Letu štuke, jedan od najpoznatijih bosanskohercegovačkih bendova, ovih će dana izdati svoj četvrti album, nasljednika albuma “Brojevi računa” iz 2011. Album su najavili singlom “Bočice”, koji je izašao prije izbora u BiH, a promovirat će ga na koncertu u Tvornici kulture 17. studenoga. Frontmen grupe Dino Šaran poznat je kao osoba bez dlake na jeziku, koja bez problema razgovara o svim društveno-političkim temama.
Na svakom albumu imate neku društveno angažiranu pjesmu. No ova je izašla u pravo vrijeme?
To je kao neki minipamflet o realnom stanju ne samo u BiH nego i u cijeloj regiji. Potrudio sam se da je približim što širem slušateljstvu. Mislim da sam donekle uspio u tome premda se danas ljudi prave ludi pa mi govore: “A znamo mi to.” Pa dobro, ako znate, zašto onda ne reagirate?
Pa dobro, počeli su reagirati na neke stvari. Prosvjedi u Banjoj Luci koje je pokrenuo otac pokojnog Davida Dragičevića. Čak su se i kod nas ljudi angažirali.
Nažalost, na slučaju Davida Dragičevića te prije njega ubijenog Dženana Memića vidi se stvarno stanje. BiH, a vjerojatno i cijela regija, pod utjecajem je političke mafije, dobrano preplaćenim skretničarima od realne slike stvari. Tako da nemam lijepe riječi za političare. Dobro je da se prosvjeduje, ali problem je što je sistem hermetičan. Rat je služio tome da se stanovništvo opljačka i da se tim opljačkanim novcem krene u kapitalizaciju društvene imovine. Trenutačno se svi nalazimo u fazi dokapitalizacije i zbog toga ovoliki politički spinovi i ovi događaji koji služe za skretanje pozornosti. Nažalost, tome služe i ta ubojstva, koja su politička. Ljudi su napokon “progledali na oči”, taj je proces evidentan, međutim previše je spor ako uzmemo u obzir da je rat završio prije gotovo 25 godina. Koliko je god ljude sjebao rat, poratni period donio je još veće traume. Tako mi se bar čini. Danas je nažalost situacija takva da klinci odrastaju uz svakakve gluposti na televiziji pa se od glupih ljudi rade zvijezde. Tako je i u politici. Po mom mišljenju, jedino masovni izlazak na ulice može stvari promijeniti nabolje. Nemojte misliti da patim za Jugoslavijom, ali možemo živjeti jedni s drugima. No, da države nisu taoci mafijaških hobotnica, sve bi bilo puno bolje.
U BiH se prosvjedovalo i prije četiri godine kada je beba umrla jer nije imala matični broj. Tada je vaša pjesma “Bojevi računa” bila himna tih prosvjeda?
Mi smo se odazvali svuda gdje smo osjetili potrebu da reagiramo. Uvijek sam bio za građansku opciju, više me zanimao socijalni kontekst. Zašto upirati prstom u drugu naciju ako je pravi problem korumpirano sudstvo, korumpirani političari, sav taj lopovluk. Moram vam reći da se divim istinskim neovisnim medijima i novinarima kojima je teško. Nažalost, najviše je korumpiranih novinara koji su dio tog mafijaškog sistema. Mi smo od demokracije uzeli najgore – reality showove, žuti tisak i ostale gluposti. Previše smo daleko od istinske demokracije po grčkom modelu i trebat će još dugo vremena da se na ovim prostorima inaugurira prava demokracija.
Zanimljiv mi je jedan vaš citat, kada ste na pitanje o religioznosti, rekli da vjerujete u Boga, ali da se ljudi ionako klanjaju bankomatima, a ne u džamiji ili crkvi.
Nažalost, oduvijek je tako. Vjerujem u Boga, ali nisam religiozan tako da budem zagrižen za bilo što. Naravno da postoji neki apsolut koji je sve ovo napravio i naravno da postoji neki sistem zbog kojeg smo ovdje. Kao što postoji sistem na Zemlji, tako sigurno postoji i sistem u svemiru. Problem je što postoji sprega religije i ekonomije. Sigurno je da se to radi od pamtivijeka. Mi smo godinama živjeli u sistemu koji nas je udaljio od toga i umotao u foliju bezbrižnosti. Netko će reći da nije baš tako, no mislim da je onaj sistem bio nekako ljudskiji prema pojedincu. Ovo danas je više nacionalno, a manje socijalno.
Što su pokazali izbori u BiH? Mislite li da se tu išta može promijeniti?
Pokazali su također da je riječ o političkoj hobotnici. Zapravo su ti vlastodršci jako dobro uvezani i novac je iza svega. Tu nema demokracije, a pogotovo brige za nacionalne interese. Često se izražava zabrinutost dok je krađa prisutna. Pa na izborima je bilo čak pola milijuna nevažećih listića. Izbori su vrlo sporni, a ne reagiraju ni nadležne institucije ni stranci, što znači da se događa nešto iza kulisa što nije za oči građana.
