Ne znam što mi je bilo, pretpostavljam da mi je vruće ljeto spržilo mozak, ali pročitala sam i knjigu Coleen Hoover iz 2016. i pogledala film napravljen po knjizi 'Priča završava s nama'. Svi koji nisu proveli ljeto na pustom otoku bez interneta znaju da je to priča o pažljivo skrivanoj patologiji muško ženskih odnosa protagonista srednje klase, zlostavljanju u naoko idiličnoj vezi ili braku s neodoljivim, seksi tipom koji je uz to za junakinju i njezinu mamu i 'polubog' - neurokirurg.
No, i knjiga i film zapravo su veoma osrednji ljubići koji su digli toliko prašine i pokrenuli takvu mašineriju tračeva da se čovjek mora zapitati što se sa svima nama događa. Ljubić puni novinske stupce danima, a glavna glumica strepi oko nastavka svoje karijere zbog nekoliko bezveznih tračeva zavidljivaca s kojima je odavno radila? Nešto tu nije u redu. Dobro, priznajem, meni to padne na pamet barem jednom dnevno.
Nakratko ću se maknuti s te filmske uspješnice i Blake Lively, lijepe i dobre glumice koju treba podržati. Moram izraziti zgražanje – ma koliko to danas bio nepopularan sentiment kad baš sve opačine moramo shvatiti i prihvatiti, čak i ono što se opire razumu - nad drugim brakom norveške princeze Marthe Louise (52). Ona se upravo udala za Dureka Verretta (49), američkog samoprozvanog 'šamana šeste generacije' koji prodaje nekakve zlatne privjeske koji 'spašavaju živote'. I Martha Louise je vidovnjakinja i terapeutkinja koja tvrdi da može razgovarati s anđelima, na čemu lijepo zarađuje. Zbog toga se morala povući s ceremonijalnih dužnosti i nije više službeni član norveške kraljevske obitelji iako je kći kralja Haralda V.
Šaman Durek, inače teoretičar najrazličitijih zavjera pa i one o ljudima gušterima koji vladaju svijetom (mada u vladare ubraja i sebe sama), javno je od kemoterapije odgovarao oboljele od raka. Tvrdi da je u bivšem životu bio faraon, a Martha mu je već tad bila žena. Nekoliko puta javno je uhvaćen u laži, posebno oko liječenja raka i uspješnih terapija koje dakako nije provodio. Neprestano izmišlja nove i nove, sve suludije priče o svojoj obitelji. Jednom je bio iz iznimno bogate obitelji i odrastao s poslugom i privatnim avionom, a onda postao pripadnik indijanskog plemena Black Foot, potom potomak haićanskih voodoo vračeva. Vlastita majka opisala ga je kao 'manipulativnog' i 'opasnog'. Tako ga opisuje i njegov bivši zaručnik, holivudski maser, koji ga je ostavio nakon što je Durek, rođen kao Derek, na njega nasrnuo u njihovu domu. Zanimljivo mi je da Verrett, koji je navodno uspio u svoje moći uvjeriti Gwyneth Paltrow i Antonija Banderasa, tvrdi da ga je u spiritualni svijet uvela 'princeza Susana von Radić of Croatia', bjelosvjetska prevarantica i tko zna koja po redu lažna hrvatska princeza.
VEZANI ČLANCI:
Morala sam se pozabaviti nakratko slučajem ovog Marthinog drugog braka jer cijenim njezinu baku po kojoj je dobila ime, princezu Märthu od Švedske, ženu Olava V. Märtha je provela Drugi svjetski rat s malom djecom u Sjedinjenim državama da spasi prijestolonasljednike, daleko od voljenog Olava koji je ostao u domovini. Agitirala je za mobilizaciju Norvežana u borbi protiv Nijemaca, veoma blisko surađujući s predsjednikom Franklinom D. Rooseveltom, koji ju je iznimno uvažavao I navodno u nju bio zaljubljen. Baka je bila obrazovana, pametna, emancipirana I Rooseveltova prijateljica, a unuka imenjakinja udala se za manipulativnog lažljivca I prevaranta.
Zašto se mediji i internetski podcast influenseri, koji budno prate hoće li neka zvijezda nesmotreno reći nešto politički nekorektno da je mogu pokopati, javno otpisati i tjednima zlostavljati suludim tračevima, nisu bacili na prevaranta Dureka? On nije (posve) heteroseksualan bijeli muškarac pa mu se više oprašta? Ili je laganje i varanje pod krinkom 'alternativne duhovnosti' uvijek prihvatljivo, a svaka riječ koju je davno izgovorila Blake Lively, koju je odjednom moderno napadati, pravo je minsko polje woke zabrana i preosjetljivosti?
Prva sezona serije 'Male laži' iz 2017., prema knjizi iz 2014. poznate australske književnice Liane Moriarty, u kojoj nemoguće savršenu, lijepu i dotjeranu Nicole Kidman zlostavlja nemoguće savršen muž Alexander Skarsgård, bolja je deset puta od ovog filma. Spomenula sam ovu knjigu jer je napisana prije knjige Coleen Hoover, koja doduše tvrdi da je knjigu napisala prema životu svoje majke I oca. Zašto su ta knjiga i film postali 'moderni fenomen', kako se reklamira, nije mi jasno.
