Trump odlazi i zna da odlazi", rekao je prije dva tjedna Bruce Springsteen na nekom američkom televizijskom programu. "Mislite da će izgubiti?", pitao ga je reporter. "O, da", odgovorio je Springsteen riskirajući da ispadne loš prorok.
Ali, u važnim situacijama treba riskirati. No, treba se i potruditi da se vaša očekivanja ispune, zbog čega se veliki dio prvotimaca američke rock i pop-scene angažirao na ispraćaju Trumpa, kao i na dočeku Obame prije 12 godina. Pa se i Biden na jednom od zadnjih govora, nakon što se već vidjelo da nosi većinu glasova, pojavio uz zvuke Springsteenove pjesme "We Take Care Of Our Own", nakon što je Springsteen zabranio Trumpu da koristi "Born in the USA" u kampanji, dok je istodobno Neil Young sudski tužio Trumpa radi korištenja pjesme "Rockin' in the Free World". Može li umjetnost pomoći politici? Naravno da može, ako su umjetnici utjecajni. Ali, usprkos Springsteenova izravnog uključivanja u kampanju zadnjih dana - od korištenja pjesme "The Rising" u Bidenovoj kampanji i naracije u videospotu kojim objašnjava što je to Bidenov "Hometown" i za koga se zalaže - utjecaj je bitnije graditi dugotrajno, da se više osjeti u datom trenutku kao psihološki "imunitet krda" koji se sad pojavio u Americi.
Za povezati nas i njih ne treba ići dalje od predstojećih lokalnih izbora u Hrvatskoj iduće godine. Amerikanci su svoje izbore za predsjednika i Senat odradili kao da sutra neće doći ili kao da će vladati mrak s Trumpom, a pitanje je zašto građani Hrvatske tako nemarno izlaze na izbore i koliko će se angažirati na idućima? U tom smislu, nikada kao prije skorih lokalnih izbora u Hrvatskoj nisu bile tako bliske pjesme "Rođen u Americi" i onaj prepjev iz osamdesetih, "Rođen u Zagrebu". Gledajući povijesno, Trumpova retorika i ponašanje potpuno su izmijenili način komunikacije na "najvišoj razini", koja je potom zadnjih dana, odbijajući prihvatiti izborne rezultate, potonula na najniže grane. U pitanju kako će se to odraziti na Hrvatsku, mnogi su zaboravili ono što se već prije događalo kod nas, na sličan način kao s Trumpom u Americi sada, ali prije njega. Naime, iako se impozantna višemjesečna medijska prepirka između predsjednika Vlade i države, Plenkovića i Milanovića, smatra našim odrazom ove Trumpove "američke pite", ta je procjena pogrešna. Jer, jedan drugi lik nameće se kao uzor(an) model slične isprazne populističke demagogije, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.
U tom smislu čeverogodišnja vladavina Trumpa čini se kao kratka minuta u usporedbi s 20 godina Bandićeva gradonačelnikovanja Zagrebom, iako su antagonizmi s protivnicima slični, a i javnost se slično zgraža nad ispadima. Kako će se to "riješiti" na idućim lokalnim izborima i hoće li u Hrvatskoj, a pogotovo u Zagrebu gdje je bitka odlučujuća kao u Pennsylvaniji ili Georgiji, glasači pohrliti na izbore kao Amerikanci, ostaje pitanje, kao i tko će se sve od slobodomislećih domaćih umjetnika i intelektualaca angažirati u tom procesu? Ili ćemo ostati "swinging grad" i država, koja ne zna sama odrediti svoju budućnost, iako je uvijek prisutna jadikovka oko sadašnjosti. Usprkos milijunima glasova koji su se u Americi prebrojavali u rekordnom roku, ostala je visjeti "optužba" da ćemo rezultate čekati danima, zanemarujući činjenicu da se gro rezultata znao u iznimno kratkom roku, usprkos više od 150 milijuna glasača. S Donaldom Trumpom sve se promijenilo i nakon što je ušao u Bijelu kuću i ondje proveo četiri godine jasno je da više ništa neće biti isto. No, neće biti isto ni radi aktualnih izbora na kojima su Amerikanci izabrali koga su htjeli, a druge deložirali iz kuće. Glavno pitanje kod nas nije samo koga ćemo izabrati ili deložirati iz Holdingove kuće, nego koliko će uopće biti glasova, ili ćemo se kao nesposobno krdo bez imuniteta i dalje samo žaliti ugodno zavaljeni u kućne fotelje.
Protiv Trumpa huškani su i B-listersi poput ovih lutaka na koncu: Cardi b, Miley Cyrus, Katy perry, Ariana Grande, Taylor Swift, Jennifer Lopez...