A što kažete na ovu situaciju s izborom hrvatskog člana Predsjedništva i prosvjedom Hrvata protiv Željka Komšića?
Nisam Hrvat, ali ne znam što je s onima koji nisu u HDZ-u. Jesu li oni Hrvati ili nisu? To ne mogu reći. Svatko govori u svoje ime. Ne znam što bih rekao osim da je to miješanje kruška i jabuka jer se među nacionaliste umiješao netko tko nije nacionalist nego više lijeva opcija. Mislim da je zbog toga došlo do sve te zbrke.
A došlo je i do zbrke i kod vas u bendu s obzirom na to da je sad već bivši bubnjar Dine Merlina Amar Češljar bio i vaš bubnjar. Njegov nepromišljeni komentar na Facebooku kako bi “slao tenkove na prosvjednike u Mostaru” na kraju ga je koštala posla i kod vas?
To je stvarno bilo nepromišljeno. Mi smo se odmah ogradili na našoj Facebook stranici. Tko god da mirno prosvjeduje bez nekih nereda i govora mržnje ima puno pravo prosvjedovati. Amara dobro poznajem, on je vrhunski bubnjar, ali jednostavno nije razmišljao. Ne opravdavam ga, no to je obična kafanska priča kakve ima svuda u regiji. Međutim, on je javna osoba i treba imati odgovornost i ne pozivati na takve stvari. To nije politika našeg benda, niti nam ideološki pripada.
‘Ajmo se opet malo vratiti na glazbu. Kako će izgledati novi album? Prije “Bočica” čuli smo i pjesmu “Supermarket”, koju su odmah neki usporedili s radovima Dubioze Kolektiva?
Ljudi površno gledaju na sve. Dubiozu izuzetno poštujem, prijatelji smo. No, nije Dubioza izmislila ska. Dolazim iz generacije koja je odrasla na novom valu, gdje je bilo ska ritmova koliko god hoćete. Uostalom, i na prvom albumu smo imali ska pjesmu “Pero Papacoder”. Međutim, naš idući singl ima i te kakve veze s Dubiozom s obzirom na to da oni gostuju na njemu. Pjesma se zove “Zemlja gori”.
Dakle, na ovom albumu opet drukčiji zvuk od prošlog?
Pa, zapravo sa Štukama je uvijek ista stvar. Mi smo stilski vrlo razdružen bend. Nisam nikad htio raditi copy/paste i kladiti se na konja koji dobiva. Zanimali su me razni stilovi. Glazba je puno širi pojas od određenog stila. Ne želim biti eksplicitno rocker, poper ili hip-hoper. Neka bude svega, pravi bosanski lonac!
Zašto ste napravili toliku diskografsku stanku, čak sedam godina od prošlog albuma?
Imao sam privatnih turbulencija tako da nisam bio u prilici raditi s bendom. U tih sedam godina napravio sam puno novih pjesama, i trebalo mi je vremena dok sve to profiltriram. Ostalo je samo devet pjesama, i shvatio sam da je taj format zapravo dovoljan jer taman toliko ljudi mogu održati koncentraciju. Ovo je vrijeme singlova.
Da, prvo se morate obraćati generaciji odrasloj na YouTubeu...
Čak sam nakon trećeg albuma mislio prestati s radom u bendu. Mislio sam da sam rekao sve što sam imao, pa bih se lijepo mogao okrenuti pisanju za estradu. Međutim, osjetio sam potrebu za novim albumom i da bend radi i dalje. Volim pisati pjesme.
Počeli ste još 1986., u vrijeme kada su već harali New Primitives. Koliko je na vas utjecala Sarajevska škola?
Utjecala je na sve nas. Ipak je sve krenulo do Indexa i Bijelog dugmeta. Iz Indexa su došla neka od najvećih autorskih imena poput Đorđa Novkovića ili Kornelija Kovača. Poslije toga došlo je Bijelo dugme koje je napravilo revoluciju i profesionaliziralo rock’n’roll. Ono što mi se svidjelo kod novog vala jest tajming. Ta estetika i filozofija do danas su mi ostale neukaljane. Ti su protagonisti ostali dosljedni, nisu “prodavali muda za bubrege”, bili su iskreni. Volim i zagrebački i beogradski novi val.
A sarajevski?
Pa volio sam rano Pušenje i Elvisa J. Kurtovića. Plavi orkestar mi nije bio toliko zanimljiv premda je njihov prvi album dobar pop-rock.
Rat je svima nama poremetio životne planove, a vi ste umjesto rock’n’rolla svirali po zagrebačkim kavanama?
