Uskoro će, 20. rujna, biti 55 godina otkako je John Lennon na sastanku s Paulom McCartneyem i Ringom Starrom najavio da odlazi iz Beatlesa i time praktički dokrajčio postojanje grupe. Iako je vijest ostala skrivena od javnosti, jer je menadžer Beatlesa Allen Klein upravo pregovarao s diskografskom kućom EMI o novom ugovoru i povećanju tantijema od prodaje albuma, uskoro je postala javna i označila kraj najznačajnijeg rock sastava šezdesetih, a i ukupne povijesti rocka. Doduše, iduće 1970. izašao je film i popratni album "Let It Be", ali svi ti materijali bili su snimljeni još početkom 1969., pa album "Abbey Road", objavljen krajem rujna 1969., ostaje njihov kronološki zadnji rad. Tako su Beatlesi završili, ali kako su počeli i kako je krenula njihova odiseja u Americi samo pet godina ranije, koju je nedavno u knjizi privatnih fotografija i sjećanja "1964: Eyes of the Storm" opisao Paul McCartney? Nedavno se navršilo 60 godina otkako su Beatlesi 1964. stigli u Ameriku, a Rolling Stonesi objavili svoj prvi album.
Devetog veljače 1964. Beatlesi su prvi put sletjeli u Sjevernu Ameriku gdje su ih na newyorškom aerodromu dočekali fanatični poklonici do kojih je već stigao glas o njima, pa nastupili na Ed Sullivan Showu s pet pjesama i temeljito izmijenili sliku glazbene Amerike. Želite li provjeriti kako je to izgledalo, pogledajte DVD s dokumentarnim filmom "The First U.S. Visit" koji iscrpno podsjeća na prve podvige liverpulske četvorke na sjevernoameričkom kontinentu. Objavljen istovremeno kad i remiksirano reizdanje albuma "Let It Be.... Naked", koje se kao i raniji diskovi iz serije "Anthology" popelo na prvo mjesto službene američke top-ljestvice, Beatlesi su napali tržište materijalima s početka i kraja karijere. Ako je "Let It Be" bio zadnje poglavlje zajedničkoga rada, "The First U.S. Visit"bio je prvo.
Jednako važno, "načeli" su i stanje svijesti mlađih generacija čiji će pripadnici sljedećih desetljeća, pogotovo u šezdesetima, definirati panoramu subkulturne Amerike, kasnije provoditi i službenu politiku kroz usta baby-boomera poput Billa Clintona, biti prve maskote mirovnih i antiratnih pokreta, te izgraditi infrastrukturu goleme industrije popularne glazbe koja odavno nije u vlasništvu mladih kojima se tada obraćala, a godišnjim profitom predstavlja respektabilnu financijsku grupaciju.
Pjesme s prva četiri američka albuma iz kataloga Capitola - koji su se kao i kod Rolling Stonesa i mnogih drugih razlikovala od britanskih izdanja – svjedočili su o neponovljivoj alkemiji četvorice glazbenika koja je bila ključna u promjeni dotadašnjih shvaćanja o mogućnostima pop-glazbe. I zanimljiv film o prvoj radnoj godini Beatlesa u Liverpoolu i Hamburgu, DVD "The Beatles With Tony Sheridan" s dokumentarnim snimkama tog razdoblja rasvjetljava formativno razdoblje karijere. Poznato je da su Beatlesi započeli rad u drugačijoj postavi od one planetarno slavne, jer su se pored Johna Lennona, Paula McCartneya i nepunoljetnog Georgea Harrisona u prvoj postavi nalazili bubnjar Pete Best i gitarist Stuart Sutcliffe. Repertoar za pečalbu po klubovima Hamburga punili su rock'n'roll standardima, a prve studijske snimke napravili s pjevačem Tonyjem Sheridanom 1962. i time preduhitrili za godinu dana proboj pod vlastitim imenom.
VEZANI ČLANCI:
Iako su piratske verzije materijala snimljenog sa Sheridanom odavno bile u posjedu pravih poklonika, video rekapitulacija razdoblja daje zanimljiv višedimenzionalniji prikaz s terena s brojnim intervjuima tadašnjih britanskih i njemačkih sudionika priče. Usprkos, ili baš zbog familijarnog repertoara obrada rock'n'roll standarda s tek pokojom vlastitom pjesmom između, Beatlesi su u već u Star klubu u Hamburgu funkcionirali kao definirana i uzbudljiva scenska jedinica. Naravno da se do statusa planetarnog fenomena ne dolazi samo tako, pa su u godinama pred masovan uspjeh Beatlesi putem stalnih svirki u Liverpoolu i Hamburgu bili postava uigrana do izvođačkog maksimuma. Sve se može provjeriti kroz snimke u kojima troglasje Johna, Paula i Georga funkcionira kao potpuno definirana vokalna taktika, a energija koja pršti sa snimaka usporediva je s onom poznatom nakon proboja koji je tada bio iza ugla, udaljen samo dvije godine.
