Ronald Reagan neprijeporno je najvažniji američki predsjednik nakon Drugog svjetskog rata. Nema u to nikakve sumnje da je 40. američki predsjednik iznio pobjedu koja je za Sjedinjene Države i Zapad bila najvažnija od pobjede nad nacizmom, posebno u političkom smislu pa i zato jer je na kraju ostvarena bez izravne vojne konfrontacije. I nije ništa takvoga postignuto s američke strane do danas. I onda čovjek koji je rušenju Sovjetskog Saveza posvetio život dobije ovako bedast film. Dvojili smo upotrijebiti i težu riječ. Produkcija je odabrala da scenarist filma Howard Klausner filmsku priču o Reaganu napravi po knjizi vjerojatno najboljeg poznavatelja Reaganova života, Paula Kengora. Odnosno jednoj od knjiga koju je Kengor o njemu napisao, Križar: Ronald Reagan i pad komunizma.
Kengor je inače nedavno postao urednik jednog od najutjecajnijih konzervativnih američkih glasila, American Spectatora, tako se odmah da zaključiti kako je i sam vrlo uvjereni konzervativac, također je i predani vjernik, pa je lako zaključiti kako je netko poput Ronalda Reagana za njega možda i više od predmeta zanimanja. Doista, ta se knjiga smatra ako ne najboljom a ono sigurno najrazličitijom od svih napisanih. A razlog je što je Kengor dobio unikatni pristup ne samo kongresnoj knjižnici nego i arhivima Sovjetskog Saveza pa je mogao u toj knjizi iscrtati liniju kojom se potvrđuje kako je rušenje SSSR-a Reagan shvatio kao životni poziv. Ali do te mjere da je praktično cijelu svoju egzistenciju smišljao ne samo kako da se Sovjetski Savez sruši, nego i kako da ga se promijeni iznutra da bi sam od sebe i pao.
Reagan je, prema ovoj knjizi, polako smišljao točno razrađen plan kako postupno slabiti crveni imperij da bi on implodirao a Zapad na kraju pobijedio. Znamo da je u tome i uspio. No, u ovom filmu već od početka čini se klasična pogreška – scenarist Howard Klausner odlučio je, ili mu je naloženo, u scenariju opisati cijeli Reaganov život. To obično završava loše i u ovom slučaju je pogotovo tako. Treba reći da ni Klausner niti redatelj Sean McNamara nemaju niti približno takvog iskustva da bi proveli iole kako spada tako ambicioznu ideju. Reaganova je politička karijera, kao i njegov život, toliko sadržajan da se moglo uzeti praktično bilo koje tri godine da bi se napravilo bilo što iole zanimljivije, a pogotovo kada bi se uzele zadnje tri godine prije konačnog raspada SSSR-a, susrete s Mihailom Gorbačovom, program Strateške obrambene inicijative, popularno zvane Ratovi zvijezda, recimo, kojim je sovjetski sustav uvučen u konačnu klopku. Ili barem da doznamo je li Nancy Reagan, tumači je Penelope Ann Miller, imala doista toliki utjecaj na Ronalda kao što se misli.
GALERIJA Nestvarna ljepota glumice Angeline Jolie (49)
U Kengorovim materijalima ima doista dovoljno. Kud je sve preambiciozno zamišljeno, uz skromni budžet od 25 milijuna dolara od čega je veći dio vjerojatno otišao Dennisu Quaidu za naslovnu ulogu u kojoj se preznojava kako bi simulirao meki Reaganov govor, tud je i narativ priče čudan. Priču o Reaganu pričaju dvojica fiktivnih KGB-ovaca, Viktor Petrovich koji je navodno temeljen na nekoliko stvarnih likova, te Andrei Novikov gdje je Viktor onaj stariji koji poput djedice prebire po sjećanjima i priča kako je KGB od rane mladost pratio Reagana i znao sve o njemu, ili su se potrudili sve to doznati. A ovaj mlađi želi doznati gdje su to njihovi prethodnici pogriješili. Nekako je prelako zamisliti Vladimira Putina u takvoj situaciji. Šteta je Jona Voigta gledati kako se muči s ruskim naglaskom. Očito je da je intencija bila dodatno uvećati Reaganovu ulogu sovjetskim respektom, pogotovo je na ovakav način to doista nepotrebno. Namjera je i prema tvrdnjama Marka Josepha koji je producirao film ispraviti 'nepravdu prema jednoj od najvoljenijih osoba američke povijesti' koja je napravljena serijom The Reagan iz 2003.