Brat i ja smo došli smo u Zagreb iz ratnog Sarajeva. Mislili smo ići u Ameriku, prijavili smo se za program za treće zemlje, međutim, zaljubio sam se i ostao. Svirao sam po kavanama, čak i glumio s Nadrealistima u kazalištu. Kavansko iskustvo je neprocjenjivo iskustvo, tu se vidi puls naroda, neka druga strana koja nije alternativna. Tu sam naučio kako hendlati s pjesmama i kako se obraćati ljudima a da ne bude previše hermetično, ali ni populistički.
Znači to je utjecalo i na vaš autorski izričaj?
Pa jest sigurno. Zagreb je u to doba bio zanimljiv u umjetničkom smislu. Bilo je puno zanimljivih rock’nroll bendova, cijela jedna scena koja je meni bila fascinantna jer sam izašao iz rata. Ponovno sam čuo Majke, pa sam prvi put čuo Pips, Chips & Videoclips, koji su mi bili veliko osvježenje.
Spomenuli ste brata Adnana. On je također frontmen uspješnog benda Skroz. Jeste li jedan drugome konkurencija?
Nismo jer smo drukčiji po senzibilitetu. Slični smo autorski jer dolazimo iz iste kuće. On je jako talentiran, ali je malo žešći. Uostalom mlađi je. Uz mene je i naučio neke stvari. Donosio sam mu ploče, pratio me dok sam svirao gitaru, a na kraju je našao svoj zvuk.
Zašto ste prvi album snimili tek 2005., punih 20 godina nakon početka karijere?
Nije bilo lako naći ljude. U Zagrebu sam bio od 1994. do 1998., a kad sam se vratio u Sarajevo, nisam mogao naći ljude s kojima bih napravio bend. To je bila neka mlađa ekipa, nitko nije htio svirati nečije pjesme. U Sarajevo se iz Pariza 2004. vratio bubnjar Đani Pervan, koji je surađivao s Rundekom. Upravo je on uz mene i najzaslužniji za prva tri albuma Štuka s obzirom na to da ih je producirao. U rock’n’rollu su bitni ljudi.
Uvijek me zanimalo kako je nastala pjesma “Tesla”, u kojoj spominjete velikog znanstvenika, ali i Johnnyja Štulića u stihovima “Sve ti je ravno do dna u zemlji tulipana”?
U to sam vrijeme paralelno čitao biografije Tesle i Štulića. Onda mi se u glavi dogodio neki spoj. Obojica su iz Hrvatske, jedan je krotio munje i pokušavao svijet napraviti boljim, a drugi je preko tih munja puštao glas i pokušavao osvijestiti ljude i navesti ih da misle svojom glavom. Zajedničko im je i da su obojica posvetila život svaki svojoj ideji. Johnny je iza sebe ostavio golemo nasljedstvo tako da nema potrebe čačkati po tome. Vidi se po svim njegovim sadašnjim stavovima da nije bio lažnjak.
Evo, Tesla je živio za dobrobit svih ljudi, a kod nas se danas još uvijek raspravlja o tome je li bio Hrvat ili Srbin...
Mi se na ovim prostorima bavimo trivijalnim temama. Tema nacije u BiH ili Hrvatskoj tema je kvarta u Parizu ili New Yorku. Mi smo mali bili i kad smo bili zajedno, a sada smo još manji, tako da je apsurdno raspravljati o naciji. Što bilo kome u svijetu znači tko je ovdje Hrvat, tko Srbin, tko Bošnjak? To je privatna stvar, kao što je i vjera.
Imate 10-godišnjeg sina. Kakav ste otac, kako ga odgajate?
Učim ga pravim vrijednostima, učim ga poštenju i da misli svojom glavom. To je neka punkerska filozofija. Hvala Bogu, on je jako pametno dijete, tako da nemam problem s njim. On mi se divi kako pjevam i pišem pjesme i misli da nema sluha. Ja mislim da ipak ima, međutim ima vremena da se odluči. On je nova generacija, zanimaju ga kompjutori, igrice, youtuberi. Htio je sad doći u Zagreb gledati JoomBoos. Ne razumijem ga baš, ali pokušavam.
Moram vas pitati za još jednu aktualnu temu. Što mislite o izbjeglicama koji ovih dana pokušavaju iz BiH ući u Hrvatsku?
Donekle mi je žao tih ljudi premda je tu najmanji postotak stvarnih izbjeglica. Većinom su to ekonomske izbjeglice, među njima ima i kriminalaca. S druge strane, Arapsko proljeće učinilo je svoje, razmontiralo je te države tako da ljudi nemaju kamo. Nedavno sam čitao izjavu Dalaj-Lame koji smatra da Europa pripada Europljanima i da se izbjeglice trebaju vratiti i graditi svoje domove. Kako će se vratiti ako se tamo još ratuje? S druge strane, i Dalaj-Lama je izbjeglica. Otkud nedostatak empatije kod tako duhovnog čovjeka?
Pogledajte video: Poznati Hrvati koji javno svjedoče vjeru
Dino, drži se ti glazbe, a o politici vidim da nemaš blagog pojma.