Concordia, Integritas, Industria ili sklad, integritet i industrija, moto je Rothschildovih, koji su godinama glavna inspiracija teoretičarima zavjera. Oni su ujedno jedna od najfascinantnijih imućnih obitelji na svijetu.
Iako više nisu ni blizu vrha na Forbesovoj ljestvici koju predvodi obitelj Walton, vlasnici američkog Walmarta, njihov put do akumulacije zavidnog bogatstva, koje traje već stoljećima, svakako je inspirativan. Iako se ne zna mnogo o njihovu privatnom životu jer su poznati po tajnovitosti i diskreciji, njihove kolekcije umjetnina, filantropija, ali i dekadentne zabave ušle su u legendu. Podrijetlom iz Njemačke, utemeljili su banke i financijske kuće u Europi u 18. stoljeću, prvi su počeli osiguravati kapital za infrastrukturne projekte kao što su tračnice i Sueski kanal te su postavili temelje internacionalnog bankarstva. Njihovi su počeci bili skromni. Osnivač obitelji, Mayer Amschel Rothschild rodio se 1744. u židovskom getu u Frankfurtu, u vrijeme kada su Židovi morali živjeti u malim zajednicama odvojeni od kršćana.
Akumulacija bogatstva
Živio je u kući s još 30 članova obitelji. Od oca, koji se bavio trgovinom kovanica, svile i kućanskih potrepština, vrlo je rano naučio mnogo toga o financijama. Mayer je ostao siroče nakon što su mu majka i otac umrli tijekom epidemije boginja. Iako su njegovi roditelji za života žarko željeli da postane rabin, on je s 13 godina postao pripravnik u bankarskoj tvrtki u Hanoveru u Njemačkoj. U rodni Frankfurt vratio se kada je imao 19 godina. S braćom je nastavio posao trgovanja novcem i rijetkim kovanicama koji je započeo njihov otac. Zbog trgovine rijetkim kovanicama upoznao je jednog od tada najbogatijih ljudi europskog kontinenta, Wilhelma I. (IX.), grofa Hessen-Kassela. Njemu i još nekim moćnicima davao je bankarske savjete te postao ugledan član društva. Godine 1770. oženio se te imao desetero djece. Rothschildovu bankarskom carstvu pomogla je Francuska revolucija – austrijska ga je vojska angažirala za opskrbu žitom, uniformama, konjima i ostalom opremom. U isto vrijeme Rothschild je poslao svoje sinove u velike europske gradove, Napulj, Beč, Pariz i London, ali i u Frankfurt, kako bi tamo proširio svoj bankarski posao. Tako je nastala prva banka koja nije imala granice. Prije no što je umro 1812., svojim nasljednicima ostavio je stroga pravila o tome kako će raspolagati obiteljskim financijama, htio je da bogatstvo ostane među njima te je zbog toga podržavao brakove među rođacima. Mayer je sve organizirao tako da su brakovi između rođaka bili neizbježni. Oporučno nije ništa ostavljao svojim nasljednicama. Bez nasljedstva žene klana Rothschild nisu imale drugu opciju nego se udati za nekoga tko bi im pružio jednak ekonomski status i bio iste vjere – osim drugih Rothschildovih. One su povezivale cijelu obitelj. Četiri Mayerove unuke udale su se za druge unuke, jedna od njih za svog ujaka. Mayerov nasljednik koji je postigao najveći uspjeh bio je Nathan Mayer Rothschild, njegov treći sin. Probio se u internacionalnom bankarstvu komunicirajući sa svojom braćom u drugim zemljama golubovima pismonošama.
Dekadentne zabave
Ponašao se kao središnja europska banka, spašavao je nacionalne banke, posredovao kraljevskim akvizicijama, ali i financirao željeznice koje su pomogle industrijsku revoluciju. Nathan je 1830. financijski pomogao i novoosnovanu državu Belgiju, a dobio je i prava na rudnike Almaden od španjolske vlade u 1835. osiguravši tako europski monopol nad živom koja se koristila u rafiniranju zlata i srebra. To mu je bilo dobrodošlo kada je njegova banka NM Rothschild i sinovi počela rafinirati zlato i srebro za Banku Engleske. Na polju umjetnosti obitelj se istaknula u kasnom devetnaestom stoljeću. James Mayer Rothschild kupio je sliku “Mljekarice” Jean-Baptistea Greuzea, postavši potom pravi kolekcionar umjetnina, što mu je pomoglo povećati bogatstvo. Želio je time pokazati da ima jednako rafiniran ukus za lijepo kao i francuska aristokracija, ali i da im dokaže da ga je na to potaknuo stvarni interes. Skupljao je slike, namještaj i porculan – posebno onaj iz tvornice francuske kraljevine u Sevresu. Razvio je i mrežu agenata za posredovanje umjetninama, a uposlio je najobrazovanije i najinformiranije ljude.