Kao i kod Moriarty, zlostavljač nije narkoman ili pijanac jer to nije tipična priča o zlostavljanoj ženi koja ne zna kako će preživjeti bez nasilnika. U traljavo režiranom filmu 'Priča završava s nama' nasilnik neurokirurg s patološkim ispadima bijesa ima tužnu i tragičnu priču iz djetinjstva koja ga je kakti pretvorila u tipa koji se ne može kontrolirati. Zlostavljana žena od prve prepoznaje sve crvene znake upozorenja jer je gledala kako njezin otac, ugledni građanin, potajno zlostavlja njezinu majku. Ona ga ne ostavlja odmah jer zlostavljača voli, ma kako meni bilo teško prihvatiti da se može voljeti nekoga tko te udario svom silinom jer te ne može kontrolirati. U filmu nema ničeg novog, ničeg što već nismo vidjeli.
No, taj film je zaista nesvakidašnji fenomen. U svijetu se prikazuje tek nekoliko tjedana, a posljednje informacije o njegovoj zaradi istinski su eksplozivne. Film je već zaradio gotovo 250 milijuna dolara na kino blagajnama, pretpostavlja se da će možda dostići sumu od nevjerojatnih 300 milijuna do kraja prikazivanja u kinima, kad automatski prelazi na Netflix. Film je napravljen s budžetom od 25 milijuna dolara, što znači da je već zaradio 10 puto toliko koliko je koštao, a to ga stavlja među najveće komercijalne hitove Hollywooda, u rangu s 'Barbie', 'Avatarom' ili 'Titanicom'.
Usuđujem se emfatično ustvrditi da je film 'Priča završava s nama' velik komercijalni hit samo zbog Blake Lively. Kao Lily Bloom, ona je odlična, svi ostali u filmu nisu. Čak ni Jenny Slate, inače dobra komičarka, u ovom filmu nije naročita. Lilyin partner Justin Baldoni (ujedno I redatelj filma) izgleda I ponaša se kao galeb iz nekog talijanskog ljetovališta, a Brandon Sklenar nimalo ne podsjeća na prvu, veliku I neprežaljenu Lilynu ljubav iz knjige, on nije Atlas - čvrst, koščat, ali topao I dubok, čarobnih plavih očiju. A što se režije tiče, Baldoni zasigurno nije Nora Ephron, nije ni Garry Marshal, redatelji koji su znali napraviti ljubić tako da cijeli film ne skidamo razdragani osmijeh s lica jer vjerujemo likovima, bez obzira na teškoće koje prolaze. Bezvezna, politički korektna internetska objašnjenja uspjeha filma tvrde da se radi o temi – da je zlostavljanje u vezi tako važan I velik problem da je to ono što su ljudi pohrlili gledati. No, nikad se ne radi o temi, nego o njezinoj interpretaciji. Od svih uključenih u projekt jedino je Blake Lively prava zvijezda koja osvaja poput onih filmskih diva iz doba velike američke ekonomske depresije, kad su ljudi išli u kino zaboraviti I sanjati, kako je to opisano u filmu 'Babilon'.
I onda, u mjesec dana, koliko taj film igra u kinima, što neprestano čitamo o zvijezdi filma po portalima? Kako je Blake neosjetljiva, kako je zlostavljačica, kako je gotovo uništila taj film i onemogućila nastavak, kako je bila zahtjevna i bunila se zbog nekih redateljevih zamisli, kako nije dovoljno poštovala svojeg filmskog partnera i redatelja jer je i inače odurno razmažena. Čak joj je i veliki minus što je dobra prijateljica s drugom silno uspješnom, 'razmaženom divom' Taylor Swift. No, sve intervencije glavne glumice bile su sasvim opravdane jer je ona u filmu i izvršna producentica.
Kako se film pojavio istovremeno kad i novi hit Ryana Reynoldsa, muža Blake Lively, u intervjuima su je često ispitivali i o njemu pa je jednom spomenula da je jednu od posljednjih scena u filmu Reynolds preradio. To je pokrenulo sljedeću lavinu napada. Redatelj se navodno uvrijedio jer je dotada smatrao da je Blake sama improvizirala na snimanju... Veliki problem nastao je i oko toga može li sindikat holivudskih scenarista prihvatiti takav upliv osobe koja s filmom nema veze u scenarij filma. Nije li to suludo? Muž i žena doma pričaju o sceni koju ona treba odglumiti, ona osjeća da joj nešto ne zvuči dobro, on ponudi nekoliko promjena u dijalogu i to postaje problem o kojem treba raspravljati? Suludo. Takav fanatizam uništit će svaku mogućnost kreativnog rada u zemlji woke siledžija.