Sam Joseph je ovaj film pripremao od 2010. godine, očito i sam sličnih pogleda i fascinacije čovjekom koji je okončao jednu eru čovječanstva. Naravno da je početak prikazivanja filma otvorio novi front između konzervativaca i demokrata, pogotovo jer uskoro s prikazivanjem počinje i film Pripravnik koji je suprotnog karaktera, odnosno nastoji prikazati Donalda Trumpa kao učenika jedne od najzloglasnijih osoba američke povijesti, Roya Cohna. Tu je i jedna podudarnost jer film o Reaganu ipak ne skriva potpuno njegovu ulogu u progonu komunista i njihovih simpatizera u Hollywoodu koji je Cohn sa senatorom Josephom McCarthyjem i organizirao. Kao ni da je Nacionalnom gardom gušio prosvjede na sveučilištima. Vode se bitke na Twitteru između demokrata i konzervativaca, političke debate plamte, jer, napokon, Reagan i jest oblikovao današnje republikance. U prilog onima koji tvrde kako je ipak riječ o političkoj propagandi idu u prilog i scene poput one gdje je Reaganu bitno da su svi u operacijskoj sali gdje ga spašavaju nakon atentata – republikanci. A onda se kroz lik Tipa O'Neilla, demokratskog političara i neizglednog Reaganova prijatelja, dokazuje da je i kod onih preko bilo pravih ljudi. Pa i sam je Quaid veliki fan Reaganov, a otvoreno podupire Trumpa gdje se pojavio i na njegovim skupovima.
VEZANI ČLANCI:
U činjeničnom smislu treba se cijeloj priči zamjeriti što je tek ovlaš spomenuta unutarnje politička komponenta njegova predsjednikovanja već je uvjerljiva glavnina filma fokusirana na Reaganovu fiksaciju da sruši komunizam. A činjenica je da je njegova administracija donosila neke kasnije po državu vrlo skupe odluke, poput deregulacije. S time da je možda najintrigantniji dio knjige, onaj u kojem se tvrdi kako postoje dokazi da je Ted Kennedy pokušavao navesti Jurija Andropova, šefa KP Sovjetskog Saveza, da pomogne u rušenju Reagana, izostavljen. Pa je i uloga pape Ivana Pavla II u cijeloj stvari uravnava u mitologiju kako je dvojicu ljudi povezao atentat, kao da i bez toga ne bi radili na istoj stvari. Nismo jedini kojima se film nije dopao, američki su ga kritičari također sasjekli. Nije bilo uporišta niti u glumcima koji su često i karikaturalni, uslijed lošeg njihova odabira, iako je tu dosta poznatih lica. Leonida Brežnjeva, primjerice, glumi Robert Davi, koji je latinoameričkog porijekla. Negdje je na razini Voigta kao KGB-ovca. Gorbačova glumi poljski glumac Olek Krupa koji je čak i solidno odradio taj posao. Ovaj film je već podijelio i publiku, nešto je zaradio na blagajnama, no niti približno da bi bio iznenađenjem box officea. Jednostavno, kojeg god političkog uvjerenja bili, morat ćete se složiti da je osoba poput Ronalda Reagana zaslužila nešto daleko bolje, pravi biopic poput Nixona ili J. Edgara, pa i LBJ-a. Ovako se lako može zaključiti kako se radi o političkom projektu no koji pokojnom 40. američkom predsjedniku čini medvjeđu uslugu a cijelo njegovo djelovanje kao i jedan od dramatičnijih perioda 20. stoljeća oslikava daleko neozbiljnijim nego su zapravo bili. Kao da je netko za uzor imao namjenska djela nekadašnje jugoslavenske kinematografije. Ne zaboravimo i da je film bio snažno oružje američke politike 80-ih temeljen upravo na filmovima sličnima onome. Sa svim što takav pristup nosi, poput veličanja mudžahedina, današnjih talibana.
VIDEO Glumac Moamer Kasumović oglasio se na Facebooku prvi put nakon osude za pedofiliju