Nakon smrti trojici sinova ostavio je 743 djela, a oni su od njega naslijedili i istančan ukus za lijepo. Mnoga su od tih djela danas u muzejima i galerijama diljem svijeta nakon što ih je obitelj darovala, neka su pak u domovima bogatih obitelji, a neka su nažalost uništena u ratovima. Djela koja su im oduzeli nacisti u Drugome svjetskom ratu – čak 250 – obitelji su vraćena tek kasnih devedesetih nakon pritiska Sjedinjenih Američkih Država.
Do 1970. u funkciji su ostale samo tri banke obitelji Rothschild, londonska i pariška grana. Britanska i francuska podružnica 2003. spojile su se pod vodstvom baruna Davida Renéa de Rothschilda, a 2008. dioničari Paris Orleansa iz Francuske posao su reorganizirali te je obiteljski biznis gotovo dva stoljeća nakon što je bio podijeljen na pet dijelova napokon ujedinjen.
No sposobnost da zadrži novac unutar obitelji tolike godine nije jedini razlog zašto su Rothschildovi inspiracija za teorije zavjera. Naime, mnoge je zaintrigirala zabava koju su organizirali 1957. godine. Nakon kratkog prvog braka, barunica Marie-Hélène Naila Stephanie Josina van Zuylen van Nyevelt van de Haar udala se za svog rođaka iz trećeg koljena Guya de Rothschild, čelnika Rothschild Frères banke.
Njihova romansa srušila je mnoge barijere jer je to bio prvi put da se ključni član obitelji vjenčao s nekim tko nije židovskog podrijetla. On se morao odreći svog predsjedništva u židovskoj zajednici, a ona, katolkinja, morala je dobiti posebnu dozvolu od pape. Društveni život bio im je jednako liberalan. Njihov dom, mjesto na kojem je održan sada već legendarni “Nadrealni bal”, bio je najveći i najluksuzniji francuski dvorac. Imao je 80 gostinjskih soba, golemu središnju dvoranu i knjižnicu s više od 80 tisuća knjiga. Okruživalo ga je 30 kilometara četvornih šume i renesansni talijanski vrt. Družili su s Yvesom Saint Laurentom, Brigitte Bardot i Grace Kelly...
Zabave su bile toliko popularne da je jedna hollywoodska zvijezda čak prijetila samoubojstvom ako ne bude pozvana na sljedeću. Godine 1972. godina Luis Buñuel snimio je film “Diskretni šarm buržoazije”, a Marie Helene organizirala svoju nadrealističku zabavu. Na pozivnicama je bio kriptički sastavljen dress code – od uzvanika se tražilo da se odjenu otmjeno, ali da obvezno moraju imati “nadrealističke glave”.
Instrukcije su bile napisane naopako, pa je tekst trebalo čitati u ogledalu. Pod dvorca bio je osvijetljen kao da je gorio, a osoblje je bilo odjeveno u kostime mačke te su se pretvarali da spavaju. Probudili su se i goste poveli u labirint pun paukovih mreža i iznenađenja, a ako bi se netko izgubio, mogao je u pomoć pozvati mačku. Kada su napokon izašli iz labirinta, mačka batler ih je povela na večeru. Na stolu su tanjuri bili pokriveni krznom, stolovi su bili ukrašeni mrtvim kornjačama, dok je hrana bila poslužena na tijelima lutaka koje su ležale na ružama. Vilica nije bilo, umjesto njih su na stolu stajale mrtve ribe. Kostimi su bili fascinantni.
Marie-Hélène nosila je veliku jelenju glavu sa suzama od pravih dijamanata. Audrey Hepburn nosila je relativno nevinu obrazinu u obliku krletke u kojoj su bile ptice. Salvador Dalí dizajnirao je nekoliko kostima, no on svoj nije nosio.
Na partyju je bio i supermodel Marisa Berenson, koju je dizajner Yves Saint Laurent prozvao It-djevojkom ‘70, a časopis Elle najljepšom djevojkom na svijetu. Ona je došla kao pratnja jednom od nasljednika, Davidu de Rothschildu. Sve je to inspiriralo vizuale Kubrickova posljednjeg filma “Oči širom zatvorene”, u kojem su glavne uloge tumačili Nicole Kidman i Tom Cruise . Bio je to party za koji se stvarno može reći da je bio pravo umjetničko djelo. Tri godine nakon tog neponovljivog događaja Rothschildovi su prodali dvorac.
Pogledajte tko su najveće hrvatske zavodnice.
Čini mi se da je ta obitelj vlasnik ovog portala.