Starije generacije pamte ga kao Majka Kjajevića u nezaboravnoj i kultnoj predstavi “Audicija” čije se komične scene i danas prepričavaju, dok je mlađoj publici sarajevski glumac Senad Bašić poznatiji po ulozi zbunjenog Faruka Fazlinovića iz humoristične serije “Lud, zbunjen, normalan”. Četvrta sezona trenutačno se prikazuje na Novoj TV i iz tjedna u tjedan pred malim ekranima dobiva sve više poklonika. Neobične odnose tri generacije muških pripadnika obitelji Fazlinović, Izeta (Mustafa Nadarević), Faruka i Damira (Moamer Kasumović), koji žive pod istim krovom tako je u prošlom tjednu gledalo čak 629 tisuća gledatelja. U čemu je tajna uspjeha serije, kako se Senad Bašića zarazio glumom, je li privatno nalik Faruku i koji je njegov recept za 27-godišnju bračnu sreću otkrio nam je 48-godišnji glumac i profesor na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu.
– Vjerovali smo u neki uspjeh, ali u ovoliki nismo. Radili smo, a i sad radimo najbolje što umijemo i možemo. Jednostavno se okupio dobar tim i to je dovelo do uspjeha. Lijepo je da publiku serija raduje, a vjerojatno Fazlinoviće vole zato što su nalik nama, naši su, hajde da kažem - neuračunljivi balkanoidi. Fazlinovići nalikuju na nas same pa se ljudi zabavljaju i smiju na neki način sami sebi – otkrio je glumac razloge zašto publika tako dobro reagira na seriju.
Uloga u seriji njegov je prvi angažman na televiziji. Prije toga kruh je zarađivao na kazališnim daskama i na velikom platnu. Dugo je odbijao poslove za televiziju, no kada kazališna plaća nije bila dovoljna da pokrije troškove života, zaputio se u TV-avanturu.
Iako pred kamerama sa svojim ocem Izetom, kojeg glumi Mustafa Nadarević, ponekad i nije u najboljim odnosima, kada se reflektori ugase, dvojice glumaca nemaju takvih problema i samo nastave sa smijehom, a veže ih i duga zajednička filmska prošlost.
– Mujo je fantastičan! Ni s kim nisam tako dugo pred kamerama koliko s Nadarevićem, još od filma “Kod amidže Idriza”. Raditi s Mujom plemenito je i plodonosno. Osobito plodonosno jer su Mujina izdržljivost i strpljivost inspirativne za svakoga u seriji “Lud zbunjen, normalan”. On je velik partner – kaže Bašić koji će reći da je odabir njegova zanimanja više bio slučajnost.
– Koliko se sjećam, sklonost poeziji i književnosti pokazivao sam još u gimnaziji. Više me zanimao Charles Baudelaire nego Bernoullijeva jednadžba. I u onoj sam se armiji više družio s Brechtom nego s vojnicima. Sasvim slučajno sam na nagovor djevojke, a sadašnje supruge Jasne izašao na prijamni ispit na Akademiji scenskih umjetnosti... i ostalo je zapravo povijest – prisjetio se član sarajevskoga Kamernog teatra 55.
Možda je gluma pronašla njega slučajno, no komičarski duh obiteljsko je naslijeđe i zato u odnosu Faruka i Izeta vidi dosta sličnosti između sebe i svog oca.
– Moj otac je veliki šaljivdžija. Ako sam od ikoga naslijedio sklonost prema šegi i šali, to je od tate. Kad mi je jedan kolega glumac upoznao oca, doznao je odakle mi dolazi to da sve što radim radim u šali. Moj otac nije tip mudrog i zbunjenog starca, nego on umije i one najcrnije i najgore životne situacije okrenuti na smijeh. Za taj odnos između Faruka i Izeta zato imam neiscrpno vrelo i u svom ocu i u Mustafi – kaže Senad koji svoje ukućane, suprugu Jasnu, 21-godišnjeg sina Skendera, 24-godišnju kćer Hanu i unuku Enu kojoj je šest godina, ipak najviše nasmijava dok je smrtno ozbiljan.
