Osam dana prije izlaska knjige Vlatke Pokos “Život u raju” Josip Radeljak pokušao je spriječiti njezino objavljivanje. Tog se dana obratio Centru za socijalnu skrb i zatražio intervenciju radi zaštite prava malodobne kćeri Lane. Samo dva dana kasnije, 10. lipnja, Centar za socijalnu skrb uputio je zahtjev Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu u kojemu traži hitnost u postupanju te traži da se Vlatki Pokos zabrane medijska istupanja u kojima, u negativnom kontekstu, spominje ime i osobu maloljetne Lane Radeljak. Centar je također zatražio da se dijelovi iz knjige u kojima se spominje maloljetna Lana i članovi njezine obitelji u negativnom kontekstu izdvoje iz knjige jer bi njihovo objavljivanje moglo ugroziti interese djeteta te pravilan psihofizički razvoj.
Elementi kaznenog djela
Stručni tim za brak i obitelj istaknuo je kako je djevojčica, zbog traume koju je doživjela u ranoj životnoj dobi, posebno osjetljivog statusa. Kako sada ulazi u pubertet i otkriva svijet odraslih, mogla bi biti traumatizirana navedenim postupanjem V. Pokos, stoji u zahtjevu.
Ipak, unatoč nastojanjima Centra da zaštiti dijete, knjiga je 17. lipnja ipak objavljena. U njoj se ne može naći riječ o Lani s negativnim kontekstom, svaka rečenica kojom joj se obraća ispunjena je ljubavlju, stoga to više zvone Vlatkine riječi: “Jednom je za ručkom iz čista mira izjavila da njena mama ne bi poginula da nije vozio Leo! Priznala mi je da joj je to rekla baka.”
Međutim, ne treba se puno listati da bi se naišlo na rečenice pune boli, gorčine, želje za osvetom upućene Laninom ocu, Josipu Radeljaku.
“Tko iznese ili prenese nešto iz osobnog ili obiteljskog života djeteta zbog čega je ono izvrgnuto poruzi vršnjaka ili drugih osoba ili su kod njega nastupile teže duševne smetnje, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine”, kaže članak 201/3 kaznenog zakona RH.
Stručni tim za brak i obitelj Centra za socijalnu skrb smatra da su se ostvarili elementi iz kaznenog djela samim time što je Vlatka Pokos informirala javnost u više medija, tiskovnih i elektroničkih, da iz svoje perspektive u knjizi kani obrazložiti i donijeti sudove o djetetu, njezinu ocu i pokojnoj majci, polubratu, sestrični, teti po majci, baki po majci i drugima. Ti elementi su i tumačenje odnosa, navodi neprimjerenih izraza i riječi uz prezentaciju vlastitih razgolićenih fotografija.
Ni jednom djetetu nije drago čitati ružne stvari o roditelju, a Vlatka je u svojoj knjizi napisala i:
“Igrice koje se sviđaju Dikanu prelaze granicu zabavnog i izazivaju strah.” Dodala je i kako ju je Dikan htio vezati golemim užetom, stavljati joj u usta “nekakve čudne predmete”, ali ona na to nije pristala pa je on s vremenom odustao. Puno je dijelova koji direktno diraju članove Lanine obitelji, aludiraju na homoseksualnost, neodgojenost, prijevare, fizičko nasilje.
Sve su to elemenati na osnovi kojih će Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, koje je potvrdilo da su zaprimili prijavu, tek dati svoju riječ. Postupak je u tijeku, a vjeruje se da bi netko svemu tome ipak trebao stati na kraj.
Zatišje pred buru
To više što je Centar za socijalnu skrb intervenirao nekoliko puta. Bivše je supruge upozoravao kako su dužni zaštititi prava i interese djeteta od pažnje šire javnosti te ne poticati javnim istupima medijsku zainteresiranost. Sve to u svrhu njezina pravilnog psihofizičkog razvoja. “Život u raju” sigurno nije štivo koje će jednom razveseliti Lanu. Stoga je, nakon Ivane Banfić, Snježane Mehun i Ariana Vuice, koji su najavili sudske tužbe, Josip Radeljak već povukao konkretne poteze. Kako je knjiga ipak objavljena, prvu rundu je izgubio. O svojim budućim potezima mudro šuti. Ne želi u medije. Još! Zvuči kao zatišje pred buru.
Phenomena. Vrlo dobro.