Ovakav odziv kolega, toliko topline, a istodobno tuge i boli ne pamtim od Šovine smrti – rekla je Minja Majurec nakon održane komemoracije Predragu Vušoviću u dramskom kazalištu Gavella.
Život na jednu kartu
U sat vremena koliko je komemoracija trajala glumci i redatelji izmjenjivali su se na pozornici, prepričavajući uglavnom smiješne zgode po kojima će pamtiti Pređu.
– Uvijek je imao neke svoje fore. Dok je igrala “Dolina sunca”, nazvao me sav uzbuđen i rekao: 'Moram ti reći nešto važno. Ne bih htio da te neka budala zaustavi na ulici i kaže da te žena vara s najboljim prijateljem'. Nema smisla da tako doznaš, bolje da ti ja kažem' – prisjetio se Kruno Šarić, koji je baš u “Dolini sunca” bio prevareni suprug.
– Živio je po načelu "dok dura, dura". Redovito smo se čuli, šalili na račun i moje i njegove bolesti. Mislim da je sve stavio na jednu kartu. Zadnje što mi je rekao bilo je da neće presađivati jetra. Bolje da je, rekao je, daju nekome tko je zaslužuje. Eto, takav je bio, plemenit – dodala je Minja Majurec.
Najdojmljiviji trenutak komemoracije bio je onaj kada je na pozornicu izašla Pređina 12 godina starija sestra Jasna. Sjetila se kako je skakala po krevetu kad je čula da je dobila brata i dodala da bi se raspuknula od sreće da je tada mogla znati koliko će joj radosti dati njezin mlađi brat.
– Kad sam znala nekome nešto prigovoriti, uvijek me ušutkivao i govorio: 'Nemoj, seko, svatko ima nešto što ne valja. Ne diraj u to, već u ono što je dobro'. Otišao je baš na moj rođendan – rekla je Jasna.
I tada su uslijedile sestrinske riječi zbog kojih je u dvorani nastao tajac, a bol i hrabrost osjećali su se u zraku.
– Odjenula sam crveno kao simbol radosti, ljubavi i života. Ne želim oplakivati brata nego slaviti njegovu veličinu. Pustite da mu duša mirno ode tamo gdje je krenula – rekla je Jasna.
Nakon komemoracije doista se slavila njegova veličina. Mia Begović, Ankica Dobrić i mnogi drugi kolege nisu skrivali suze. Na drugom kraju nazdravljalo se Pređinoj posljednjoj nepodopštini – velikoj pobjedi nad zloćom.
Prevario i kamatare
Na komemoraciji je, naime, puštena jedna scena u kojoj Pređo umire i govori: "Ako bilo tko ima ikakva potraživanja, neka se slobodno obrati mom knjigovođi". A glumci su se prisjetili kako je prevario kamatare.
– Eto, to je bio Pređo. Kome je mogao, tome je pomogao, a onakav sitan, postavljao se samo na najopakije. Najslađe mu je bilo prevariti najveće prevarante. Pa sada neka se žale njegovom knjigovođi. Bravo, majstore! – govorili su glumci.
Da je doista bio omiljen u svim krugovima, svjedoči i redatelj Krešo Dolenčić.
– Poštar mi je rekao "ode moj čovjek", a teta s placa, kod koje smo obojica kupovali kruh, napunila vrećicu kiflama "kao za zadnji put" – prisjetio se Dolenčić.
Pravi prijatelji bi se skupili dok je čovjek još bio živ i pomogli mu da se odvikne od alkohola