Imati sugovornika poput Sandre Lončarić Tankosić pravo je zadovoljstvo. Bez uvijanja i otvoreno govori o politici, obitelji, poslovnim i privatnim planovima. Nema dlake na jeziku kada je riječ o nepravdi i licemjerstvu na koje je alergična, s ponosom priča o svom sinu Petru, ali i o sinu kojeg njen suprug Željko ima iz prvog braka. Zbog snimanja sapunice "Pod sretnom zvijezdom", koja se prikazuje na Novoj TV i u kojoj glumi farmaceutkinju Suzanu, dva mjeseca joj je Zagreb privremena adresa. Supruga i sina ostavila je u sigurnim rukama svekrve Smiljke. S učiteljicom svog Petra čuje se i telefonom kako bi bila sigurna da je u školi sve pod kontrolom, a vrijeme u Zagrebu ispunjava druženjem s prijateljicama koje nije dugo vidjela. Svaki vikend sjedne na vlak ili autobus i četiri sata vožnje posveti sebi čitajući knjige o duhovnosti ili gledajući filmove. Iako je rođena u Švicarskoj, drago joj je što su se njeni roditelji dvije godine nakon Sandrina rođenja odlučili vratiti u rodne Našice. Zbog odrastanja u manjoj i mirnijoj sredini bila je pošteđena puno zabrana i već krajem osnovne škole izlazila je s društvom na koncerte. Slavoniju nije napustila ni zbog boljih poslovnih ponuda koje bi se zasigurno otvorile da je živjela u Zagrebu. Njen rad i talent ipak su primijećeni i nakon tri nominacije za Nagradu hrvatskog glumišta prošle godine je kući otišla s nagradom, i to za ulogu psihijatrice Vere u predstavi "Paralelni svjetovi". Krajem godine ostvarila je i san da na kazališnim daskama tumači Kozarčevu Tenu.
Vaš lik iz serije 20 godina je čuvao tajnu o djetetu koje je dala na posvojenje. Možete li vi tako dugo šutjeti kad je o tajnama riječ?
Kada je riječ o tajnama drugih ljudi, tu sam vrlo pouzdana osoba. S druge strane, kada mene nešto muči, volim to podijeliti s bliskim ljudima. Smatram da smo mi jedni drugima učitelji i ako podijeliš svoj problem s bliskom i povjerljivom osobom, naći će se neko rješenje.
Kome prvom otrčite kad imate neki problem ili tajnu?
Prijateljicama, roditeljima, mužu... Sretna sam što oko sebe imam divne i pouzdane prijateljice. S roditeljima sam uvijek imala odličan odnos. I, naravno, suprug je uvijek tu kada nešto krene po zlu.
Jeste li se u glumu zaljubili na prvi pogled ili...?
To je zanimljiva priča. Glumu sam upisala nakon trećeg razreda jezične gimnazije. Otišla sam na audiciju samo zbog toga jer su nam rekli kako će nam taj dan biti opravdan. Nisam se pripremala, znala sam neke pjesme otprije napamet. Kad sam vidjela svoje ime na listi onih koji su upali, obratila sam se profesoru Munitiću i rekla kako ne znam hoću li to studirati. Nisam još bila ni završila školu. On mi je uzvratio riječima da koga ja to zezam, da sam možda otela mjesto nekom tko to zbilja želi. Nakon toga sam uplašeno rekla da ću ostati i tako sam ostala na Akademiji. Završila sam u istoj godini četvrti razred i prvu godinu Akademiji i sve položila odličnim uspjehom. Tu se jedino podudaram sa Suzanom, jer sam užasno odgovorna.
Ostvarila vam se želja i na kazališnim daskama u Osijeku zaigrali ste Kozarčevu Tenu. Čime vas ona fascinira?
Glumački je jako zanimljiva uloga jer prikazuje djevojku koja je od nevine djevojke, zbog siromaštva i dosade počela koristiti svoju ljepotu kako bi stekla materijalno bogatstvo. Međutim, kada joj se Ciganka osvetila zarazivši je malim boginjama i kada ljepota više nije bila njezin glavni adut, shvatila je što je pravo bogatstvo. To je priča s poukom. Svjedoci smo kako djevojke prodaju svoje tijelo zbog materijalnog i tako gube svoju dušu. Motiv cijele predstave jest to što Tena čeka da joj se duša vrati natrag. Osim toga, tema je slavonska, a ja sam Slavonka u duši. Ovdje ću spomenuti i to da se zaista rijetko rade slavonski tekstovi na kazališnim daskama.
Mislite li da je hrvatsko društvo - licemjerno?
Previše smo licemjerni, što se pokazalo i u našoj seriji kada se postavilo pitanje treba li se scena seksa između Katarine Čas i Petra Ćiritovića emitirati u 18 sati. To me prilično izbacilo iz takta. Usporedbe radi – majka sam sedmogodišnjaka kojem se dopušta da se gleda crtić poput Ben Tena, gdje jedno čudovište u nekoj sceni isplazi jezik i zabije se u vrat drugog čudovišta iz kojeg počne sukljati krv, užas. I kad se pojavi Katarina Čas u seksi sceni s Petrom Ćiritovićem u 18.10 to je grozno. Kao da drugi ljudi to doma ne rade!
Kakav je vaš stav o prostituciji, mislite li da bi je trebalo ozakoniti?
Te djevojke treba zaštititi zdravstveno, a legalizacija je jedini sigurni put da se za te djevojke netko i brine. Prostitucije je uvijek bilo i bit će je, pa sam za legalizaciju samo zbog zaštite djevojaka.
Kakvo ste dijete bili?
