovini, ali na neki način još uvijek sam obavezna svojoj matičnoj kući HRT-u, koji ne dopušta djelatnicima da snimaju reklame pa ću vas morati odbiti, jer kakav bih ja to primjer bila mlađim kolegama“. Naravno da Milku HRT više ničime ne obvezuje, ali to je takav soj ljudi, nema ih puno, pravilno su raspoređeni, kao martiri na nemirnom moru, što pokazuju gdje su luke i utočišta. A što se tiče same emisije, dosita se napričasmo Milka i ja, ali mi je posebno legla brutalna iskrenost u odgovoru na pitanje kakva je starost. „Dragi gospodine Stankoviću, starost je grozna i po dupetu bi trebalo nalupati svakoga tko maloj djeci tvrdi drugačije.“ I, eto, dok je starost grozna, Milku smo i dalje gledali u Plesu sa zvijezdama, kako svake godine u mirovini dobiva novinarske nagrade, prenosi iskustva na mlade novinare. U Plesu mi nisu bile drage marame s cvjetnim uzorkom, smijao sam joj se kad je kamera zatekne nespremnu dok pokazuje ocjenu plesačima, i volio sam je. U stvari lažem. Volim je. Ne znam trebam li sada nešto dodatno objašnjavati. Jednostavno je volim - istaknuo je u svojoj objavi Stanković.
Bivša atletičarka rođena je 27. listopada 1928. u Skoplju.U Zagreb dolazi na studij, a kao članica Mladosti, bila je atletska reprezentativka Jugoslavije, dvaput svjetska studentska prvakinja u trčanju na 80 metara s preponama. Na EP u Bernu, 1954., bila je peta na 80 metara s preponama. Uz to, 17 puta bila je prvakinja Jugoslavije, 27 puta rušila je državni rekord (u nekoliko disciplina), 26 puta bila je članica reprezentacije, dva puta prvakinja Balkana. Nekoliko godina, od 1958. uređivala je emisiju TV Zagreb „Telesport“, koja se poput nekog javnog okruglog stola aktivno bavila tjelesnom kulturom i sportom. Mnogi znani sportaši, treneri, pedagozi, liječnici i političari progovarali su u emisiji o rekreaciji, vrhunskom sportu, opasnostima, ljepoti, o dopingu... Zbog specifičnog načina komentiranja postala je zaštitnim znakom televizijskih prijenosa umjetničkog klizanja. Osim nebrojenih reportaža i javljanja sa svih sportskih događaja širom zemlje, kao reporterka i komentatorica radila je i na OI u Rimu 1960. i Münchenu 1972., na Zimskim olimpijskim igrama u Innsbrucku (1964. i 1976.), Grenobleu (1968.), a na ZOI u Sarajevu 1984. bila je zamjenica voditelja Press centra. Bila je aktivna članica Hrvatskog zbora sportskih novinara, a cijeli se život borila na uklanjanju predrasuda prema ženama.