Ako je kasniji dolazak Ringa Starra na bubnjevima definitivno zacementirao alkemiju među članstvom, odlazak i kasnija smrt Stuarta Sutcliffea bio je jednako važan faktor. Naime, izvrstan glazbenik i dobar Lennonov prijatelj neko je vrijeme figurirao i kao vođa postave, ali nedvojbeno se izgledom niti scenskim gardom nije uklapao u image Beatlesa. Sutcliffe je uz Iana Stewarta – jednog od utemeljitelja i klavirista Rolling Stonesa koji je od 1964. nadalje figurirao kao vanjski član grupe – bio pojava koja je iz sjene odredila početni put najrazvikanije britanske postave šezdesetih. Neki možda nisu bili spremni za članstvo u najznačajnijoj rock grupi povijesti rocka, ali su našli svoje mjesto u dokumentarcu koji korektno prikazuje kako je sve počelo. Originalna prva mono izdanja albuma Beatlesa, tiskana početkom šezdesetih godina na vinilu, vrijede pravo malo bogatstvo, za razliku od stereo verzija istih albuma. Dakako, tada se radilo o tehnološkom kuriozitetu koji još nije ušao u svakodnevnu upotrebu, kao i mnoge druge inovacije koje su Beatlesi napravili. Kuriozitet je stoga bio da do početka dvijetisućitih njihove snimke na CD formatu nikada nisu niti bile objavljene u stereo zvuku, čak niti one nastale nakon 1965. i albuma "Help", kada je stereo već ušao u opću uporabu.
Budući da su EMI-jeva prva CD izdanja Beatlesa iz sredine osamdesetih bila prilično inferiorno otisnut "šuplji mono", doista se radi o kuriozitetu da još nije uslijedilo pravo reizdanje službenog kataloga Beatlesa. Niti američkih albuma Beatlesa u stereu nije bilo na tržištu sve do kraja dvijetisućitih kada su napokon dobili adekvatan tretman "stereofikacije". Dvije četverostruke kolekcije "The Capitol Albums Vol. 1 & 2" sabrala su te američke verzije davnih LP-ja Beatlesa, s ponešto promijenjenim popisom pjesama spram britanskih izdanja kakva su se nalazila u trgovinama.
Bolju sliku za podsjećanje na rast Beatlesa u Americi nije bilo potrebno tražiti dalje od tih ranih albuma: superioran zvuk, pregršt nezaboravnih snimaka, replike ovitaka LP-ja i bogato anotirane knjižice činele su boxove "The Capitol Albums" neizostavnim dijelom diskografije Beatlesa na koji se čekalo dvadeset i pet godina nakon početka digitalne ere. Reizdanje tih američkih albuma Beatlesa bio je još je jedan prilog mitologiji "izgubljenih ploča" iz povijesti popularne glazbe, koje ste do tada mogli imati samo na skupim i raritetnim piratskim izdanjima.
"The Capitol Albums" vratili su nas priči koja je tada bila u užarenoj stvaralačkoj fazi, kada su poziciju tinejdžerskih zvijezda Beatlesi serijom ambicioznijih albuma počeli zamjenjivati položajem, uz Boba Dylana, ključnih rock autora sredine šezdesetih. Ujedno se radilo i o prelasku na filmski teritorij s "Help!" 1965., čime je djelotvorno započela multimedijalna faza rada. Da bi priča bila potpuna na diskovima kolekcije "The Capitol Albums" uključene su bile i mono i stereo verzije svake ploče, od albuma "The Early Beatles" i "Beatles VI", do "Help!" i "Rubber Soul". Bili su to neki čudni nazivi za europske poklonike, navikle na britanska izdanja, a uz to su u SAD-u objavljivani u drugačijim verzijama, s pridruženim aktualnim singleovima umetanim radi komercijalnog potencijala na tržištu.
"The Capitol Albums" dali su prvu javnu, službenu satisfakciju povijesnim probojima Beatlesa u Americi. A sve je to, do albuma "Rubber Soul" - zadnjeg drugačijeg od britanskog izdanja - bio samo uvod u priču koja će tek uslijediti; neponovljiva alkemija Beatlesa uskoro će s albumima "Revolver" i "Sgt. Pepper" doživjeti neslućenu artističku ekspanziju. Iako na formatu CD-a objavljena puno kasnije, stereo izdanja ranih američkih albuma Beatlesa još jednom su pokazala domašaje koje su Lennon, McCartney, Harrison i Starr postizali na terenu uozbiljavanja pop-kulture i njenoj pretvorbi iz tinejdžerske zabave u samosvojnu umjetničku granu.
VIDEO: Ni kiša ga nije zaustavila! Pogledajte kakav spektakl je napravio Baby Lasagna na Šalati
H.H. tvrdi: "najznačajnijeg rock sastava šezdesetih, a i ukupne povijesti rocka." ...( o Beatlesima je riječ) . Objektivno i subjektivno: Daleko su oni od te titule. The Beatles mogu biti najznačajnija pop grupa. A možda ,ako puno popustimo, pop-rock. Arock. A rock nikako. .....Zar pored grupa kao što su Led Zeppelin, The doors, The Rolling Stones, Pink Floyd ,The Who, The Jimi Hendrix Experience, Cream......?