Disko definitivno ne bi bio isti bez hitova grupe Sister Sledge koje su pjesmama poput "We are family" sedamdesetih drmale svjetskom glazbenom scenom. Četiri sestre iz Philadelphije, Debbie, Joni, Kathy i Kim Sledge kao bend su oformljene 1971. godine, a najveći uspjeh postižu albumom "We Are Family" objavljenim osam godina kasnije.
Ne idemo na scenu bez molitve
Iza sebe imaju deset studijskih albuma, više od 100 nagrada te horde obožavatelja koji ih i danas slijede. Hitovi poput "Lost in music", "He's a greatest dancer", "Frankie"... dio su svake proslave čiji organizatori žele rasplesati svoje goste. Sestre Debbie i Joni bez prestanka i dalje snimaju i nastupaju, a 28. srpnja imamo priliku i prvi put u Hrvatskoj slušati ih uživo – u Zadru u Arsenalu. Druge dvije sestre više nisu u bendu: Kim se posvetila poeziji, a Kathy ih je napustila 1989. i odlučila graditi solo karijeru. Uoči skorog nastupa u Zadru Debbie Sledge ekskluzivno za Večernji list kazala nam je što znaju o našoj zemlji u kojoj nisu bile ni turistički, ali i sve o karijeri, počecima i tome što ih više od 40 godina drži na sceni.
– Moram priznati da o vašoj zemlji ne znamo puno. Ali pratile smo ratna zbivanja i, čitajući o nepravdama koje su se događale Hrvatskoj, oduvijek osjećamo neku bliskost prema vašim ljudima jer su se u prošlosti toliko napatili za mir. Mislim da su Hrvatska i njeni stanovnici posebni i jedva čekamo upoznati 'našu hrvatsku obitelj' – kazala je Debbie i nastavila: – Ponešto smo čule i o ljepotama, povijesti i umjetničkim vrednotama Zadra u kojem nastupamo. Želimo ga istražiti pa ćemo sigurno nakon koncerta ili prije njega, ovisno o rasporedu, ostati nekoliko dana i uživati.
I dandanas, kažu, prije no što izađu na scenu osjećaju čistu sreću, a svoj život dok traje turneja opisuju ovako: – Svaki je dan jako užurban! Letimo po tonskim probama, srećemo nove ljude, dajemo intervjue... sretne smo ako uhvatimo vremena za ručak, ali nikada ne propuštamo zajedničku molitvu prije izlaska na scenu. A kad izađemo na pozornicu, nestaje sve osim glazbe.
Već smo konstatirali da diskoera ne bi bila ista bez njih. No Debbie je okrenula tu tvrdnju pa kaže: – Jako ste lijepo to rekli. Možda se i slažem djelomično s tim, ali ja bih radije rekla da ja, a i moje sestre ne bismo bile iste bez diska.
Odrasle su u kućanstvu u kojem je glazba bila dio svakodnevice. Njihov otac bio je plesač stepa na Broadwayu, a majka Flo zabavljačica. No na djevojčice je najviše utjecaja imala baka Viola koja ih je odmalena poticala da pjevaju u crkvenom zboru i na dobrotvornim priredbama. U doba kada je Debbie bilo 14 godina već su nastupale kao predgrupa velikanima kao što su Pointer Sisters i Aretha Franklin.
– Divno je bilo odrastati u obitelji obožavatelja glazbe! Mama i baka ohrabrivale su nas da se obrazujemo u glazbi i ustrajemo. Čak i kada nismo nastupale, konstantno smo gledale nastupe glazbenih velikana. Rad s Arethom Franklin, Gladys Knight i Marvinom Gayom bio je neopisivo važan za naš rast – kaže Debbie.
Pravu slavu stekle su 1979. kada su se udružile s Nileom Rogersom i Bernardom Edwardsom. Djevojke odgojene u vjeri počele su poslovno surađivati s duom koji je vladao ludilom diskoscene kultnog Studija 54. Pitali smo Debbie je li ikada bilo neslaganja među njima u mišljenjima s obzirom na različita životna polazišta.
– Bilo je, ali jako malo i odnosila su se na neslaganja o nekim tekstovima pjesama. Naime, ako nam se tekstovi nisu činili dovoljno iskrenima, tražile smo od dečki neke izmjene u njima i lako postizali kompromis. A što se tiče Studija 54 i ludila oko njega – nama je sve to bilo jako zanimljivo, ali prolazile smo kroz to više kao naivne promatračice. Bile smo jako mlade.
Rado ističu svoju fascinaciju Michaelom Jacksonom s kojim su se i družile i kojeg nazivaju pravim kraljem, ne samo diska nego i scenske umjetnosti, a da mogu opet nastupiti s bilo kojom glazbenom zvijezdom, rado bi to učinile s prerano preminulom Whitney Houston.
– Imale smo privilegij nastupiti s njom i to je nezaboravno. Nevjerojatno koliko je u toj osobi bilo ljupkosti i neponovljivog talenta – otkrila je.
Strast je ključ uspjeha
Danas su u pedesetima, izgledaju sjajno i na mirovinu i ne pomišljaju, a sve ove godine na sceni ih drži strast.
– Volimo posao koji radimo, volimo prihvaćanje i ljubav publike i to je ključ uspjeha. Ja imam i supruga koji me podržava i bez kojeg ne bih uspjela – ističe Debbie.
Kada pitate pak za njeno tumačenje vječitog oživljavanja popularnosti retroglazbe, objašnjava to ovako: – Ne bih rekla da je to pokazatelj da su današnji glazbenici ostali bez ideja. Radije bih rekla da, kada je nešto dobro, ostaje popularno zauvijek, a mlade snage reinterpretacijama starim materijalima donose neko novo proljeće.
Nastupale su doslovno po cijelom svijetu, a za razliku od drugih glazbenika koji najčešće ne žele izdvojiti zemlju u kojoj im je publika najdraža, Sister Sledge to ponosno čine i kažu:
– Britanci nam uvijek pripreme poseban doček. Ali to se možda sada promijeni! Možda baš Hrvati postanu naše novo otkriće! Nadamo se da će s koncerta u Zadru kući otići srca ispunjena ljubavlju i njišući se u ritmu koji će ih držati još dugo nakon našeg rastanka.
>>Kultne Sister Sledge prvi put u Hrvatskoj
ma super...hoce li doci napokon i Little Richard?