Putinu se “Smrt Staljina” nije svidjela. Film je zabranjen uz obrazloženje da narušava sjećanje na povijesne simbole. Čudno, jer Vladimir Putin nije sklon komunističkom nasljeđu. Uz Rusiju, film su zabranili i Azerbajdžan, Kirgistan i Kazahstan.
A onda se dogodilo da produkcija filma odluči s postera maknuti glumca Jeffreya Tambora, nakon što ga je Amazon otpustio zbog navodnog seksualnog uznemiravanja. Sve je to apsolutno prikladno za sjajnu političku satiru, “Smrt Staljina” Alessandra Ianuccia baziranu na francuskom stripu istog imena. Iako će povjesničari, a nemaju li uvijek, imati što reći o točnosti prikazanih događaja, Ianucci je dobro odradio ono što je, čini se, htio – svesti sovjetsku vrhušku oko Josifa Visarionoviča Staljina na politikante sasvim ljudskih osobina od kojih su najistaknutije one najosnovnije. Hruščov, Malenkov, Berija, Žukov, Molotov, svi su oni u “Smrti Staljina” tek birokrati koji se nakon smrti gazde bore za očuvanje vlastitih stražnjica jednim okom gledajući na prazan Staljinov stolac.
Moralni prigovori zbog kojih je film zabranjen u spomenutim bivšim sovjetskim republikama idu na račun toga što je Ianucci sve iz tog mračnog doba sveo na krajnji apsurd nemajući previše obzira prema žrtvama. Moguće da će netko i u nas spomenuti tako nešto, no priznat ćete si, iz ove povijesne udaljenosti sovjetski su vođe ovdje naprosto dobili što su zaslužili. Jer, odlučivanje o nečijem životu ili smrti doista je u to vrijeme bilo apsurdno lako, čak i kada se radilo o visokim partijskim dužnosnicima. Glumačka je ekipa poseban biser. Kao babe se cijeli film svađaju i međusobno si podmeću Steve Buscemi, Jason Isaacs, Michael Palin, Rupert Friend, Olga Kurylenko i niz drugih glumaca koji sjajno svode ondašnje komunističke moćnike tek na obične ljude u utrci za što većom moći.
Kakav iskompleksirani i nesigurni luzer moraš biti da bi zabranio ovaj film? Da je Putin duboko-isfrustrirani kepec već je dobro poznato, ali ovo je fakat za riknut od smijeha (ili jada).