Jednom je objasnio kako je to stvar ravnoteže, jer posao mu je da bude zabavan i zabavlja druge pa je normalno kad se iscrpi da postaje ozbiljan. Zadovoljan je kako je sa suprugom Jasnom, filmskom i kazališnom producenticom svoju djecu pretvorio u odrasle ljude, priznajući kako nije lako djeci glumaca, a ni glumcima roditeljima.
– S djecom je sve ljekovito; pjevanje, plesanje, priče, pretvaranje, igra. A igra kao igra uvijek je ljekovita. Tako i ja volim taj osjećaj radosti i zadovoljstva koji donosi igra. S unukom se Enom zato uglavnom igram i ništa drugo – sretno će glumac.
Strogoću ne trenira doma, a ni na Akademiji scenskih umjetnosti, gdje je profesor glume.
– Ne ide to u pedagogiji glume u smislu rigidnog autoriteta. Studiranje glume interaktivan je proces razvijanja studentskih sposobnosti i sklonosti glumi. To je živ i dug proces koji zahtijeva više intelektualno i emotivno razumijevanje nego rigidnost. Sretan bih bio kao profesor glume da je mojim studentima barem dijelom dobro sa mnom koliko je meni dobro s njima – poželio je glumac koji uvijek voli pripomoći drugima.
Tako se krajem prošle godine nakon 25 godina u Sarajevu iz humanitarnih razloga okupila originalna postava predstave “Audicija” koja je 1984. i 1985. do suza nasmijavala publiku širom bivše države. Novac od prodanih ulaznica za dvije predstave bio je doniran udruzi “Život sa Downovim sindromom”. “Gori vatra”, “Ljeto u zlatnoj dolini”, “Warchild” samo su neki od filmova u kojima ćete na popisu glumaca naći i ime Senada Bašića. No postoji li neka uloga koju je odbio, a poslije zažalio zbog toga?
– Kod mene se događalo da odbijem ulogu pa me nagovore da je prihvatim, pa se živ ne mogu načuditi kako sam bio glup da odbijem nešto što mi je donijelo toliko uspjeha i zadovoljstva. Čudan neki mehanizam, ali vidim da me je jako lako nagovoriti da ne odbijem uloge – pomalo u nevjerici kaže simpatični glumac koji više voli glumiti u komedijama kada je o kazalištu riječ, jer po reakciji publike - smijehu odmah znate kako ste prošli.
Sarajevski glumac spada u skupinu sretnika koji se može pohvaliti kako i nakon 27 godina braka uživa u sreći sa svojom životnom suputnicom Jasnom koja mu je za oko zapela dok se vozio u tramvaju. Kako mu polazi za rukom održavati ljubavnu iskru, otkrio nam je u svojoj formuli.
– U karakterima supružnika postoje nepromjenjive mane i vrline. Istinsko prihvaćanje tih nepromjenjivosti omogućuje vam ugodu da živite u braku, koju bi inače izgubili u bezumnoj borbi da promijenite nečije mane i vrline. Naravno, sve to pod uvjetom da ne želite da živite sami i pod uvjetom da obuzdate neobuzdani zov za potpunom slobodom – jednostavno će Senad.
Volio bi imati više vremena za još koji glumački projekt, no zbog snimanje novih nastavaka serije “Lud, zbunjen, normalan” i obveza na Akademiji ne stiže se baviti drugim poslovima.
– Volio bih ja još raditi, ali nema gdje da stane – veli Senad. Njegova je terapija za opuštanje čitanje knjiga, pa u svom domu u središtu Sarajeva ima veliki biblioteku s više od dvije tisuće naslova. Uvijek se zadubi u knjige kad želi pobjeći od svakodnevice.
Odlično sve!!! Od srca se i naglas smijem svakoj epizodi i jedva čekam novu!! Prirodnost je ono što krasi ove ljude, a to je sve manje prisutno u životu...Svako dobro i neka serija traje još duuugooo!