Što Blake zapravo zamjeraju? Da je neosjetljiva za fine nijanse onoga što je dopušteno, društveno prihvatljivo I očekivano - američka fraza za tu vrstu neosjetljivosti po novome je 'bez sluha' (za potrebe modernog ophođenja, dakle za političku korektnost ili čak woke filozofiju). Navodno je prije desetak godina transrodne osobe nekoliko puta nazvala trannies, što je tad bilo posve prihvatljivo. Nije bila ironična, nije ih vrijeđala, spomenula je da se s njima rado druži, no puno godina kasnije otkriveno je da je upotrijebila termin koji je danas politički nekorektan. Kao da je onda netko mogao znati što će danas biti prihvatljivo. To ludilo nitko nije očekivao.
Bila je neosjetljiva i 'namjerno zla', tvrde, prema jednoj novinarki još 2016. kad je s Parker Posey promovirala film Woodyja Allena 'Café Society'. Iz nekog razloga Parker i Blake nisu željele toj novinarki olakšati posao, prekidale su je, skretale s njezinih pitanja I pričale jedna s drugom. Kad je na početku razgovora novinarka čestitala Blake na 'trbuščiću' jer je upravo negdje objavljeno da je po drugi put trudna, Blake joj je odgovorila da i ona njoj čestita na njezinom. Mlada novinarka, koja tad nije bila trudna, nedavno je dala nekoliko intervjua o tome kako je otada traumatizirana, kako ju je to pogodilo jer ona ne može imati djece, kako ju je taj nepristojni odgovor kočio u poslu i uništio joj karijeru.
Blake očito ne voli kad joj nepoznate osobe 'ulaze' u intimni prostor s 'prijateljskim komentarima', pogotovo ne o trudnoći Ili debljanju. Navodno su njezini problemi s redateljem započeli upravo kad se pobunila protiv neatraktivne garderobe koju je trebala nositi u filmu, a on sa zaposlenima na filmu komentirao da joj je nakon četvrtog poroda ostalo previše postporođajnih kilograma I da joj ništa ne stoji dobro. U jednoj sceni trebao ju je dignuti i raspitivao se kod fizioterapeuta kako da to učini da mu ne odu leđa. Ukratko, Blake koja je oduvijek bila poznata kao it girl, seksi komad, ne voli kad se spominje njezin trbuh, čak i kad je povezan s njezinim trudnoćama!
GALERIJA: Oženio se sin košarkaške legende Tonija Kukoča, pogledajte predivne kadrove s vjenčanja
Spomenut ću i najsmješniji napad na Blake. Umjesto da promovira svoj film 'teške tematike' odjevena u 'ozbiljne boje' i odjeću primjerenu temi, tvrde mrzitelji, dolazila je na TV intervjue i presice odjevena u jake boje, u cvjetni uzorak. Pretpostavljam da je Blake mislila da je to u skladu s likom Lily Bloom koja ostvaruje san iz mladosti i otvara svoju cvjetnu galeriju. Tko joj može zamjeriti što je odjenula za TV intervju osim pravih fanatika? Blake je vjerojatno mislila da se odijeva u skladu sa svojim imidžem zvijezde i filmom, koji nije teška drama, nije dokumentarac o zlostavljanim ženama nego najobičniji ljubić.
Lilyna cvjećarnica u knjizi je 'drugačija', otkačena, s gotičarskom ili pankerskim buketima u skladu s estetikom djevojke koja nije nikad željela biti dio popularne klike u srednjoj školi, koju nije bilo briga što drugi o njoj misle, i zato je pomagala mladom beskućniku, bez obzira na strah da će je nasilni otac zbog toga premlatiti ili, još gore, premlatiti i otjerati tog dečka prije nego što uspije završiti srednju školu i ostvariti svoj plan, postati marinac američke vojske. No, u filmu je cvjećarnica više nalik lažno otkačenoj, prekrcanoj kič staretinarnici kakve se sviđaju tinejdžericama, a Lily svoje cvijeće vješa o lažno antiknu krletku za ptice.
Dok scenografija u filmu zaista nije naročita - čak nema ni lijepih kadrova Bostona koji je za Lily važan - kostimografija je još gora. Blake je navodno donijela svoj nakit i nešto svoje osobne garderobe, vjerojatno zato što ona, Blake, kraljica Met balova, nije željela izgledati neatraktivno i zapušteno u prevelikoj odjeći s tih nekoliko kilograma viška neposredno nakon poroda. Pretpostavljam da je Blake vjerovala da tri mjeseca nakon što je rodila četvrto dijete počinje raditi na malom, nezahtjevnom filmu s kojim će se bezbolno vratiti na posao. No, kao što kaže glavni lik u Allenovom filmu, u kojem je glumila i Blake, život je komedija koju kao da je pisao komediograf sadist. Svi zavidljivci koji su nekad radili s Blake, svi su se najednom osjetili pozvani da se obruše na ženu koja je taj bezvezni projekt dignula od zemlje i pretvorila u hit. To je njihovih petnaest minuta slave. Lažni iscjelitelj Durek za to vrijeme slavi život i buduće prevarantske sheme negdje u nekom živopisnom norveškom fjordu.
Jidino zajedničko svim tim naknadnom pameču obdarenima je to da fizički izgledaju jadno(vidi pod Možemo) i nerealizirano u stvarnom svijetu!Maknite ih sa aktivističkih sisa i što dobijete?Jedno veliko ništa!