Brbljavo! Bila sam poslušna i disciplinirana, ali brbljava. Kad smo išli na izlete ili maturalce, uvijek sam bila nasred autobusa i zabavljala druge imitacijama pjevača, izvodila nešto... Profesori su mi uvijek govorili da sam advokat ostalima u razreda.
Sin Petar je prvašić. Je li njegov odlazak u školu bio traumatičan?
Nije bilo problematično jer cijela njegova ekipa iz vrtića sada je s njim u razredu. Nije bio dramatičan prelazak, znao je već čitati i pisati jer je sam pokazivao želju da nauči slova. Na mene je jako savjestan, odgovoran i ambiciozan i ne želi imati nijedan minus u školskom imeniku.
Kako se vaši dečki snalaze bez vas?
Već su se naviknuli, no sad je malo teže jer dok je Petar bio u vrtiću znala sam ga dovesti u Zagreb da bude sa mnom, ali sad mora biti u školi. Puno mi pomogne baka Smiljka, suprugova mama koja se brine za njega i muža, koji je predivan otac i puno pomaže oko Patra.
Kako ste upoznali supruga Željka?
U gradu smo se mjerkali, barili pa zavodili i na kraju sam popustila. Muškarac mora, bez obzira na to koliko žena emancipirana bila, napraviti prvi potez. To puno govori koliki je tko frajer. Moj muž je što se toga tiče pravi frajer i na svoj me šarm zbilja dobio.
Čime razbijate bračnu monotoniju?
Mi smo bračni par koji ne želi upasti u bračnu monotoniju. Avanturisti smo i obožavamo putovati. U braku smo 8 godina, ali meni nikad nije s njim dosadno jer je zanimljiv čovjek i uz njega sam naučila uživati u životu.
Hoće li Petar uskoro možda dobiti društvo?
Petar ima brata, jer moj muž Željko iz prvog braka ima sina Lovru kojem je sad 18 godina. Nekako mi se sad na poslovnom planu otvorilo mnogo mogućnosti i želim ih iskoristiti. Kada dobijem želju za još jednim djetetom, svakako ću je i realizirati. Znam da će mi dosaditi ako budem puno radila te ću se kao prava Račica povući i opet skrasiti.
Razmišljate li o posvajanju djeteta?
Supruga i ja razgovarali smo o tome. Ako se dogodi da ne uspijemo prirodnim putem, svakako postoji opcija da jednom malenom biću pružimo ljubav i krov nad glavom.
Dosta ste aktivni u humanitarnom radu, u kojem području najviše?
Jednostavno imam potrebu humanitarnog djelovanja, pogotovo kada pomoć treba napuštenoj djeci. Moja mama je posvojene dijete i znam kako se ta djeca osjećaju. Stoga smatram da bi mnogi parovi koji ne mogu imati dijete trebali razmisliti i o toj opciji.
Najveća ludost koju ste napravili u mladosti?
Prvo čega sam se sjetila nešto je što ni moji roditelji ne znaju i to nikad ne bi svom djetetu dopustila. Znala sam, naime, s prijateljicama stopirati do Osijeka od Našica, gdje sam živjela, što je udaljenost 50 kilometara, a nakon toga bi se nekako moralo vratiti nazad. Bilo je svakakvih situacija, ali tako i mora biti. Mora se mladost proživjeti jer kada to ne učiniš, onda poludiš u 40. A ja sam svoju ludost prošla.
Slavonka ste i vegetarijanka, što nije uobičajeno u tradicionalnim slavonskim okvirima?
Prehranu sam promijenila jer sam se počela užasno loše hraniti i znalo mi se događati da zbog proba i snimanja pet dana u tjednu jedem brzu hranu. Bila sam stalno boležljiva i umorna. Shvatila sam da je prehrana jako bitna i da se moram zdravije hraniti. Prešla sam na vegetarijanstvo kako bih izbjegla brzu hranu u kojoj ima puno mesa. Osjećam se kao curica i nemam problema s težinom baš zbog prehrane.
Volite izrađivati nakit, glumite... Imate li još koji skriveni talent?
Kad me pukne kreativa, moram se nekako izraziti. Kad sam bila trudna, nisam glumila, pa sam uzela jednu staru singericu iz podruma mog tate i odlučila sam šivati. Uzela sam prvo kuhinjske krpe, na kojima sam vježbala šivanje na rubovima, a kako mi je trbuh bio najveći baš preko ljeta, onda sam si sama šila tunike. Mene je to jako veselilo i svaki dan sam imala novu kreaciju na sebi.
Djelujete dosta organizirano, ispadnu li vam kad konci iz ruku ili ih uvijek uspijevate držati čvrsto?
Kada je posao posrijedi, jako sam profesionalna i nikada ne kasnim. Ako kažem da ću nešto napraviti, to i poštujem. No, katkad u toj cijeloj strci posustanem u organizaciji privatnog života. Primjerice, planiram čistiti stan i onda to odgađam i odgađam. U poslu si takvo što ne dopuštam jer ne volim da je netko zakinut zbog mene.
Jeste li duhovna osoba?
Duhovna sam osoba i lakše mi je kroz prizmu duhovnosti objasniti neke stvari koje se događaju. Odrasla sam i imam kršćanske temelje, no svoju sam duhovnost nadograđivala. Imam svoju teoriju u kojoj sam našla smisao i sretna sam zbog toga. Mislim da sam na dobrom putu razmišljanja.
Žalite li za nečim iz prošlosti?
Ne, jer to nema smisla. Nikad se, primjerice, ne bih vratila u srednjoškolsko doba niti u bilo koje drugo razdoblje života. Nastojim uživati u tome što sada imam i što mi se sada događa. Pokušavam biti osoba trenutka i svjesna svakoga dana i što mi je taj dan lijepoga donio. Nastojim izvući pouku iz toga i idemo dalje, to je moja životna filozofija.
